2008-04-21 00:00:00

Roditeljski utjecaj na djetetovo samopouzdanje

Da bi osoba voljela samu sebe, treba se osjećati voljena od strane ljudi koji je okružuju. Tu prvenstveno spada uža i šira obitelj, te prijatelji. Svaki je čovjek zanimljiv na neki način i samim time nezamjenjiv. Kad bismo svi jednako izgledali i jednako se ponašali, ne bi bilo nikakvog razvoja.

Svaki roditelj želi odgojiti sretno i sigurno dijete. Nijedan roditelj ne pokušava namjerno učiniti dijete strašljivim, sramežljivim, bezobzirnim ili odbojnim. No ipak, tijekom odrastanja mnoga djeca poprimaju nepoželjne karakteristike i ne uspijevaju postići osjećaj sigurnosti i poštovanje prema sebi i drugima.

Stabilan osjećaj vlastite vrijednosti razvija se s vremenom, on nije čovjeku prirođen. Osjećaj vrijednosti svog djeteta možete jačati tako da ga podupirete pri prvim kontaktima s nepoznatim ljudima. Nemojte pokušavati staviti svoje dijete u kalup koji je pripremila okolina, već mu dopustite da samo pronađe svoje 'ja'. Nastojite da dijete stvori pozitivnu sliku o sebi.

Kako ojačati djetetovo samopouzdanje?

Samopouzdanje govori o našim sposobnostima, umijeću; što nam ide dobro i u čemu smo vješti ili u čemu smo nespretni i neuspješni.

Zato je djetetu potrebno što češće iskazivati ljubav. Ne bojte se, nećete ga razmaziti bilo da je muškog ili ženskog spola. Neovisno o spolu, svima nam je potrebna ista količina ljubavi.

Naučite dijete da voli samoga sebe. Pokažite mu da je važno i vrijedno već  samim time što postoji. Da biste djetetu dali do znanja koliko vam je važno, slušajte ga pozorno. Nemojte dijeliti savjete, samo slušajte.

Često pohvaljujte njegove uspjehe i postignuća. Kada vaše dijete učini nešto loše, što vi kao roditelj učinite? Da li podižete glas, kažnjavate, kritizirate, upozoravate… A što činite kada dijete napravi nešto što je u redu, npr.  pospremi krevet, pospremi sobu… Da li ga pohvalite, zahvalite mu se, hvalite ga drugima, nagradite ga? Da biste ojačali djetetovo samopouzdanje trudite se u jednom danu podijeliti više pohvala nego kritika na njegov račun.

Vodite računa o tome na koji način upućujete kritiku. Budite „nježni“ i obazrivi u kritiziranju. Zamislite da ste trgovac u trgovini u kojoj je mušterija zaboravila novčanik. Krenuli ste za mušterijom da biste joj vratili novčanik. Kako ćete reagirati kod uručivanja novčanika? Hoćete li početi vikati i kritizirati riječima „Kako ste uspjeli zaboraviti novčanik?“ „Ne mogu vjerovati, pa gdje vam je mozak bio?“… Ne, sigurno nećete, već ćete zaustaviti mušteriju i uljudno, bez moraliziranja vratiti novčanik. Pokušajte na taj način upućivati kritike i svojem djetetu.

Potičite djetetovu asertivnost. Da bi mogla uspješno zakoračiti u život, dijete treba naučiti s jedne strane činiti kompromise, a s druge strane nametnuti svoje interese. Ohrabrujte ga da iskaže svoje mišljenje, kao i da brani i provodi svoje interese sredstvima koja su mu na raspolaganju.

Čak i roditelji  koji vole svoju djecu i koji su dobronamjerni, okrivljuju, posramljuju, optužuju, ismijavaju, prijete, podmićuju, obilježavaju, kažnjavaju, drže prodike i moraliziraju. Zašto? Većina roditelja nije svjesna destruktivne snage svojih riječi. Sigurno ste puno puta sami sebe ulovili u situaciji kako izgovarate riječi koje ste slušali od vlastitih roditelja, riječi za koje ste sami sebi obećali da nećete izgovarati.

Tek kada postane svjesno svoje volje i svojih mogućnosti, dijete može razviti senzibilitet za druge ljude i prihvatiti postojanje zajedničkih interesa. Onaj tko može prihvatiti svoje slabosti, prihvatit će i drugu djecu, sa svim njihovim slabostima.

 


www.skole.hr