preskoči na sadržaj

Spavanje i snovi

Jedna trećina života provedena u spavanju čini se kao gubitak vremena, ali san nam je prijeko potreban za opstanak – za vrijeme sna zbivaju se brojne aktivnosti, prepune neobičnih i dramatičnih iznenađenja.


Čovjek provede spavajući oko trećinu svog života. Dakle, kad navršimo 12 godina, prespavali smo četiri godine! Međutim, broj sati provedenih u snu nije isti tijekom našeg života. Novorođenče spava tek po sat ili dva i budi se kad ogladni ili kad mu je neudobno. Vrijeme koje ono provede spavajući tijekom 24 sata može doseći čak 16 sati. Kako dijete raste, sve je duže razdoblje njegova sna noću, a kraće danju.

Individualne potrebe

Kad navršimo tri-četiri godine, većina nas spava cijelu noć u neprekidnom trajanju od 12 sati ili duže, uz moguće drijemanje preko dana. S otprilike šest godina spavamo oko deset sati svake noći, a do svoje dvanaeste godine spavamo devet sati noću. Odrasla osoba spava preko noći sedam ili osam sati.

Ali to su samo prosječne vrijednosti. Postoje velike pojedinačne razlike. Nekoj djeci kao da je dovoljno samo nekoliko sati sna noću, bez ikakvih štetnih posljedica. Drugima je potrebno puno više sna. Neke odrasle osobe dobro se snalaze i sa samo dva do tri sata sna, dok drugi moraju odspavati deset ili više sati. Mnogi stari ljudi drijemaju tijekom dana pa im je potrebno malo sna noću.

Koliko je ljudima potrebno sna ovisit će o nekoliko čimbenika, npr. koliko smo aktivni tijekom dana, koliko radimo i brinemo se, te kakve navike stvaramo dok rastemo.
Koliko je nekoj osobi potrebno sna saznat ćemo ako ona može biti budna tijekom većeg dijela dana, u stanju je koncentrirati se te do trenutka kada odlazi u krevet tek povremeno osjeća umor. Ako se ta osoba dobro i bez prekida naspava – bez obzira na to koliko dugo taj san trajao – pa se probudi svježa, vjerojatno je da je dovoljno spavala.
Nedovoljan san
San je potreban svima. Nedovoljan san čini ljude umornima, zbunjenima, smanjuje koncetraciju. To dovodi do glavobolje, vrtoglavice, depresije, agresije i neraspoloženja. Nesanicom zovemo stanje kad prekratak san počne stvarati probleme.

Ako se nedostatak sna nastavi, takva će osoba biti podložnija infekcijama i drugim bolestima. Može dobiti halucinacije pa će vidjeti, čuti, namirisati ili osjećati nešto čega ustvari nema. Spavanje je nužno za normalan život. Ali zbog čega točno? Što se u tijelu zbiva dok spavamo? Zašto naše misli dok spavamo odlaze na čudna i nevjerojatna putovanja u snove?

Moždani valovi

Već više od stotinu godina znanstvenicima je poznato da ljudski i životinjski mozak neprekidno šalju električne signale. Ti signali prolaze kroz milijune povezanih živčanih stanica, ili neurona, od kojih se sastoji mozak. Električna aktivnost prolazi kroz kosti lubanje i mišiće glave sve do kože.
Osjetljivi senzori na ljudskoj glavi hvataju te signale i šalju ih dalje u uređaj koji se zove elektroencefalograf, ili EEG aparat. Ovaj aparat pojačava signale i prikazuje ih kao valove na zaslonu televizora ili kao crtež na pokretnom papiru. Rezultat toga je elektroencefalogram ili EEG. On oslikava obrasce različitih moždanih valova.

Kad smo budni EEG pokazuje određene obrasce valova čiji izgled ovisi o tome da li smo opušteni ili na oprezu, da li se odmaramo ili smo koncentrirani, jesmo li ljutiti i uzbuđeni. Kad spavamo tijelo nam se opušta i skoro svi procesi u našem tijelu se usporavaju. Pa ipak, moždani signali se ne zaustavljaju. Oni mijenjaju obrazac – ne samo jednom, već nekoliko puta tijekom noći.

Početak sna

Kad se namjestimo u krevetu i sklopimo oči, EEG pokazuje prilično pravilne električne valove. Svake sekunde javlja se oko 10 punih valova – drugim riječima, njihova je frekvencija oko 10 Hz (Herz znači ciklus u sekundi). Zovu se alfa-valovi.

Kad postanemo omamljeni i već tonemo u san, alfa-valovi se gube. Na njihovu mjestu javljaju se nepravilniji valovi koji se postupno usporavaju do otprilike 1-3 Hz. To se zove sporovalno spavanje. Spore valove povremeno zamjenjuju kratki, oštri nastupi bržih valova koji se zovu spavačka vretena. Sad već duboko spavamo. Procesi u našem tijelu su usporeni. Dišemo sporo i plitko, srce usporava otkucaje, a krvni tlak se snižava. Bubrezi proizvode manje mokraće, žlijezde slinovnice manje sline, u nosu i grlu se stvara manje sluzi, a iz suznih žlijezda istječe manje suza.

Većina je mišića u našem tijelu opuštena. Hrana se sporije potiskuje kroz crijeva. Temperatura tijela opada za oko pola stupnja Celzijusa, te je najniža u sredini sna (kod većine ljudi oko 3 ili 4 sata ujutro).

Neki se procesi i promjene tijekom spavanja ubrzavaju. Među njima je povećano lučenje nekih hormona (kemijski glasnici) u krvi. Ubrzava se zacjeljivanje, npr. oporavak posjekotine ili modrice. Uspavano tijelo zaposleno je vlastitim održanjem i obnavljanjem.

Duboki san

Tijekom sporih valova (dubokog sna) nismo u potpunosti mirni. Trzamo se ili mičemo ruku kako bismo maknuli prekrivač koji nas škaklja ili otjerali muhu koja nam dosađuje, a da toga nismo svjesni. Također mijenjamo položaj tijela – ponekad svakih šest minuta po jedanput, te i do 40 puta tijekom cijele noći. Mičemo ruke ili noge, te se čak i okrećemo u krevetu. Sve su to automatske radnje koje sprječavaju začepljenje žila ili nagnječenje živaca.
Osjetila nam i dalje rade i šalju signale mozgu. Mozak većinu tih signala zanemaruje, ali reagira kad dođe do moguće opasnosti. Ako namirišemo dim ili čujemo nekoga kako plače, najvjerojatnije ćemo se probuditi.

Nakon sat ili dva javljaju se nove promjene. Moždani valovi se ubrzavaju i sve više nalikuju onima u pospanom stanju. Tjelesni procesi, kao npr. disanje i otkucaji srca, također se lagano ubrzavaju. Naše tijelo i mozak sada ulaze u novu vrstu sna, koja se zove REM-spavanje.

REM faza

REM znači „brzi očni pokreti“ (engl. Rapid Eye Movement). Tijekom REM-spavanja oči nam prelijeću amo-tamo, kao da se osvrćemo oko sebe. Ali očni kapci su nam sklopljeni te i dalje spavamo. Ponekad nam se disanje i otkucaji srca ubrzavaju i postaju nepravilni, a ruke, noge i lice se trzaju. Ovo je vrijeme kada ponekad u snu mumljamo ili čak govorimo. Na EEG aparatu moždani valovi se ubrzavaju te nalikuju onima koji se javljaju kad smo pospani ali još uvijek budni.

Svako razdoblje REM-spavanja obično traje 15 do 20 minuta. Zatim se tijelo i mozak ponovno opuštaju i usporavaju, te nastupa nova faza sporovalnog spavanja ili dubokog sna. Ona traje od 60 do 90 minuta, a zatim ponovno nastupa REM-spavanje.

Obrazac koji se ponavlja

U ljudskom se tijelu izmjenjuju ove dvije vrsta sna, sporovalno spavanje i REM-spavanje, prosječno četiri do šest puta tijekom noći. Kako nadolazi jutro, razdoblja sporovalnog spavanja se skraćuju i površnija su, dok se razdoblja REM-spavanja produžuju. Naposljetku više nema dubokog sna, a moždani valovi se mijenjaju od REM-spavanja preko pospanosti do budnog stanja. Dolazi novi dan.

Znanstvenicima je naročito zanimljivo REM-spavanje. Ljudi se dobrovoljno javljaju u laboratorije za istraživanje spavanja, gdje im EEG aparati i ostali uređaji snimaju moždane valove i procese u tijelu, kako bi istraživači otkrili više o spavanju. Kad se probude tijekom REM-spavanja, skoro svi ovi ljudi kažu da su sanjali.

Snovi

Smatra se da svi ljudi svake noći sanjaju. To se događa uglavnom tijekom REM-spavanja. Hoćemo li upamtiti što smo sanjali, djelomično ovisi o trenutku buđenja. Ispitanici koje probude usred REM-spavanja jasno se sjećaju svojih snova te ih mogu slikovito opisati. Ako ih se probudi otprilike pet minuta nakon što završi faza REM-spavanja, samo se djelomično i nejasno sjećaju svojih snova.

Ako ih se probudi deset minuta poslije faze REM-spavanja, samo će se poneki ispitanik moći prisjetiti svojih snova. Ako ih se probudi deset minuta poslije faze REM-spavanja, samo će se poneki ispitanik moći prisjetiti svojih snova.

Ovo je razlog zbog kojeg ćemo se najvjerojatnije sjećati snova koje smo sanjali rano ujutro. Naš mozak prolazi kroz završno produženo razdoblje REM-spavanja neposredno prije buđenja, a snovi će se najvjerojatnije javiti upravo tada.

Obilježja snova

Veći dio vremena snovi se pretežito sastoje od slika, a manje od zvukova, mirisa i okusa. Često su crnobijeli, a rjeđe u boji.

Neke se teme i sadržaji iz snova javljaju uvijek iznova. Tu se ubraja letenje, padanje, golo ljudsko tijelo, padanje u zamku te sretanje prijatelja na neobičnim mjestima ili nepoznatih ljudi na poznatim mjestima. Možete sanjati da se nalazite u situaciji iz koje ne možete pobjeći, npr. pokušavate trčati ali se ne mičete s mjesta ili se nalazite na ispitu a uopće se niste pripremili za ispit.

Već se stoljećima ljudi pitaju ima li sadržaj snova neko značenje. Pokušavaju objasniti snove. Jedna od mogućnosti je mistična verzija objašnjenja snova. Po njoj, kad spavamo naše misli putuju u neko drugo vrijeme, na neka druga mjesta te u „druge dimenzije“. Ponekad ljudi u snovima putuju u budućnost i vide što će se dogoditi – to su tzv. proročanski snovi. Današnji znanstvenici nisu u stanju provjeriti ovakve ideje.

Značenje snova

Znanstvenici, a naročito psiholozi (proučavatelji ljudske psihe i ponašanja) došli su do nekoliko zaključaka o uzrocima i značenju snova. Jedno objašnjenje govori da su snovi povezani s važnim događajima koji su se dogodili dan ili dva ranije. Spavanje, odnosno nesvjesno stanje našeg uma, „ponovno proživljava“ te događaje. Pokušava izreći misli i želje koje si ne bi dopustilo u budnom stanju.

Psiholog Sigmund Freud bio je jedan od prvih koji su ozbiljno shvaćali snove, a 1900. godine napisao je knjigu Tumačenje snova. Nagovijestio je da bi snovi mogli biti simbolički, da govore o porivima i mislima koje bismo isključili da smo budni. Mnogi od ovih poriva ticali su se spolnosti.

Drugo je objašnjenje da je sanjanje način oslobađanja napetosti i buke u mozgu, koji će zatim moći izvući i „pohraniti“ važne podatke prikupljene tijekom budnog stanja. Toliko je mnogo signala koji dolaze od osjetila do mozga tijekom dana da mozak treba određeno mirno doba kako bi ih razvrstao i odlučio da li da ih pohrani u sjećanje.

Unatoč svim istraživanjima i pokusima, znanstvenici imaju tek nejasan uvid u to kako upravljati spavanjem i čemu ono služi. Vrsta sna koju doživljavaju različite životinje povezana je s njihovim načinom preživljavanja. Zebre i afrički gnu, koje lavovi mogu napasti svakog trena, jako malo spavaju. Gorile su, kao i ljudi, u manjoj opasnosti od grabežljivaca. Oni pronalaze sigurno i udobno mjesto svake noći, daleko od buke i događaja.

Čini se da postoje dva sustava koja upravljaju našim spavanjem. Mehanizam koji potiče san najvjerojatnije se temelji na kemijskim tvarima u tijelu. Kad je tijelo budno, te se kemijske tvari postepeno nagomilavaju i naposljetku je čovjek zbog njih sve umorniji i umorniji. Razina raznih hormona i ostalih kemijskih tvari u tijelu povećava se i snižava u pravilnim razmacima tijekom 24 sata. Dvije kemijske tvari koje bi mogle biti „izazivači spavanja“ su serotonin i noradrenalin.

Serotonin je uglavnom smješten u skupini  živčanih stanica koja se zove jezgra rafe, a nalazi se duboko u donjem dijelu mozga koji se zove moždano deblo. Noradrenalin se također nalazi u moždanom deblu, ali u dijelu koji se zove pons. Moguće je da pons šalje poruke sve do moždane kore, višeg „misaonog“ dijela mozga, kojima potiče rad mozga tijekom snova u REM-spavanju. Istodobno se odašilju i poruke mišićima po cijelom tijelu kojima se priječi izvođenje pokreta iz snova.

Ostanak u budnom stanju

Mehanizam buđenja funkcionira obratno od izazivača spavanja. Njima se mozak pokušava održati u budnom stanju, a potiču ga signali koji dolaze iz osjetila. Izgleda da se mehanizam buđenja temelji na retikularnom aktivacijskom sustavu, još jednom području smještenom u moždanom deblu. On se uzbuđuje signalima koji dolaze iz oka, ušiju ili drugih osjetilnih organa. Ono zatim šalje signale do moždane kore i održava mozak budnim i aktivnim.

Kad manje signala stiže iz okolice, mehanizam buđenja manje učinkovito održava moždanu koru aktivnom. U divljini se ovo događa u sumrak, kad se može manje vidjeti i čuti. Kemijske tvari iz sustava za poticanje spavanja nagomilavaju se i preuzimaju kontrolu od manje aktivnog mehanizma buđenja, pa čovjek polako tone u san.

 

Članak je izvorno objavljen u 7. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.

| 22. 5. 2017. u 14:39 sati | RSS | print | pošalji link |


Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet

Učenički radovi

Europske države na slijepoj karti

Donosimo rad učenice Lucije Beljo, učenice 7.b razreda Osnovne škole Sesvetska Sopnica. Lucija je uz pomoć nastavnika Marijana Biruša izradila igru pogađanja geografskog smještaja europskih država na...

Nastavni materijali

Webinar povodom obilježavanja Dana sigurnijeg interneta

Industrijska strojarska škola iz Zagreba sudjelovala je u utorak, 6. veljače 2018. godine, u obilježavanju Dana sigurnijeg interneta. Učenici ISŠ-a imali su ponuđene brojne aktivnosti, a posebno smo ponosni...

Audio&video

Zašto tako

Emisija koja se bavi odgojem i problemima djece i mladih u odrastanju. Ovisnosti o drogama i alkoholu, poremećaji prehrane, modni zahtjevi, izlasci, odnosi među...

1790. - umro Josip II., rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski i...

Copyright © 2010 CARNET. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNET.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr