Bio je moj ročkas i na poklon sam dobila prijenosno računalo. Od tada se nisam „odvajala od njega". Prestala sam učit i više ni sa kim nisam pričala. Moji roditelji nisu znali što bi sa mnom. Jednom su mi uzeli računalo, ali bilo je još gore jer sam po cijele dane bila samo zatvorena u sobu. Kada su mi vratili računalo više se stvarno nisam odvajala od njega. Moji su roditelji mislili da bi mogli nešto postić razgovorom u Školi s mojim prijateljima jer je bilo još takvih kao ja, jer ja sam i u Školu nosila svoje prijenosno računalo. Kada su roditelji vidjeli da „takvih kao ja" ima mnogo i da se ni sa kim ne družimo, tada su u Školskom uredništvu sazvali sastanak jer su shvatili da problem postaje sve veći. Roditelji i učitelji bili su jako zabrinuti. Više nitko ne uči i nitko nema društveni život. Tako su učitelji, roditelji i ljudi iz uredništva zaključili da bi trebalo pokrenuti neki projekt s računalima kako bi svi mi zajedno radili na tome. Tako su pokrenuli projekt u kojima učenici svi zajedno pomoću računala spojenih internetskom vezom donose zajednički prijedlog vezan s nastavom. Mi smo donijeli odluku da ćemo predložiti da bi učitelji i ekipa mogli organizirati nastavu izvan škole. Učitelji i ekipa su prihvatili taj prijedlog i organizirali su nam jednotjednu nastavu na otvorenom. Nakon toga smo se puno više družili i više nismo provodili vrijeme sa svojim računalima, već smo se zabavljali s prijateljima na otvorenom.