preskoči na sadržaj

Odgoj i obrazovanje u eri kolonizacije virtualnosti

Autor: Petar Jandrić

Godine 2001., u govoru koji je održao povodom prihvaćanja nagrade Američke strukovne organizacije kompozitora, umjetnika i producenata (ASCAP), čuveni umjetnik Tom Waits prisjetio se kolonizacije Novog svijeta. "Kada ljudi migriraju na drugi kontinent", kaže Waits, "sobom nose svoje sjemenke i svoje pjesme. One su manje ili više sve što im je potrebno kada stignu na odredište" (Waits, 2001).


Pojam migracije, međutim, nije ograničen isključivo na geografsku selidbu u nove fizičke prostore ponukanu ekonomskim, političkim ili povijesnim motivima. U konceptualnom smislu, selidba brojnih ekonomskih, društvenih i privatnih aktivnosti na Internet snažno podsjeća na doba velikih zemljopisnih otkrića. Suvremene migracije, međutim, nisu temeljene niti u brodovima ni u karavanama. Na putu u informacijsko društvo, uloga škole važnija je no ikada.

U ovom kontekstu, "pioniri" i "utemeljitelji" poput Billa Gatesa i Stevea Jobsa stvaraju nove virtualne "svjetove" napučene "digitalnim urođenicima" i "digitalnim pridošlicama" (Prensky, 2005a i 2005b), koji su odvojeni od ostatka populacije pomoću "digitalne razdjelnice" (Jandrić i Boras, 2012). Tehnologije stvaraju društvene odnose moći posve nalik tradicionalnim kolonijalnim uzorima. Prefiks e- u riječima e-obrazovanje, e-uprava i e-zdravstvo izravno označava "naprednije", "sofisticiranije" i "civiliziranije" načine društvene organizacije, dok se njihovi predinformacijski prethodnici nazivaju "zastarjelima", "primitivnima", ili u najboljem slučaju "konzervativcima" (Zemsky i Massy, 2006). U virtualnim svjetovima Interneta, stvaranje i prenošenje znanja i vještina jedini su putovi do napretka pojedinca i do postizanja veće društvene pravednosti kroz izjednačavanje razlika u mogućnostima.

Danas, čovječanstvo polako ali sigurno kolonizira beskrajne vrle nove internetske svjetove – tijelom uronjeni u realnost, sve više vremena provodimo u informacijskoj virtualnosti. Kruha ispečenog u virtualnim pećnicama nikad se nećemo najesti, a trava na našim ekranima nikad neće biti tako meka kao ona ispred naših kuća i nebodera. Usprkos nedostacima, virtualni svjetovi većini čovječanstva ubrzano postaju i radna soba, i nogometno igralište, i mjesto za susrete s obitelji. Migracija iz realnosti u virtualnost ponukana je istom povijesnom nužnošću kao i osvajanje Amerike, Australije ili Mjeseca – nove svjetove ne osvajamo jer su bolji od ovih u kojima živimo, već radi iskonske ljudske potrebe za osvajanjem nepoznatog.

Što ponijeti u naseljavanje virtualnosti?

Povijest je najbolja učiteljica života, stoga je analizu odgoja i obrazovanja u eri kolonizacije virtualnosti posve primjereno započeti u eri Velikih geografskih otkrića. U slobodnoj interpretaciji, Waitsova metafora s početka ovog članka sastoji se od dvije komponente. Sjemenke predstavljaju svo biološko naslijeđe – ljudsko, životinjsko i biljno – koje čovjek nije u stanju proizvesti rukama ili strojem već se prenosi razmnožavanjem. Pjesme pak predstavljaju ukupnost ljudskog znanja, običaja i stavova, odnosno sveukupno naučeno ljudsko naslijeđe. Naravno, Waitsov opis odnosi se na vrijeme kada su prvi doseljenici pristigli u neistražene fizičke i kulturne prostore američkog Divljeg zapada, a njihove jedine poveznice sa Starim svijetom nalazile su se u njihovim sjećanjima i putnim torbama. 

Međutim, svijet Buffalo Billa, Butch Cassidya, Pata Garretta i Wyatta Earpa odavno je nestao. U suvremenom svijetu gdje su sve vrste dokumentirane, sve zemlje kartografirane, i gdje "odgovor na ultimativno pitanje Života, Svemira i Svega" (Adams, 2004) tražimo pomoću ogromnog gutača struje pod nazivom Veliki sudarač čestica, fizički bijeg iz globalne društvene i tehnološke realnosti je nemoguć. Naravno, uvijek možemo pronaći nekakvu zamjenu. Primjerice, danas je lakše no ikada zapakirati torbu s alatima i oružjem, preletjeti pola svijeta, i naseliti neki od posljednjih ostataka netaknute prirode poput Amazone. Lako je zamisliti naslove na stranicama Vašeg omiljenog internetskog portala: Senzacija! Profesor e-obrazovanja i umjetnica pretvorili se u divljake! Ekstra! Intervjui s njihovim obiteljima!

U post-McLuhanovom globalnom selu (1962), međutim, sposobnost da preživimo neovisno od civilizacije ne implicira stvarnu neovisnost od civilizacije. Prije ili kasnije, aktivnosti naših neustrašivih lovaca i sakupljača neminovno će završiti na Google Earthu ili nekom drugom alatu dizajniranom za informiranje i zabavu. Kako bi prilagodili Waitsovu metaforu na kontekst suvremenog odgoja i obrazovanja, treba nam dodatni sastojak koji predstavlja suvremenost. U kontekstu virtualnosti, stoga, tradicionalne kolonijalne principe uranjamo u sveprisutnu maglu koja predstavlja umreženo društvo (Van Dijk, 1999; Castells, 2003), i u kojoj se "informacijske i komunikacijske tehnologije koriste kako bi promovirale veze:  između jednog učenika i drugih učenika, između učenika i nastavnika, između učeće zajednice i njenih resursa" (Goodyear, Banks, Hodgson and McConnel, 2004: 1).    

Digitalni život starih metafora  

Svojom izravnošću i jednostavnošću, metafora kolonizacije virtualnosti šalje nekoliko važnih poruka. Era informacijskih i komunikacijskih tehnologija dobrano je uzdrmala sve pore tradicionalnog društva, no sjemenke i pjesme i dalje predstavljaju važnu popudbinu koja povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost. Odgoj i obrazovanje temeljne su ljudske funkcije, koje podjednako čine čovjekov život u igluima, pećinama, zemunicama, kolibama, trgovačkim centrima i najvišim neboderima. Prilikom institucionalizacije ovih funkcija potrebno je dobro promisliti koje pjesme i sjemenke treba zadržati, a koje aspekte pak treba odmijeniti naprednijima ili naprosto ukinuti. Na ovaj način dolazimo do novog opisa potrebe za postizanjem ravnoteže između kontinuiteta i promjene, koja čini osnovu suvremene teorije kurikuluma (Tyack i Cuban, 1997).

Naravno, sjemenke i pjesme pripadaju u umjetnički svijet metafore, i metodološki nisu u stanju pružiti izravne odgovore na pitanja teorije i prakse odgoja i obrazovanja. Međutim, veze između općeg i posebnog, urođenog i naslijeđenog, ljudskog i tehnološkog čine vječne dihotomije koje je uvijek iznova potrebno prilagoditi duhu vremena i kontekstu svake pojedine odgojno-obrazovne situacije. Čvrsto uronjena u konceptualni okvir kritičke teorije, metafora migracije odgovara suvremenom odnosu između odgoja, obrazovanja i tehnologija na dva načina: prvo, ona se sastoji od teoretskih i praktičnih istraživanja obrazovnih pitanja u umreženom društvu, te drugo - ona predstavlja aktivne napore za poboljšanje ovog odnosa ili put u pravednije društvo. 

Digitalni postkolonijalizam

Čovječanstvo se ponovo nalazi u prijelomnom povijesnom trenutku. Prije nekoliko stoljeća osvajali smo druge kontinente, prije nekoliko desetljeća nestrpljivo smo gledali slijetanje prvog čovjeka na Mjesec, a danas osvajamo virtualne svjetove Interneta. Inspirirani podudarnošću između jezika tradicionalne (post)kolonijalne teorije i često korištenih izraza koji opisuju društvene utjecaje informacijskih i komunikacijskih tehnologija, ove procese odlučili smo detaljno opisati kroz razvoj novog istraživačkog pristupa pod nazivom Digitalni postkolonijalizam.

Pred-informacijsko društvo povezano je s informacijskim na samo jedan način: kroz stvaranje i prenošenje znanja i vještina. Stoga, suvremeni odgojno-obrazovni sustavi imaju centralnu ulogu u procesima povezivanja starog i novog, ljudskog i tehnološkog, koji čine osnovu konstantne re-kreacije društva u kojem živimo. Digitalni postkolonijalizam može se lako primijeniti na analizu društvenih kretanja u područjima od ekonomije do umjetnosti, no svaki od tih opisa u sebi mora sadržavati elemente odgoja i obrazovanja. Na ovaj način, digitalni postkolonijalizam nedvosmisleno ukazuje na važnost društvene uloge suvremene škole i na neminovnost njene duboke integracije s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama.   

Uspješnost Waitsove metafore jasno pokazuje da se dobre ideje pretjerano ne obaziru na povijesna ograničenja. Odjevene u novo digitalno ruho, tradicionalne metafore i istraživačke metodologije dobivaju novi život u kontekstu suvremenog društva te postaju jednako relevantne kao i nekada. Kolonizacija Novog svijeta bila je popraćena velikim brojem nepravednih praksi poput ropstva i smještanja domorodačkog  stanovništva u rezervate – tko zna, možda učenjem iz povijesnih primjera možemo izbjeći njihovo ponavljanje u kolonizaciji virtualnosti. Povijest je istinska učiteljica života u svim područjima ljudskih aktivnosti, pa tako i u području odgojno-obrazovnih primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija.    

Ovaj članak nastao je u okviru istraživačkog  projekta Digitalni postkolonijalizam voditelja Petra Jandrića i Ane Kuzmanić. Prezentirane ideje djelomično su obrađene u Jandrić, P. (2013). Kolonizacija virtualnosti. Školske novine, LXIV(41-2), te u nekoliko publikacija koje se u vrijeme pisanja ovog članka nalaze u različitim fazama objavljivanja. 

Autori zahvaljuju Sarah Hayes sa Sveučilišta Aston u Birminghamu na dragocjenim komentarima i sugestijama koje su pomogle u razvoju ideje digitalnog postkolonijalizma.

 

Dr. sc. Petar Jandrić
Mr. sc. Ana Kuzmanić

 

Literatura

Adams, D. (2004). Vodič kroz galaksiju za autostopere. Zagreb: Zagrebačka naklada.

Castells, M. (2003). Internet Galaksija: Razmišljanja o Internetu, poslovanju i društvu. Prvo izdanje. Preveo N. Dužanec. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.

Goodyear, P.; Banks, S.; Hodgson, V. i McConnell, D. (Ur.). (2004). Advances in Research on Networked Learning. Dordrecht: Kluwer.

Kuzmanić, A. i Jandrić, P. (2014). Internetska istraživanja i postkolonijalna metodologija: izazovi i mogućnosti. U J. Žiljak Vujić(Ur.), Knjiga radova sa međunarodnog znanstvenog skupa Tiskarstvo & Dizajn 2014.

McLuhan, M. (1962). The Gutenberg galaxy: the making of typographic man. London: Routledge & Kegan Paul.

Tyack, D. i Cuban, L. (1997). Tinkering toward Utopia: A Century of Public School Reform. Cambridge, Massachusetts and London, England: Harvard University Press.

Van Dijk, J. (1999). The Network Society (1st ed.).  London: SAGE.

Waits, T. [Delluvian]. (2001, April 24). ASCAP Awards 2001 [Video file]. Preuzeto 1. ožujka 2014. sa http://youtu.be/qEyPhm98WaE.

Zemsky, R. i Massy, W.F. (2006). Ometena inovacija - Što se dogodilo e-learningu i zašto. Edupoint, 5(47).

 

 

| 16. 3. 2016. u 08:30 sati | RSS | print | pošalji link |


Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet

Učenički radovi

Sto godina od početka Velikog rata

Srednja Škola Ban Josip Jelačić ove školske godine, u sklopu Erasmus+ programa, provodi projekt Nastava 21. stoljeća kojem je cilj uvesti inovativne metode i digitalne alate u nastavu. Na tribini Povijest za...

Nastavni materijali

Videokonferencijski nastavni sat Osnova automatizacije

U  Industrijskoj strojarskoj  školi u Zagrebu, u ponedjeljak, 19. ožujka 2018. godine, održan je nastavni sat iz predmeta Osnove automatizacije područja pneumatike. Videokonferencijski nastavni sat održan je u...

Audio&video

Znanjem do zdravlja

Kako živjeti zdravije i sretnije? Kako mnoge teškoće i bolesti spriječiti, a kako što uspješnije liječiti? Kako o svome zdravlju brinuti? Emisija Znanjem...

1871. - rođen Eduard Slavoljub Penkala, hrvatski inženjer i jedan od...

Copyright © 2010 CARNET. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNET.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr