preskoči na sadržaj

Ivan Mažuranić

Između ključnih ličnosti hrvatskog narodnog preporoda i cjelokupne hrvatske književnosti toga vremena ističe se veliki pjesnik i državnik Ivan Mažuranić. Njegov život počinje i završava s burnim devetnaestim stoljećem. Ivan Mažuranić rodio se u Novom Vinodolskom početkom prošlog stoljeća.
 


 Potječe iz imućne težačke obitelji koja je hrvatskoj književnosti i znanosti dala mnogobrojne zaslužnike. Stariji mu brat Antun bio je vrijedni jezikoslovac i stručnjak za staru hrvatsku pismenu baštinu, mlađi pak Matija napisao je izvrstan putopis Pogled u Bosnu. Sin Matijin obogatio je našu prozu rado čitanim crticama (Lišće, Od zore do mraka), a svima poznata Ivana Brlić Mažuranić, pjesnikova unuka, pričama i bajkama, po kojima je nazvana "hrvatski Andersen."

Ivana je dobila ime po djedu, a njezin otac Vladimir Mažuranić, znalac hrvatske pravne povijesti, priredio je prvo kritičko izdanje očevih pjesama. Vinodolski kraj i njegova meka čakavština cijeloj su lozi Mažuranića dali trajan pečat, makar ih je buran život u Hrvatskoj 19. stoljeća odveo daleko od zavičaja i na razne strane svijeta. Ivan Mažuranić je propjevao u šesnaestoj godini – bijaše tada učenik trećeg gimnazijalnog razreda – upravo stihovima u pohvalu zavičaju (Pozdrav Vinodol, 1830.).

Od vinodolskog pučkoškolca do hrvatskog bana

U rodnom je mjestu završio njemačku pučku školu, gimnaziju je pohađao u Rijeci, filozofiju u Zagrebu i Subotištu (Szombathely), diplomirao je pravo u Zagrebu 1838. godine. Bio je najprije učitelj na gimnaziji u Zagrebu, zatim odvjetnik u Karlovcu, a od 1841. do 1848. službenik je gradskog poglavarstva u istom gradu, zadužen za socijalna pitanja, tzv. "sirotinjski otac". Oženio se godine 1841. Aleksandrom (Leksa) Demeter, sestrom slavnog hrvatskog pjesnika i dramatika Dimitrija. Ta karlovačka dionica njegova života, što se tiče književnog rada, najplodnija je, jer je od 1848. ušao u politički vrtlog nemirnih i sudbonosnih zbivanja u Hrvatskoj u kojem se dobro snalazio.

Spomenute godine postao je zastupnik u Saboru, ističući se govorima i interpelacijama pa je imenovan saborskim perovođom, tj. sastavljao je zapisnike, pisao političke dokumente, sudjelovao u usponu bana Josipa Jelačića. Nakon sloma hrvatskog prevratnog pokreta, iako od Austrije sumnjičen i pod paskom policije, zbog izvanrednih sposobnosti i poznavanja mnogih jezika (hrvatski, njemački, mađarski, talijanski i latinski), biva imenovan u Beču za namjesnika te kancelara Hrvatske (1850. – 1865.). Od 1865. do 1871. bio se povukao iz javnog života, no 1871. godine izabran je za zastupnika, 1872. za predsjednika Sabora, a od 1873. do 1880. hrvatski je poglavar, ban, i to prvi ban pučanin u hrvatskoj povijesti, tj. bez plemićke titule.

Odstupio je s banske stolice u znak prosvjeda što je austro-ugarska administracija onemogućivala vraćanje dijelova Hrvatske pod vojnom upravom (tzv. Krajina) u nadležnost hrvatske civilne vlasti. Nakratko je godine 1885. zastupnikom Novog Vinodola u Saboru, ali se od zahvale na banskoj časti naglo isključuje iz politike, ograđuje samoćom u svojoj rezidenciji u Jurjevskoj 5 u Zagrebu, sklon meditiranju i zvjezdoznanstvu. Čita i matematičke knjige, okružen strahopoštovanjem i tišinom i šeta Tuškancem. Umro je od klijenuti srca 4. kolovoza 1890. godine dok je u naslonjaču čitao jednu astronomsku knjigu. Pokopan je na Mirogoju u ilirskoj arkadi uz druge velikane – rodoljube i pjesnike – hrvatskoga preporoda.

Vjerujem u prošlost, sadašnjost i budućnost Hrvatske

Zbog političke zauzetosti od 1850. do 1880. godine Ivan Mažuranić je često doživljavao napade suparnika, što ga je potkraj života sve više smetalo i ogorčavalo. Držao je da će domovini nakon 1850. više koristiti kao državnik nego kao pjesnik. Principijelan u svemu, držao se te ideje vodilje, premda i izvrgnut dvojakoj omrazi: u Beču su ga gledali i kontrolirali kao zadrtog hrvatskog rodoljuba, u domovini ocrnjivali kao režimskog čovjeka, niječući mu neosporne zasluge. Prihvatio je imenovanje za bana jer je bio uvjeren da može pridonijeti probitku Hrvatske, i u tome se nije dao omesti žestokim napadajima opozicije.

Napravio je u malo vremena velik civilizacijski pomak u Hrvatskoj, modernizacijom uprave, sudstva, znanstvenih i zdravstvenih ustanova, podizanjem škola i bolnica. Svoj je banski mandat, radeći neumorno i nepokolebljivo, obilježio važnim dostignućima u modernizaciji i europeizaciji Hrvatske na svim područjima, što mu oporba nije priznavala, neprekidno ga izvrgavajući ruglu. Ojađen, ali nepokolebljiv u svojim nakanama, podnosio je to dostojanstveno ne gubeći povjerenje u svoj narod. Opraštajući se sa saborskim klupama u koje je sjeo već 1848. godine Ivan Mažuranić je u glasovitu govoru godine 1886. izrekao svoj politički program: "Nitko me nije pitao dok sam bio ban, u što vjerujem. Da su me pitali, bio bih im odgovorio: Vjerujem u prošlost, sadašnjost i budućnost Hrvatske."

Rodoljubne i ljubavne pjesme

Mažuranićev književni rad ograničen je na njegovo životno razdoblje prije ulaska u politiku (1830. – 1848.). U tridesetim svojim godinama kao da se ostavio pisanja, što je neprijeporni gubitak za hrvatsku književnost, jer je do tada već postao nacionalnim klasikom. U prvom redu po svojem epu, ali ne valja zanemariti ni druge plodove njegova pera. Pristaša Gajeva ilirskog pokreta, u početku je poput drugih iliraca pisao stihove (rodoljubne, ljubavne, prigodničarske). Ispjevao je po koju pjesmu i na mađarskom, talijanskom, latinskom i njemačkom jeziku.

Prevodio je stihove sa češkoga, latinskog i talijanskog jezika. Od njegovih lirskih sastava (ima ih pedesetak) mogla bi se sastaviti zanimljiva zbirka u kojoj prevladavaju onovremene inspiracije domovinom, potaknute Gajevim projektom osviješćivanja Hrvata, što je na književnoj razini provodila Danica, časopis novog naraštaja. Više se ističu Mažuranićeve ljubavne, galantne pjesme složenije rječitosti i oblika (primjerice sonet) u novopetrarkističkom duhu namijenjene ljubljenoj djevi, zaručnici i zatim supruzi Aleksandri Demeter. U takvim mu se pjesmama nazire ugledanje na renesansne i barokne hrvatske pjesnike, osobito Dubrovčane.

Dopuna Osmana

Poznavanje naše davne poezije pomoglo mu je da za raskošno izdanje "Osmana" Ivana Gundulića (1844.) nadopuni dva nedostajuća pjevanja (14. i 15.). Mažuranićev dopjev Gundulićeva spjeva već je pokazao njegovu veliku pjesničku spremu i darovitost, jer je uspješno popunio fabulu, srodio se sa stihom, slogom, leksikom velikog Dubrovčana, slijedio mu baroknu obilježenost i pjesničke poruke. Od tada se Osman, najslavniji hrvatski ep, objavljuje redovito s Mažuranićevom dopunom, tako da se može čitati i doživljavati cjelovito, jer po općem sudu kritike i stručnjaka dopuna nimalo ne iznevjeruje Gundulićevu zamisa, oblik i izraz.

Ovakvo izdanje "Osmana" bilo je veliki događaj  u povijesti hrvatske književne kulture, jer je njime počelo sustavno objavljivanje i promicanje nacionalne pjesničke baštine u svrhu jačanja narodne samosvijesti umjetničkim postignućima, a u tom poduhvatu Ivan Mažuranić imao je znatnu ulogu. Iz Mažuranićeva opusa valja spomenuti i spis "Horvati Mađaron", koji je napisao 1848., preveo ga na mađarski te objavio o svom trošku na hrvatskom i u prijevodu u dvije knjižice. Kad su nastala prevratna zbivanja u Ugarskoj, osjetio je potrebu da se s hrvatske strane obrati mađarskim ustanicima i političarima svojim razmišljanjima i porukama u ime ideala Francuske revolucije i sa stajališta hrvatske državotvornosti.

To djelce nije samo  politički spis, diplomatska poslanica, već je i uzorak lijepe i krepke hrvatske proze oblikovane na način velikih govornika iz antike i humanizma. U njemu ima i sažetih misli – aforizama – samostalne vrijednosti, što je odlika i Gundulićeva "Osmana", pa i Mažuranićeva najpoznatijeg djela koje je po prvi put tiskao u almanahu "Iskra"pod naslovom "Smert Čengić-age". Poslije je taj spjev nazvan "Smrt Smail-age Čengića,", a donio je svojem tvorcu trajnu slavu i mjesto među hrvatskim klasicima, književnim izabranicima svih vremena. Spjev je bio toliko čuven i čitan da su izreke iz njega postale poslovice, gesla, a sam Mažuranić pjesnički uzor.

Smrt Smail-age

Pojava tog djela dolazi u važnom trenutku hrvatske književnosti kad je ona hvatala korak s europskim romantizmom. Ivan Mažuranić je svojim spjevom dokazao da je i novi naraštaj sposoban ostvariti tekstove s umjetničkom vrijednošću ravne drugim narodima i slavnoj tradiciji hrvatskoga humanizma, renesanse, baroka. Zato je "Smrt Smail-age Gengića"dočekana s tolikim oduševljenjem. Mažuranić je na metričkoj, stilskoj i jezičnoj razini spojio iskustva davnoga dubrovačkog pjesništva, osobito Gundulićeva epa, pučke junačke pjesme, koja se tada jako cijenila, s iskustvima stečenim iz antičke, klasicističke poetike i suvremenih europskih romantičarskih pjesmotvora.

Pritom je iskao pjesničku vlastitost, osjećaj za izraz i oblik. Sam spjev potaknut je jednim događajem iz Crne Gore, koju se tada gledalo kao slobodarsko nadahnuće, kad je u jednom obračunu u osvetničkoj akciji poginuo hercegovački paša Smail-aga Čengić. Danas nam više ta okolnost ne znači puno, jer je Ivanu Mažuraniću tek poticaj na oblikuje romantičarsku poemu o slomu tirana, pobjedi pravde nad nepravdom, svjetla nad tamom, ugnjetenog naroda nad silnikom. Mažuranić je rečenom obračunu Crnogoraca i paše dao sudbinsku znakovitost.

Radnja se odvija i razvija kao u antičkoj tragediji. U prvom pjevanju (Agovanje) nižu se prizori mučenja Crnogoraca usred Stolca, gdje je agina kula, gdje naslovni junak očituje sadističke i iživljačke sklonosti. Njegove žrtve to podnose bez vapaja i zapomaganja, ne tražeći milost te pobjednički dočekuju smrt. "Boj se onoga tko je viko bez golema mrijeti jada", pjeva Mažuranić. Smail-aga, da bi odagnao svoje strijepnje, dade objesiti savjetnika starca Duraka, koji mu je preporučio da pusti uhićenike. Durakov sin Novica odluči prebjeći Crnogorcima kako bi se osvetio ubojici oca. U drugom se pjevanju (Noćnik) opisuje u romantičarkom ugođaju noći Novičin put hercegovačkim i crnogorskim lokalitetima do Cetinja, tj. njegov prijelaz na drugu sukobljenu stranu.

U trećem pjevanju (Četa) nagovješćuje se pašin kraj, pripravlja se osvetnička, pobunjenička operacija. Narod se okuplja i ustanički hrli u okršaj sa zločincem, spušta se s brdskog kamenjara na rijeku Moraču, gdje skuplja snagu za junački kolektivni čin. Taj čin ima i duhovnu odrednicu pa Mažuranić uvodi u tijek zbivanja svećenika koji pričešćuje četu što odlazi u boj, održavši im govor, zapravo pohvalu borbi "za krst častni i slobodu zlatnu". Pokrštava i Novicu koji se priključio ustanicima. Vrhunac je zapleta čevrto pjevanje (Harač).

Na Gackom polju sa svih strana vide se bijesne haračlije koje dovode pašine podanike što nisu u stanju dati propisani porez pa ih tu izvrgavaju okrutnim mučenjima. Smail-aga se utaborio u svojem šatoru, a u olujnoj noći crnogorska četa upada u neprijateljski logor i u silovitoj borbi odnosi pobjedu, likvidiravši agu. Pogiba i Novica. Završno je pjevanje (Kob) alegorijska slika sudbine krvnika i nasilnika, poruka o žalosnom usudu svake tiranije koja izaziva otpor pojedinca i zajednice.

Mažuranić je kao epski pripovjedač u 1134 stiha (deseterci i osmerci) vodio vješto radnju k raspletu s jakom slobodarskom i općeljudskom porukom. Njegovo djelo ima obrise junačkoga spjeva s romantičarskim ugođajima i postupcima (atmosfera noći, crno-bijela pozadina likova, istaknutost naslovnog junaka); donosi i antologijske lirske ulomke, monologe, refleksivne stihove, pravu riznicu stilskih figura i tropa, što mu je osiguralo, uz izvanredna ritmička i metrička svojstva te jezičnu vrsnoću, poseban položaj u hrvatskoj poeziji i svrstalo ga među nacionalne klasike.

Mors Smail-agae Čengić

Smrt Smail-age Čengića imala je i europski odjek. Prevedena je na 17 jezika (na talijanski čak četiri puta) i doživjela na tim jezicima čak 55 izdanja. Ukupno, u hrvatskom izvorniku i u prepjevu, Mažuranićev je spjev zabilježio oko 160 izdanja, najviše od svih hrvatskih književnih djela. Ne samo da je preveden na žive jezike nego i na latinski, što se događa samo iznimnim pjesničkim ostvarenjima i što uvećava njegovu klasičnost, kad, primjerice, čitamo u latinskom: "Smail-aga vocat servos…" ("Sluge zove Smail-aga…").

Mažuranić je imao svojih štovatelja među velikanima zapadnoeuropske književnosti kao npr. Miguela Unamuna, španjolskog pjesnika, dramatičara i romanopisca, koji je u jedan svoj tekst iz 1929. uklopio šest stihova iz Mažuranićeva spjeva u hrvatskom izvorniku, jer je u njima našao srodnost s najpoznatijim piscem europskog baroka Pedrom Calderonom de la Barcom.

Na kraju valja naglasiti da je Mažuranićevo pjesničko umijeće nadahnjivalo hrvatsko 19. stoljeće, da su ga kao pisca iz antologija i čitanki primili toliko naši školski naraštaji i na njemu učili odlike hrvatskog jezika, stila i stiha, jednom riječju da je on skupno kulturno dobro. Uz svoju časnu državničku zaslugu, tako je Ivan Mažuranić dvojakim ulogom zadužio svoj narod, kojemu je bio odan i u koji je iskreno vjerovao.
 

Članak je izvorno objavljen u 4. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.

| 20. 11. 2014. u 13:33 sati | RSS | print | pošalji link |


Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet

Učenički radovi

Europske države na slijepoj karti

Donosimo rad učenice Lucije Beljo, učenice 7.b razreda Osnovne škole Sesvetska Sopnica. Lucija je uz pomoć nastavnika Marijana Biruša izradila igru pogađanja geografskog smještaja europskih država na...

Nastavni materijali

Crtani film Putovanje plavog lonca

Ključni pojmovi: filmska priča, slijed događaja, lik u filmu.  Obrazovna postignuća: primati (recepcija) primjerene dječje filmove; zamijetiti i odrediti slijed događaja u filmu; ispričati filmsku priču kratkoga...

Audio&video

Stigla je pošta

Ako vas zanima što rade učenici i učitelji diljem Hrvatske, kamo idu i tko ih posjećuje, s kakvim se problemima susreću i kakva rješenja pronalaze slušajte...

1530. - U Bologni je Papa okrunio za cara Karla V. kao posljednjega...

Copyright © 2010 CARNET. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNET.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr