preskoči na sadržaj

Školska uniforma – povijest, prednosti i mane

Autor: Iva Hanzen

Prije nego što zakoračimo u povijest školskih uniformi i spomenemo sve prednosti, ali i mane ovog odjevnog predmeta potrebno je definirati što on uopće jest. Pojam „školska uniforma“ odnosi se na odjeću koju nose učenici ne samo osnovnih i srednjih škola diljem svijeta, nego i ostalih obrazovnih ustanova. Tri su kriterija koja određenu odjevnu kombinaciju čine uniformom: a) na njoj se nalazi školski grb, b) potvrđuje legitimitet određene obrazovne institucije i c) potiskuje individualnost.


Iako dolazi u raznim oblicima i bojama, školsku uniformu najčešće karakteriziraju bijela košulja i sako. Dječaci će u tom slučaju svoj izgled zaokružiti kravatom, a djevojčice naboranom suknjom. Pritom, treba naglasiti da školska uniforma i kodeks odijevanja  (dress code) nisu isto. Školska uniforma točno je propisana i sastoji se od konkretnih komada odjeće, dok dress code može primjerice nalagati da bi djeca trebala nositi traperice ili traper suknje ako se radi o djevojčicama i bijele majice koje nisu markirane. U svakom slučaju dress code je manje restriktivan.

Povijest školske uniforme

Budući da ne postoje konkretni pisani tragovi koji bi kronološki i detaljno izvijestili o povijesti ovog odjevnog predmeta, teško je pratiti njegovo porijeklo. Ono što se sigurno zna je da prvi primjeri školskih uniformi datiraju iz vremena pada Rimskog carstva, konkretno iz 5. stoljeća. Tada su dječaci koji su pohađali satove pjevanja, kao pripremu za svećeničko školovanje, nosili jednaku odjeću. Tijekom srednjeg vijeka nastavu su pohađali samo dječaci, no nema informacija o tome jesu li bili uniformirani.

U 16. stoljeću polako se dolazi do onog što bismo danas nazvali školskom uniformom. Tada Engleska uvodi obvezne uniforme za učenike i tako postaje prva nacija koja odlučuje na taj način vizualno odrediti identitet svojih đaka. Međutim, prema povjesničarima, školske uniforme svoj život nisu započele u privatnim elitnim školama, kao što mnogi misle, nego u tzv. dobrotvornim školama koje su pohađala siromašna djeca. Škole poput Kristove bolnice osnovane 1552. u Londonu zauzele su se za siročad i drugu siromašnu djecu iz župe te ih obrazovali. Građani Londona su tu djecu opskrbljivali  odjećom, osobitom dugim plavim kaputima,  zbog čega su ove škole dobile nadimak "Bluecoat schools" (škole plavih kaputa).

Na taj se način jaz između siromašne i bogate djece samo produbio. No, s vremenom se školska uniforma počinje sve više vezati uz višu klasu i privatne škole. U 19. stoljeću ona postaje norma u elitnim britanskim školama, a engleski model onda preuzimaju SAD, Australija i ostale zemlje kapitalističkog svijeta. Kao i u Velikoj Britaniji, cilj je prvenstveno bio naglasiti pripadnost određenom društvenom sloju. U 20. stoljeću pak uniforme „ulaze“ i u državne škole, a i mnoge komunističke zemlje također uvode uniforme u škole, no iz posve drugačijih pobuda – kako bi se naglasila jednakost svih učenika. I dok je školska uniforma u zapadnim zemljama imala za cilj naglasiti identitet obrazovne ustanove i snažnu elitističku notu, u komunističkim zemljama cilj je bio na vizualan način podržati socijalističku ideologiju.

Školske uniforme na našim prostorima

Školske uniforme nisu zaobišle ni Hrvatsku pa se školska uniforma na ovim područjima pojavljuje  krajem 19. stoljeća te se sastoji od crne kute i francuske kape. Ova uniforma bila je predviđena za djevojčice, dok su dječaci nosili crne kape sa štitnikom i pozlaćenim brojem razreda kojeg su pohađali. Kasnije se boja kuta mijenja pa i dječaci i djevojčice nose plave kute. Do 1990. se u svečanim prilikama u školi nosilo i pionirsko odijelo. No, dok je pionirsko odijelo više imalo estetsku svrhu, kute su bile iznimno praktične, ne samo jer se djeca na taj način nisu razlikovala, nego i zbog toga što su bile odlična zaštita protiv uništavanja i prljanja odjeće.

Prednosti i mane školskih uniformi

Ono što se svakako brzim pregledom može zaključiti je da iako smo ih donedavno smatrali konzervativnima i staromodnima, školske uniforme su,  kao i općenito trendovi u modi, doživjele brojne promjene. Mijenjao se i stav prema njima pa tako u 90-ima u SAD-u jača stav kako su školske uniforme u biti krucijalne u borbi protiv klasne diskriminacije. Čak je i sam predsjednik Bill Clinton 1996. izjavio: „Ako to znači da će naši tinejdžeri prestati ubijati jedni druge zbog dizajnerskih jakni, onda bi našle državne škole trebale omogućiti učenicima da nose školske uniforme“.  Do 1998. 25% državnih osnovnih i srednjih škola uvelo je politiku nošenja školske uniforme. Tako je ova odjevna kombinacija, u prošlosti korištena kako bi se naglasila pripadnost višoj klasi, postala glavnim oruđem borbe protiv klasne diskriminacije. Ipak, postavlja se pitanje jesu li školske uniforme nužno dobre u svakom pogledu. Činjenica jest da njihovo korištenje promovira strogu disciplinu i kontrolira ponašanje učenika, možda i više nego što bi trebalo. Jer koliko god da škola jest obrazovna ustanova, ona bi trebala biti i prostor na kojem djevojčice i dječaci imaju slobodu izraziti se. Protivnici nošenja školske uniforme će reći kako ona suzbija individualnost i zatire svaki oblik vlastitog izražavanja te snažno promovira podjelu između muške i ženske odjeće, a samim time utječe na percepciju muškosti i ženskosti. Tako recimo mnoge škole na Zapadu propisuju da djevojčice moraju nositi suknje, što može biti problem za one djevojčice koje ne vole nositi suknje.  S druge strane, u nekim školama u Indiji i Nepalu djevojčice mogu nositi i hlače i suknje. Tako bi se i u zapadnim zemljama djevojčicama trebalo omogućiti da odaberu na koji način će izražavati svoju ženstvenost. Jer ako škola propiše da moraju nositi isključivo suknje, tu se radi o ograničavanju prava na izražavanje vlastitog identiteta.  Osim toga, suknja ne samo da nije jedini simbol ženstvenosti, nego nije uvijek niti praktična, budući da ograničava kretanje te sjedenje i igranje.

Do problema u izražavanju ovog tipa identiteta dolazi se i ako pričamo o uniformama za dječake. Naime, kao što ženske uniforme nameću standarde ženstvenosti od najmlađe dobi, tako i muške uniforme to čine dječacima. Dječaci često moraju nositi hlače, zatvorene cipele i majice uvučene u hlače u svakom trenutku. Također, od njih se često zahtijeva da im kosa bude kratko ošišana. Neki kritičari tvrde da ova uniforma iznimno podsjeća na odijelo profesionalnog poslovnog muškarca, što dječacima već u mlađoj dobi daje poruku da je muškost stečena kroz poslovni uspjeh. Valja spomenuti kako neki dječaci žele nositi dugu kosu, što također predstavlja utjecaj na izražavanje njihovog identiteta.

Kada su se u 90-ima u SAD-u počele uvoditi kako obvezatne, provedeno je nekoliko istraživanja koja su za cilj imala povezati školske uniforme i ponašanje učenika. No, iako su se istraživači trudili dokazati kako ovakav strogi način oblačenja dovodi do manjeg broja izostanaka, suspenzija, isključenja, vandalizma i kriminala, to im nije pošlo za rukom. Nažalost nisu uspjeli dokazati niti da školske uniforme direktno dovode do boljih ocjena te općenito boljeg uspjeha u školi. Ipak, pokazalo se da su snažan katalizator promjena te da pružaju vidljivu priliku za neke druge dodatne programe i nove projekte koji nastaju u okviru škola.

Školske uniforme po državama

Australija

U Australiji svaka srednja škola ima pravo odlučiti kakvu uniformu želi, no uniforma je obvezatna u većini privatnih, katoličkih, ali i državnih škola u Australiji. Učenici osnovnih škola nisu pod tolikim pritiskom da nose uniforme. Što se tiče samih boja uniforme, one su obično bazirane na bojama koje predstavljaju školu, dok je logo škole uključen u uniformu na način da se nalazi na kravati i džepiću sakoa. Dječaci uglavnom nose košulju s kratkih hlačama tijekom ljeta, ili onim dugim tijekom zime i to najčešće u sivoj boji. Uz kratke hlače će nositi i visoko podignute čarape. Djevojke će pak nositi karirane ili prugaste haljine bez rukava ili s rukavima koje će prebaciti preko bluze, a zimi će svoj izgled naglasiti sakoom pa čak i kravatom. U mnogim školama dozvoljeno im je i da nose tamne hlače.

 

Brazil

U Brazilu ne postoji zakonska obveza za nošenje školske uniforme pa svaka država i grad mogu odlučiti sami za sebe koji je njihov stav po pitanju nošenja ovog odjevnog predmeta. No, zanimljivo je znati da učenici škola u gradu Vitoria da Conquista nose majice kratkih rukava koje u sebi sadrže čip. Ove „pametne“ uniforme tako omogućuju računalima da odrede jesu li učenici tamo gdje bi trebali biti. Ako se primjerice učenik ne pojavi na nastavi, automatska poruka se šalje njegovim roditeljima. Prednost ovog automatiziranog sustava su manji izostanci s nastave.

 

Burundi (Afrika)

Burundi kao i većina afričkih zemalja ima zakonsku obvezu da njeni učenici nose školsku uniformu, a uniforme karakteristične za ovu zemlju datiraju još iz kolonijalnog doba. Tada su sinovi šefova nosili bijelu uniformu, a ostala djeca khaki. 

 

Kanada

U Kanadi školske uniforme nisu potrebne u većini državnih i privatnih škola, osim u određenim situacijama kao što su školske predstave i putovanja. Doduše, mnoge katoličke škole u zemlji propisuju nošenje uniformi.

 

Kina

U Kini su uniforme česta pojava u školama. Gotovo sve osnovne i srednje škole zahtijevaju od svojih učenika da ih nose. Kina je prilično ozbiljno shvatila ideju školskih uniformi pa se tako one sastoje od od čak pet setova - 2 formalna i  3 svakodnevna. Formalni setovi su rezervirani za ponedjeljke i posebne prigode, poput obljetnica škole i školskih ceremonija, i sastoje se od košulje s bijelim ovratnikom i vestom koja ide preko i suknje za djevojčice te odijela za dječake. Pritom je jedan set za ljeto, a drugi za zimu. Svakodnevne uniforme za dječake zimi, obično se sastoje od džempera s patent zatvaračem, hlača i košulje najčešće bijele boje. U proljeće i ljeto nose se tanji materijali,  dok je ljeti također moguće nositi kratke hlače. Svakodnevne uniforme za djevojčice su u osnovi iste kao i za dječake, a neke škole čak uključuju učenike u dizajn njihovih uniformi.

 

Francuska

U Francuskoj školske uniforme su na snazi još od 1968., a Francuzi smatraju kako upravo one smanjuju vidljive razlike u društvenoj moći i statusu te da su dodatan faktor u integraciji između siromašnih i bogatih učenika.

 

Njemačka

U Njemačkoj ne postoji tradicija koja bi nalagala učenicima da nose uniforme, tako da danas većina učenika u državnim i privatnim školama ne nosi uniforme. Međutim,  od 16. stoljeća naovamo se od učenika srednjih škola, i posebno gimnazija, očekivalo da nose odjeću koja je skromna i ne odviše elegantna. Plavi kaput je također postao raširenim obaveznim statusnim simbolom učenika srednjih škola, no ispao je iz uporabe tijekom druge polovice 18. stoljeća. U novije vrijeme, školske uniforme u bilo kojem pravom smislu ne postoje izvan samostanskih škola i privatnih internata.

 

Indija

Uniforme u Indiji su obavezne kako u državnim, tako i u privatnim školama. Muške uniforme se uglavnom sastoje od košulje u nekoj svijetloj boji i dugih hlača najčešće u plavoj, crnoj i bijeloj boji, dok se ženske uniforme sastoje od košulje i suknje. Indija je kao i Kina prilično stroga u definiranju izgleda svojih učenika pa tako djevojke ne smiju nositi visoki rep ili bojati kosu.

 

Italija

U Italiji su školske uniforme rijetke, djelomično zato što se povezuju s erom Benita Mussolinija prije Drugog svjetskog rata, kada su djeca u skladu s dobi bila raspoređena u talijanske pokrete mladih fašista i morala su nositi uniforme unutar i izvan škole. Također, sve do 60-ih mnoge srednje škole su zahtijevale od djevojaka da nose crne kute nalik pregačama, dok za dječake uniforme nisu bile obavezne. Moguće je kako se od djevojaka ovo tražilo kako ne bi odvraćale pažnju svojim muškim kolegama.


 

Japan

Japan uvodi školske uniforme krajem 19. stoljeća, a danas su školske uniforme gotovo jednake u svim privatnim i javnim školama. Japanska riječ za uniformu je seifuku (制服). U većini osnovnih škola učenici ne moraju nositi uniformu, dok se u srednjim školama ženska uniforma sastoji od sive, često i crne naborane ili karirane suknje te bijele bluze. Česta su i mornarska odijela. Dječaci pak nose crno odijelo, a mnogi će učenici svoje uniforme nositi i izvan škole.

 

Fotografije su preuzete s www.pinterest.com.

| 15. 11. 2016. u 13:42 sati | RSS | print | pošalji link |


Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet

Učenički radovi

Svemir

Donosimo rad Sare Bošnjak i Lucije Barbe, učenica 2.c razreda Gimnazije Vukovar. U sklopu radionice pod nazivom Chemistry of Space (povodom Svjetskog tjedna svemira), učenice Sara i Lucija, obradile su temu vezane uz...

Nastavni materijali

Python osnove programiranja

Python osnove programiranja mrežna je stranica organizirana po programskim strukturama u Python programskom jeziku. Svaka je programska struktura organizirana kroz ppt prezentaciju uvoda u samu programsku...

Audio&video

Stigla je pošta

Ako vas zanima što rade učenici i učitelji diljem Hrvatske, kamo idu i tko ih posjećuje, s kakvim se problemima susreću i kakva rješenja pronalaze slušajte...

1740. - nakon smrti svojeg oca cara Karla VI. Habsburškog, na...

Copyright © 2010 CARNet. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNet.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr