2016-01-14 09:52:00

Cesarić u riječi i glazbi

U petak 18. prosinca 2015. godine u povodu obilježavanja 35. obljetnice smrti hrvatskoga književnika, velikana umjetnosti riječi, akademika Dobriše Cesarića (10. siječnja 1902. – 18. prosinca 1980.) Tribina "Collegium Hergešić" održala je u dvorani Europskoga doma u Zagrebu (Jurišićeva 1/I) poetsko-glazbeni recital „Cesarić u riječi i glazbi“ točno na dan – gotovo i sat - pjesnikove smrti.

Program je organiziran u suradnji i izrazitim pregnućem inicijatora prof. dr. sc. Slobodana Elezovića ispred Tribine „Collegium Hergešić“, prof. Franke Perković s Akademije dramskih umjetnosti, prof. Vlatke Oršanić s Muzičke akademije i prof. Antonije Sikavica Joler s Prve gimnazije, čiji je Cesarić najslavniji učenik, a u režiji Hane Zrnčić-Dim, studentice 3. godine Akademije dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Iako rođen u zlatnoj požeškoj dolini, Dobrica (Dobroslav) Cesarić nakon nižih razreda provedenih u osječkoj gimnaziji tijekom Prvoga svjetskog rata s obitelji prelazi u Zagreb gdje pohađa slavnu Prvu gimnaziju na Rooseveltovom trgu. U književnosti se prvi put javlja kao četrnaestogodišnjak 1916. godine pjesmom "I ja ljubim", a još kao mladić nagrađen je Akademijinom nagradom za svoju prvu objavljenu zbirku pjesama „Lirika“.

Obljetnički poetski recital sastavljen je od antologijskih pjesama Cesarićeva opusa kao i onih uglazbljenih pjesama u kreativnoj ponudi studenata 5. godine glume zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti te učenica prvih i drugih razreda kao i maturanta Prve gimnazije. Zbog spriječenosti korepetitora Muzičke akademije kao gost u glazbenome dijelu programa nastupio je Ivan Bakša.

Poseban doprinos suvremenome iščitavanju Cesarićeve poezije dala je studentica povijesti i književnosti s Filozofskoga fakulteta, također bivša maturantica Prve gimnazije, Lucija Bakšić svojom pjesmom „Cesarić na Oblaku usred Neba“ u interpretaciji Lene Medar (2.c) kao hommage 'pjesniku svjetlosti', koji je minucioznim izborom riječi svojim misaonim slikama izricao velike životne i općeljudske istine.

Program je bio posvećen i Cesarićevoj supruzi Elzi Šohay-Cesarić, također profesorici hrvatskoga, ruskoga i francuskoga jezika na Prvoj gimnaziji u Zagrebu i sestri poznatoga slikara Slavka Šohaja - ljubimici dvojice istaknutih hrvatskih intelektualaca, umjetnika, kreatora snažnoga spleta intuicije i invencije, koja je isticala: „Biti profesorom zagrebačke Prve gimnazije bila je čast i obveza – jaka temeljnica za najbolju manifestaciju njegovane osobnosti, bogatih volumena znanja i primjerenoga stila u izričaju i ukupnom djelovanju profesora na sve učenika škole, ne samo onih razreda u kojima predaje, nego ukupno, od prvoga koraka ulaska u zgradu, do svakoga koraka i smjera, u razredu, u hodnicima, u mimohodu… svakoga momenta i svakim oblikom izraza osobnosti. (S. Elezović)“

Recital je započeo čitanjem Cesarićevih memoara i slavnom „Baladom iz predgrađa“ u izvedbi Marije Marković i Petre Vuković (1.d), zatim antologijskim pjesmama „Tiho, o tiho govori mi jesen“ i „U suton“ u interpretaciji Ane Čala (1.a) i Filipa Severa (4.a), koje je na njemački jezik preveo prof. Dalibor Joler. Glazbeno-poetski recital zaokružen je svevremenskom Cesarićevom pjesmom „Povratak“, koju su u univerzalnome životnom krugu osmislili studenti glume zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti:

„Ko zna (ah, nitko, nitko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, a možda su sanje.“


www.skole.hr