Došao je dan kada je dječak Luka trebao krenuti u školu. U školu su ga otpratili njegovi roditelji Magdalena i Davor. Dok je dječak došao u školu odmah je nešto kasnije počela i nastava. Učitelj je ušao u učionicu i predstavio se učenicima te je kasnije počeo s predavanjem (nastavom). Na odmoru se Luka sprijateljio s nekom djecom. No ubrzo je opet počela nastava. Nastavu su neki učenici pratili, no ne i Luka koji je zamišljao da je na nekom lijepom, sunčanom otoku. On i neki njegovi prijatelji su tamo bili na odmoru, tj."izletu" gdje nastava nije postojala. On se sa svojim prijateljima tamo zabavljao, još ih bolje upoznavao i bilo mu je odlično. No njegovom veselju je ubrzo došao kraj, učitelj ga je prozvao i upitao ga; "Luka, što je tebi, uopće ne pratiš nastavu?" No Luka mu je na to kratko odgovorio: "Samo sam se malo nešto zamislio." Ubrzo je nastava završila, što je Luka jedva dočekao. Dok je došao doma, odmah se „bacio" na kompjutor. Luka je bio jako pametan dječak, za svoje godine čak i prepametan. Njegovi su se vršnjaci toliko čudili i pitali se kako je to moguće, kako može sve to znati. Luka je volio uvijek ići na Internet jer mu je to bila svakidašnja navika. Volio je biti informiran o svemu... Idući dan je bio sazvan sastanak uredništva na kojem je sudjelovalo i dvoje učenika. Sastanak je bio sazvan zbog problema u školi, dva učenika su pozvana da iznesu svoje probleme i što misle o pravilima škole. Na kraju su se učitelji i učenici složili oko pravila škole, uveli su neka nova pravila a ukinuli stara pravila. Luki se to jako svidjelo, pogotovo jedno novo pravilo škole, tj. da je nastava skraćena za 10 minuta. Luki je sljedeći dan bio rođendan, pozvao je sve svoje prijatelje i organizirao super zabavu. Dok je Luka puhao svjećicu na torti, zaželio je sebi sve najbolje želje koje si netko može zaželjeti. I na kraju se nastavio družiti, zabavljati i uživati u svom rođendanu sa svojim prijateljima.