2020-02-27 15:12:41

Uživo s pjesnicima

Pjesnici Jure Kaštelan, Drago Ivanišević, Nikola Miličević i Josip Pupačić virtuozi su istoga prostora u istome vremenu: Kaštelan (Zakučac,1919) (dalje JK), Ivanišević (rođen u Trstu od roditelja iz Sumpetra – Krila Jesenice, 1907) (dalje DI), Miličević / Milićević (Zvečanje, 1922) (dalje NM) i Pupačić (Slime, 1928) (dalje JP).
Budući da je riječ o našim zavičajnim pjesnicima čiji je životni prostor i poetski jezik blizak učenicima, došlo je do pokretanja ideje o učenju i jačanju kompetencija u živomu prostoru, točnije prostoru Poljičke Republike.

 

Cilj provedenih projektnih aktivnosti je usustavljivanje znanja o značenju prostora u pjesništvu četiriju velikana u kontekstu poučavanja i stjecanja kompetencija u nastavi književnosti.   Polazište za rad bila je vidljivost integracije konkretnoga geografskoga prostora u poetički identitet vitalnosti tekstova.   Za potrebe predstavljanja ovakvoga modela poučavanja i usvajanja trajnih znanja o spomenutoj četvorici pjesnika u središtu je interesa kompetencija koja ostaje nakon poučavanja u živome prostoru kojemu pripadaju pjesnici.   Kompetencija se promatra kao sposobnost, kvalifikacija i stručnost. Nakon učenja i usvajanja znanja o pjesnicima u njihovome živome prostoru ostaju trajne kompetencije koje će se očitovati (kroz nastavak obrazovanja ili općenito kroz život) tako da se  jasno i jezgrovito očuvaju trajna znanja iz osnovnoškolskoga / srednjoškolskoga obrazovanja, a na temu jednoga od četiriju obrađenih pjesnika.   Ovakav model predstavljanja i učenja o pjesnicima doprinosi daljnjemu jačanju i razvoju kompetencija, a koje se tiču znanja o jeziku, znanja o kulturi i općenito stečenih znanja o društvu. Izabran je tzv. živi prostor u kojemu se usvajaju temeljne značajke o pjesnicima, uči o prostoru koji je oblikovao dobrim dijelom jezik njihove poezije, a posebno se skreće pozornost na važnost i značaj prostora u kojemu su odrasli i koji je odredio velik dio njihove stvaralačke motivacije.   U poučavanje se krenulo  kroz nekoliko razrađenih faza, među učenicima osmih razreda, a prema redoslijedu:   1. Pronalazak i selekcija istraživačkoga korpusa kojega su činile: - čitanke, starija i novija izdanja, od druge polovice 70-ih prošloga stoljeća do danas, od 5. razreda OŠ do 4. razred SŠ), - Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva (Pavletić, 1991)  - Žubor riječi (Skok, 1992),  - Poljički Parnas II (Mihanović, 2009)  - antologija hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja (Mrkonjić, Pejaković, Škunca 1992).     2.  Izrada “pjesmarice”   Pjesmarica je nastala izdvajanjem iz analiziranoga korpusa pjesama JK, DI, NM, JP kojim se došlo do impozantnoga popisa, a za potrebe daljnjega istraživanja napravljena je selekcija od oko 60-ak pjesama (po kriteriju pojavnosti).   Sadržaj pjesmarice: Ivanišević :  Bez naslova, Da sam ptica, Hrvatska, Igre na evropskom maskenbalu, Lokva, Mala luda na vrh duda, Moj did, Napokon prilazimo moru pomirljivo, Oželanda, Panika u paysageu, Pariz u grlu, Plesačica, Poljubac, Pred stolicama sudaca, Puntarska I, Puntarska II, Riba, To što sam, Zagreb. Kaštelan: Ima li nade, Jablani, Jadikovka kamena , Konjanik, Krv i bura, Mrtvac u kući, Rastanak, San u kamenu, Sebevido i Snovido, Svijetliš u tmini, Tkanje, Tvrđava koja se ne predaje, Volio bih da me voliš, Vražda. Miličević: Kao kamen i zemlja, Modra elegija, Odlazak, Pjesma o sreći i novinama, Tražim, Trenuci sitna kiša, U nestvarnu jutru, Vapaj iz kiše, Vjetrovi s gora, Zlatna grana, Zrcalo. Pupačić: Cetina, Moj križ svejedno gori, Molitva zemlji, More, Nas sedam braće, Nesagrađena kuća, Tri moja brata i ja, U ovome kamenu, Zaljubljen u ljubav, Zvijezda da mi je biti   3. Izdvajanje motiva    Izdvajanje motiva iz pjesama koji se svojim značenjem mogu usko vezati uz ishodišni prostor – prostor u i oko rijeke Cetine. • JK:     − tice, livada, potoci, rijeke, jegulje, konji, lastavice,         − vode te mlate, majko moja stara, u selu mome, jablani se njišu, kruh miriše velik rasječen, oj Cetino, na kamenoj kosi Mosora, disanje trava u vrtačama, bure i kiše, galebovi svrate, lako je moru biti more, vratite me u gromade(u klisure, u spletove gorja), malo kamena i puno snova • DI:      − zvizde, sunce, misec, tovar, zmija, koza, kiša, vitar, mraz, zviri, zemja, ledina, masline (Moj did);     − na bošket, na baketinu namazanu višćon, u pršuri, vrilon uju (Oželanda)      – jezik rodnoga kraja (roditelja) – Vrelo bez prestanka  • NM:     − slavuj, zemlja, podnožje planine, cvat, kamen, čempres     − ognjenim ujedima sunca, snaga kamena, prstima kopam zemlju, udaram po kamenu, otvrdle ruke, ovo je kamen – ovo je moja zemlja • JP:     − Cetina, jablan, trstika, jegulja, glas, hridine,    − potopljeno selo i ljepše klisure, struk kostelje, voda divljeg jezera, na starom gumnu, tavne gudure, iz ograda starih, otišla je kuća tvoja, nađem hlada, s kamenjem na ramenu, vodama Cetine      Važno je primijetiti kako je slijed promatranja motiva vidljiv kako kroz jednu riječ, ali i kroz sintagme i skupove riječi koji dodatno oslikavaju sliku ishodišnoga prostora prenesenoga u prostor pjesme i to je ono na čemu se inzistiralo ponajviše – razumjeti važnost slike urođenoga prostora kao idejnoga kreatora prostora unutar koje će nastajati brojne antologijske pjesme promatranih autora.   4.  Iz učionice u prostor pjesnika (terenska nastava)   Promatranje stvaralaštva kroz susret s prostorom, primjena usvojenih znanja i spoznaja prenesenih iz učionice (posjet mjestima Sumpetar, Zakučac, Zvečanje i Slime).    Analizom pjesničkog jezika prenesenog iz prostora kojemu rođenjem ili nasljeđem pjesnički kvartet pripada proizišlo je niz novih spoznaja i ideja za daljnje proučavanje, produbljivanje i proširivanje istraživanja odnosa živoga prostora i prostora pjesama ne samo na ovome području.  • četiri pjesnika + jedan prostor = ishodište ideja (motivacija i jezik) • razvoj i jačanje kompetencija za stjecanje trajnih znanja o pjesničkome kvartetu i njihovome djelu  • predstavljanje koncepta učioničkoga istraživanja: ovjerom u stvarnome prostoru do kompetencija za cijeli život • trajna (i dodana) vrijednost znanja i spoznaje o vjekovnome odnosu čovjek i prostor – more, kamen, jablan, Cetina i Mosor kao polazna baza razvoja od konkretnoga k apstraktnome mišljenju i promišljanju (i kroz poeziju obratno – od apstraktnoga ka konkretnome) • metoda pamćenja stihova – dodana vrijednost i trajna kompetencija (bez obzira na kasniji razvoj i stupanj obrazovanja) – časno je, prije svega, znati stih / stihove pjesničkih velikana  • sažeto, jednoznačno i nedvosmisleno – kompetencija proizišla iz provedenoga istraživanja utemeljena je na: − glagolu služiti jer “čast je služiti velikanima duha” (Stamać 2010) − glagolu znati (pamtiti) jer je jezik prostora u poeziji četvorice velikana “budna struna između svijeta i zavičaja” (Mihanović Salopek 2002)

www.skole.hr