preskoči na sadržaj

Psiholog u školi

Što je školska psihologija? Što je posao školskog psihologa? Bavi li se školski psiholog samo učenicima ili je tu i za potrebe nastavnika – odnosno: tko su korisnici školskog psihologa?


Ta i slična pitanja još uvijek su nejasna, kako samim učenicima, tako i školskom osoblju (ravnateljima, nastavnicima), roditeljima, pa i ponekim studentima psihologije.

Prije nego krenemo s konkretnim temama s područja školske psihologije, bilo bi dobro dati odgovore na navedena pitanja.

Školsku psihologiju nije lako jasno i sažeto definirati. Ukratko, ona je psihološka disciplina koja koristi saznanja i metode iz ostalih disciplina psihologije u kontekstu škole i školovanja. Psiholog koji radi u školi mora baratati znanjima i vještinama s područja motivacije, savjetovanja, psihologije učenja i poučavanja, kliničke psihologije i slično.

Što je, dakle, posao školskog psihologa i tko su njegovi korisnici?

U osnovnoj školi, psiholog obavlja posao stručnog suradnika, dok u srednjoj školi, osim stručnog suradnika, može biti i profesor. Ovdje ćemo se bazirati na ulogu koju psiholog ima u osnovnim školama.

Težište rada i najčešći korisnici školskog psihologa su prije svega učenici. Rad s učiteljima, nastavnicima i roditeljima također je uobičajen, ali on se ponajprije odvija u funkciji njihova osposobljavanja za bolje razumijevanje učenikovih potreba i ponašanja te djelotvorniji rad s njima. Drugim riječima, privatni problemi učitelja, nastavnika ili roditelja, primjerice, nisu područje rada školskog psihologa. On zbog svoje dobre volje može pomoći u suočavanju s tim problemima i njihovom rješavanju, međutim, njegov posao započinje tek kada oni na neki način utječu na dijete, učenika, i njegovo školovanje.

Primjer radnih zadataka školskog psihologa u neposrednom radu s učenicima jest da prepoznaje individualne potrebe učenika, te, u skladu s time, provodi individualna i grupna savjetovanja. On obavlja psihološku procjenu učenikovih mogućnosti, osobito kao član Povjerenstva za procjenu psihofizičke spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu[, ali i kasnije tijekom školovanja (npr. u slučaju školskog neuspjeha ili procjene darovitosti). Školski psiholog također dijagnosticira specifične poteškoće u učenju (neučinkovite ili neprimjerene strategije učenja, probleme s pažnjom i koncentracijom, planiranje vremena, motivaciju, ispitnu anksioznost i sl.) i pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha, ali isto tako prepoznaje i darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti. On prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i/ili obiteljske poteškoće i pomaže učenicima da ih prevladaju.

Školski psiholog također razvija i putem radionica provodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja (npr. međuvršnjačkog nasilja), programe za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, sigurnosti, razvijanje kreativnosti, učenje socijalnih vještina, itd. Ti programi namijenjeni su svim učenicima u školi, a osobito učenicima rizičnih skupina.

Rizičnim skupinama smatra se učenike koji posjeduju osobine za koje se pokazalo da pogoduju nastanku problema na spomenutim područjima. Od nedavno su u naše škole eksperimentalno uvedeni međupredmetni programi građanskog i zdravstvenog odgoja čije provođenje također može biti dio posla školskog psihologa. On može pomoći nastavnicima u pripremi i provedbi takvih programa. Ne samo da psiholog ima iskustva u načinu rada koji ti programi zahtijevaju, nego su i teme tih programa nerijetko vezane za psihologiju (nenasilno rješavanje sukoba, razvoj identiteta, suzbijanje predrasuda, promicanje ravnopravnosti spolova i sl.). Osim toga, školski psiholog provodi psihološke krizne intervencije, što znači da reagira kada se u školi dogode sukobi ili nasilje, ali i kada se dogode ozbiljniji traumatski događaji poput smrti bližeg člana obitelji nekog učenika, samoubojstva, teških prometnih i drugih nesreća i slično.

U radu s roditeljima, školski psiholog kroz savjetovanje i edukativna predavanja na roditeljskim sastancima pomaže roditeljima prepoznati i razumjeti razvojne i individualne potrebe učenika i reagirati u skladu s njima, tj. pomaže im poticati razvoj djetetovih potencijala i aktivno pridonijeti njegovom uspješnom obrazovanju. Edukativna predavanja mogu se organizirati, primjerice, pri prelasku djece iz razredne (prva 4 razreda) u predmetnu nastavu (od 5. do 8. razreda) kako bi se i roditeljima pojasnilo da će se, između ostalog, način rada promijeniti, a obaveze djeteta povećati, te da u skladu s time pruže podršku djetetu i pripreme ga kako bi se ono uspješno suočilo s povećanim zahtjevima koji se pred njega stavljaju. Školski psiholog također pomaže roditeljima da razviju potrebne vještine i način komunikacije kako bi to mogli učiniti, a pomaže i uspostavljanju kontakata s vanjskim institucijama koje su možda potrebne djetetu (npr. poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora, centri za socijalnu skrb i sl.).

U radu s učiteljima i nastavnicima, školski psiholog ne radi savjetovališni rad, kao s učenicima i roditeljima, nego se oblik suradnje naziva konzultativnim radom. Zadaća psihologa je pomagati u prepoznavanju razvojnih i individualnih potreba učenika, podučavati učitelje i nastavnike razumijevanju tih potreba i kako reagirati u skladu s njima, te poticati toleranciju na različitost među učenicima. On pomaže nastavnicima identificirati teškoće u razrednoj klimi, uspješnosti i načinu rada, pomaže im razviti strategije za rješavanje tih teškoća, te promovira različite metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje nastavnika i učenika zajedno (timski rad, projektna nastava i sl.). Školski psiholog promovira i različite suvremene metode praćenja i provjere znanja učenika.

Osim rada s navedenim korisnicima, školski psiholog ima zadatak raditi na sebi u smislu stručnog usavršavanja, rada na istraživanjima i slično. Osim toga, obavlja još neke dodatne poslove kao što su vođenje dokumentacije, pisanje izvješća te pripremanje i organizacija psiho-kutka.

Kako i zašto posjetiti školskog psihologa?

od školskog psihologa učenici dolaze samostalno, na inicijativu nastavnika ili roditelja, a može ih i sam psiholog pozvati. Dok neki učenici taj susret doživljavaju kao kaznu i znak da su u nečemu pogriješili, drugi ga doživljavaju kao zabavu i ugodno druženje. Prava svrha susreta bila bi negdje između – kroz ugodnu atmosferu i pozitivan kontakt promovirati poželjna ponašanja, podučavati, motivirati, rješavati teškoće.

Razlozi zbog kojih učenici dolaze obično su emocionalni, obiteljski i/ili osobni problemi. Također se javljaju zbog pubertetskih problema, problema u odnosima s drugima, bilo učenicima ili nastavnicima, i problema u komunikaciji. Ako učenik sam ne potraži pomoć za suočavanje s problemom i njegovo rješavanje, ti problemi počinju utjecati na njegovo ponašanje tako da uzrokuju probleme u ponašanju (verbalno/fizičko nasilje, ometanje sata, neopravdani izostanci s nastave) ili poteškoće u učenju i savladavanju gradiva, zbog čega ih onda netko drugi uputi školskom psihologu.

Osim emocionalnih problema i problema u odnosu s drugima, u podlozi problema u učenju mogu biti i neke specifične poteškoće kao što su disleksija, disgrafija, snižene intelektualne sposobnosti, pa i neka zdravstvena stanja kao što je, primjerice, petit mal epilepsija. Potreba korisnika je da školski psiholog prepozna poteškoću o kojoj se radi. On to čini kroz primjenu odgovarajućih psiholoških upitnika i testova, tj. psihodijagnostičkih sredstava, te razgovor i opažanje. U skladu sa svojim zaključcima školski psiholog preporučuje daljnje odgojne i obrazovne postupke za određeno dijete, te pruža podršku i pomoć u svladavanju poteškoća.

Zaključno  možemo reći da je cilj rada školskog psihologa razviti obrazovanje usmjereno na učenika i njegov razvoj osnovnih sposobnosti koje omogućavaju cjeloživotno učenje. Također cilj je pomoći učenicima, nastavnicima i roditeljima da razviju svoje potencijale i održe psihološko zdravlje.

 

Izvor: Maja Galić / www.istrazime.com

| 27. 7. 2017. u 13:26 sati | RSS | print | pošalji link |


Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet

Učenički radovi

Autorska prava

Donosimo rad Tee Hrgović, učenice 2.a razreda Gimnazije Vukovar. Učenički je uradak nastao na nastavi informatike u sklopu obrade prezentacijskih tehnika i sadržaja koji se u prezentacijama koriste pri čemu je naglasak...

Nastavni materijali

Toogle mask

U datoteci se nalazi video priručnik s potrebnim materijalima za izradu vježbe u alatu za obradu slike GIMP. 

Audio&video

Divni novi svijet

Emisija o prirodnim znanostima koja će vam, između ostaloga,  otkriti  u kakvoj su vezi slapovi, vulkani, potresi, avioni... i disco-club, što se pod utjecajem...

1422. - mletački Senat je izdao naredbu da se za svu robu koja se...

Copyright © 2010 CARNet. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNet.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr