2008-04-29 00:00:00

P184: Pišem ti pričuautor: Roberta Barešić, 5b, OŠ SrdočiJedno sam se jutro probudila jako umorna. Jedva sam se spremila za školu i jedva došlo do nje. Na matematici sam odjednom usnula čudan san. Sanjala sam da imamo školu na pustom otoku oko kojega plivaju morski psići. Zapravo u snu nama to uopće nije bilo čudno. Mi smo se svi normalno ponašali kao da smo u učionici.
Odjednom me je profesorica probudila i poslala pred ploču na odgovaranje. Probala sam se izvući ali nije išlo. Ništa nisam znala pa me poslala kod ravnatelja.
U ravnateljevom kabinetu održavao se sastanak učenika i učitelja. Zapravo je to bilo nekakvo natjecanje. I učitelji i učenici sjedili su za svojim laptopima i pisali nekakve sastavke. Nakon nekog vremena shvatila sam da pišu sastavke za natjecanje «PIŠEM TI PRIČU». Saznala sam i da je pobijedila Nika iz 5.b. Na drugom mjestu bila je Barbara također iz 5.b, a treće mjesto dopalo je Karli, iz 5.b naravno.
Nakon obavljenog razgovora s ravnateljem vratila sam se u razred, ali nikoga nije bilo. Otišla sam do dežurnog učenika i pitala ga gdje je moj razred. On me uputio u dvoranu za tjelesni. Kad sam ušla sva su svijetla bila ugašena, pomislila sam da je došlo do zabune. Ali nije, odjednom svjetlo se upalilo i cijeli moj razred mi jednoglasno vikne: «SRETAN ROĐENDAN!». Sad sam se sjetila. Od silnog umora zaboravila sam na svoj rođendan. Sve je bilo tako veselo i šareno. Svi su mi čestitali i podavali mi sve poklone. Zapravo, samo jedan poklon. Svi zajedno kupili su mi laptop na kojemu su već bile memorirane sve e-mail adrese. Od tada se svaki dan dopisujem sa svojim prijateljima.
Slijedeće jutro primila sam e-mail od Antonele. Pisalo je da je većina razreda bolesna i da slijedećih tjedan dana neće biti škole. Od silnog uzbuđenja digla mi se kosa na glavi. Odmah sam cijelom razredu poslala e-mailove o toj super vijesti. Kad sam izašla i krenula u park nakon nekoliko minuta ugledala sam jednu veselu obitelj: mama, tata, sin i kućni ljubimac LAPTOP. Na drugom kraju ceste bio je čovjek koji u dječjim kolicima vozi LAPTOP. Od straha sam pojurila kući. Odjednom začujem: «Hej, probudi se!!». Kad sam otvorila oči ugledala sam Saru i Teu kako me bude. Shvatila sam da je cijela ova zbrka o ravnatelju, rođendanu i laptopovima bio samo moj san. Sva sreća profesorica u stvarnom životu nije primijetila da spavam!

www.skole.hr