preskoči na sadržaj

Primorsko-goranska županija

Autor: Jeronim Dorotić
Dragi čitatelji, nakon Splitsko-dalmatinske županije odlučili smo vas povesti u krajeve naše domovine gdje se isprepliće more Hrvatskog primorja i kvarnerskih otoka s planinama Gorskog kotara. Županija s kojom ćemo se ovaj puta upoznati je Primorsko-goranska županija. Naravno, i vi ste pozvani na ovo putovanje sunčanim i morskim krajevima što se postepeno spajaju sa unutrašnjošću Hrvatske. 

Ukratko o Županiji

Primorsko-goranska županija je jedna od najraznolikijih naših županija zbog prirodnih i kulturnih bogatstava koja se se susrela na povoljnom prometnom položaju. Smještena je na zapadu Hrvatske, a sastoji se od gorskog, primorskog i otočnog područja te svog administrativnog, upravnog i kulturnog središta, grada Rijeka. Županija je podijeljena na ukupno 14 gradova i 21 općinu, te 536 naselja.

Županija graniči na sjeveru sa Slovenijom, na zapadu s Istarskom županijom, na istoku s Karlovačkom i Ličko-senjskom županijom te na jugoistoku morskom granicom sa Zadarskom županijom. Iako je gorsko područje Županije slabo naseljeno, ističe se zdravom planinskom klimom, mnogim prirodnim resursima, visokim vrhovima kao što su Risnjak (1582 m) i Snježnik (1506 m) te rijekama od kojih su najveće Dobra i Kupa. U primorskom području prevladava mediteranska klima, a to područje obuhvaća Riječki zaljev i Vinodolski kanal između planine Učke i rubnih planina Gorskog kotara. Otočno područje je specifičnom po izrazitoj mediteranskoj klimi i sastoji se od zapadnog niza kvarnerskih otoka pod koji spadaju otok Cres i Lošinj; te istočnog niza s otocima Krkom i Rabom. Od prirodnih fenomena na otočnom području valja izdvojiti Vransko jezero na otoku Cresu koje sadrži pitku vodu kojom se služe i Cres i Lošinj.

O obitavanju ljudskih zajednica na području Županije još od prapovijesnih vremena svjedoče tragovi prastanovništva na otocima Rabu i Lošinju, te u istarskoj Ćićariji, Rijeci i Gorskom kotaru. Prvi stanovnici ovog cijelog kraja bili su Histri i Liburni koji su  pripadali plemenu Ilira. Brojni arheološko dokazi nam potvrđuju kako su se na ovom području vrlo rano pojavili i Heleni. Od kulturno-povijesnog nasljeđa Županije koje je važno i za nacionalnu povijest moramo izdvojiti Baščansku ploču na kojoj se prvi put na hrvatskom jeziku spominje riječ „hrvatski“ uz ime hrvatskog vladara (kralja Zvonimira). Isto tako, moramo spomenuti i Vinodolski zakonik koji predstavlja važan spomenik hrvatskog običajnog prava iz 1288. godine. Sva tri područja Primorsko-goranske županije danas čine jedinstven životni prostor koji se odlikuje povoljnim prirodnim položajem, velikim kulturno-povijesnim nasljeđem  te predivnom prirodom koja ga okružuje. Kako bi se pobliže upoznali sa poviješću, kulturom i prirodnim ljepotama ove Županije vodimo vas naši dragi čitatelji, na šetnju kroz sve njene gradove.                   

vrh

Rijeka

Rijeka je kulturno, upravno i gospodarsko središte Primorsko-goranske županije. Grad i luka smješteni su u Riječkom zaljevu koji se nalazi unutar Kvarnerskog zaljeva. Rijeka broji oko 305.000 stanovnika i podijeljen je u mjesne odbore. Zbog svog povoljnog položaja i morske dubine grad se još tijekom 19. stoljeća razvio u jednu od najvećih luka u ovom dijelu Europe te je tada predstavljao i jako industrijsko i financijsko središte. Iako je Rijeka i danas najveća luka u Hrvatskoj ona se danas sve više okreće turizmu, ponajviše iz razloga što je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u gradu došlo do smanjenja lučkog prometa i industrijske stagnacije.

Ime grada se prvi puta spominje u 13. stoljeću. Prije toga, prvotno naselje na području današnjeg Starog grada bilo je rimsko naselje Tarsatica. Ovo naselje prvi put se spominje 180. godine prije Krista; nakon što su Rimljani uspjeli pobijediti Ilire koji su bili starosjedioce ovog područja. Od kraja 8. stoljeća mjesto je pod hrvatskom vlašću, nakon čega se izmjenjuju na vlasti razni feudalci sve do 1466. kada Rijeka pada pod vlast Habsburgovaca koji njome vladaju do kraja prvog svjetskog rata. S Rijekom, Habsburgovci su proširili svoje posjede do Jadrana, na što je negativno reagirala Venecija koja je spalila grad 1509. godine do temelja. Krajem 16. stoljeća grad dobiva autonomiju a 1719., biva proglašen slobodnom lukom. Za vrijeme Marije Terezije 1776., grad postaje posebna jedinica autonomna od države koja je bila podređena ugarskoj kruni. Poslije kratkotrajne francuske i austrijske uprave grad 1822. pripada civilnoj Hrvatskoj, nakon čega na kratko 1848. hrvatski ban Josip Jelačić postaje njen guverner. Rijeka 1868. godine ponovo postaje posebna jedinica podređena ugarskoj kruni sve do 1919. kada talijanski pjesnik, dramaturg, političar i fašist Gabriele d'Annunzio zauzima grad. Zanimljivo je istaknuti kako nakon 1. svjetskog rata 1920., grad postaje Slobodna Država Rijeka, ali već 1924. Rimskim ugovorom biva pripojen Italiji sve do 1943. godine. Tek nakon 2. svjetskog rata Rijeka biva pripojena Hrvatskoj u sklopu Jugoslavije.

Tragovi bogate prošlosti vidljivi su na svakom koraku kroz Rijeku. Nedaleko od gradske Rive koja je smještena uz more nalazi se Trg Republike Hrvatske, koji predstavlja samo središte Rijeke. Spomenuti trg se naslanja na poznatu riječku promenadu po imenu Korzo kojima dominiraju zgrada radio Rijeke, te Gradski toranj ispod kojeg se ulazi u Stari grad. Zanimljivo je spomenuti kako se nasuprot prolazu kroz spomenuti toranj nalazi rodna kuća skladatelja Ivana Zajca, te „Palac komuna ričkog“ koji je bio sjedište gradskih vijeća u razdoblju od 16. do 19. stoljeća. Nedaleko se nalaze i „Stara vrata“ ili „Rimski luk“; ostaci najstarijeg arhitektonskog spomenika u Rijeci koji predstavlja ulaz u vojnu komandu rimskog pretorija. U blizini se još nalazi i crkva Uznesenja Marijina koja je iz gotičkog stila tijekom 17. stoljeća, preuređena u barokni stil u 19. stoljeću. Pokraj same crkve nalaze se ostaci rimskih terma. Od ostalih vrijednih sakralnih objekata u središtu Rijeke svakako još valja izdvojiti crkvu Sv. Vida, uz koju se nalazi Palača pravde, te crkvice sv. Fabijana i Sebastijana, te crkva sv. Jeronima. Od važnijih gradskih građevina izdvajamo nekadašnju Guvernerovu palaču u kojoj se danas nalaze Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja. Od ostalih važnijih zagrada u gradu se još nalaze: neorenesansna zgrada Povijesnog arhiva, Prirodoslovni muzej, Moderna galerija, Muzej grada Rijeke, pravoslavna crkva sv. Nikolaja, HNK Ivana pl. Zajca, Sveučilišna knjižnica, te palača Jadran, „Neboder“ i zgrada riječke banke. Nedaleko Sušaka koji je za vrijeme dok je Rijeka pripadala Italiji bio važna hrvatska luka, nalaze se i poznate stupe Petra Kružića koje vode do povijesnog brda Trsata, gdje se nekada nalazila japodska gradina Darsata, a kasnije i srednjovjekovni grad kojim su vladali u 13. stoljeću Frankopani. Na Trsatu se danas nalazi kaštel s branič-kulom, te župna crkva sv. Jurja, te poznato svetište Majke Božje Trsatske s franjevačkim samostanom.

Rijeka je danas sveučilišni, kulturni i turistički grad u kojem djeluju brojne kulturne ustanove, mnoge osnovne i srednje škole, kazališta, kina, fakulteti, muzeji, sportski i rekreativni centri te mnoge kulturne i sportske udruge. Danas je Rijeka prepoznatljiva i po svojem „rokerskom “ imiđu zbog mnogih poznatih gradskih rock bendova od kojih su najpoznatiji Let 3, i Urban & 4. Od sportskih klubova koji djeluju u Rijeci najpoznatiji su svakako prvoligaš nogometni klub Rijeka, zatim košarkaški klub Kvarner, ragbi i judo klub Rijeka, te vaterpolski klubovi Primorje i Burin. 

Čitava riječka okolica već od 19. stoljeća do danas predstavlja najrazvijenije turističko područje Hrvatske. No pošto je Rijeka oduvijek bila više orijentirana u gospodarskom i industrijskom smjeru ona nema razvijen odmorišni turizam već je postala središnje mjesto važnih gospodarskih priredbi od kojih izdvajamo Proljetni sajam, Sjevernojadranski sajam, Božićni sajam i Sajam automobila. Osim kongresnog i poslovnog turizma, Rijeka je i središte religioznog turizma zbog marijanskog kulta koji se njeguje na Trsatu. Od kulturnih manifestacija u gradu valja izdvojiti Biennale mladih, Riječko ljeto, Melodije Istre i Kvarnera, Veliku Gospu, Zajčeve dane te poznati Riječki karneval. Između mnogih poznatih osoba koje su djelovale u Rijeci izdvajamo Ivana Luppisa i Roberta Whitheada koji su u Rijeci izradili prvi torpedo te skladatelja Ivana pl. Zajca.  

                                                                                                                                                                       vrh

Bakar

Bakar je grad i luka koji se smjestio samo 15 kilometara od Rijeke na brežuljku sjeverozapadnog dijela istoimenog zaljeva. Grad se sastoji od 9 naselja s kojima broji nešto manje od 8000 stanovnika. Krajolik grada je krševit, a njegova okolica poznata je po mnogim izvorima pitke vode. Grad ima amfiteatralni izgled, a sastoji se od starijeg, gornjeg dijela koje se naziva Grad, te od novijeg dijela uz obalu koje se dijeli na Primorje i Zagrad.

Na području današnjeg grada nalazilo se u antičko vrijeme rimsko naselje Volcera, a tijekom srednjeg vijeka Bakar je bio dio Vinodolske župe koja je od prve polovice 13. stoljeća pod vlasništvom Frankopana. Grad se prvi puta spominje u Vinodolskom zakonu 1288. godine. Tijekom 15. i 16. stoljeća Bakar mijenja gospodare sve do 1550. godine, od kada gradom vladaju Zrinski do 17. stoljeća kada grad zauzima Austrija. Bakar je od 1749. do 1882. dio Austrijskog primorja, a nakon toga biva pripojen Hrvatskoj. Stari dio Bakra ima srednjovjekovni urbani izgled, sa kaštelom izgrađenim u prvoj polovici 16. stoljeća. Ispod kaštela nalazi se crkva sv. Andrije iz 1830. sa bogatom crkvenom riznicom. Od ostalih sakralnih objekata u gradu valja izdvojiti i crkvu sv. Križa, te baroknu crkvicu sv. Margarete sa grobljem, koja se nalazi u donjem dijelu grada. Od vrijednih zgrada koje svjedoče o bogatoj prošlosti Bakra izdvajamo zgradu po imenu „biskupija“ sa starim biskupskim grbom iz 15. stoljeća, te zgrade „plovaniju“ i nekadašnju bolnicu za zarazne bolesti po imenu „hospiciji“ iz 16. stoljeća. U gradu se još nalazi i renesansna zgrada po imenu „rimska kuća“ koja je nekada bila samostan časnih sestara, te „turska“ kuća koja svojim četverokutnim oblikom podsjeća na turski čardak. U gradu se još nalazi i Gradski muzej u zgradi iz 1690. godine, koji čuva arheološku zbirku, glagoljske natpise, stare portrete, navigacijske sprave i ostale vrijedne kulturno-povijesne materijale.

U ne tako davnoj prošlosti, Bakar je bio važna luka te važno pomorsko, trgovačko, ribarsko, vinogradarsko i brodogradilišno mjesto, u kojem je djelovala i nautička škola od 1849. godine. Bakar je ekonomski počeo propadati tijekom druge polovice 19. stoljeća zbog razvoja parobrodarstva te zbog toga što ga je željeznica prema Rijeci 1873. mimoišla. Isto tako, izgradnjom koksare koja je djelovalo od 1976. do 1995. godine, cijeli Bakarski zaljev biva ekološki devastiran, od čega se danas pomalo oporavlja. U gradu danas djeluje još manje brodogradilište, te Industrijska zona Bakar koja omogućava daljnji gospodarski razvoj grada.

Danas u gradu djeluje dječji vrtići, osnovna škola, te srednja pomorska škola. Osim Gradskog muzeja kojeg smo već spomenuli, u gradu djeluju brojne kulturne udruge i društva od kojih izdvajamo KUD „Žažar“ , zatim KUU „Sklad“, žensku klapu „Mareta“, mušku klapu „Reful“, te Katedru čakavskog sabora „Ljubo Pavešić“. Od kulturnih manifestacija u gradu valja izdvojiti kulturno-umjetničko događanje „Margaretino ljeto“, susret likovnih stvaratelja „Mare croaticum“, te jedinstvenu karnevalsku manifestaciju „Pariz-Bakar“. Od sportskih klubova koji djeluju u gradu izdvajamo nogometni klub „Borac“, košarkaški klub „Bakar“, te sportsko ribolovno društvo „Luben“.  

                                                                                                                                                                      vrh

Cres

Cres je grad koji se smjestio na zapadnoj obali istoimenog otoka i sastoji se od 26 naselja. Zbog svog povoljnog prirodnog položaja, mediteranske klime, lijepih plaža te dobre trajektne povezanosti sa kopnom, Cres danas ima velike predispozicije za daljnji razvoj turizma.

Arheološki dokazi svjedoče o tome kako je na području današnjeg grada postojala gradina već u prapovijesnom razdoblju, a vidljivi su i tragovi koje su ostavili Liburni, Grci, Rimljani te Bizantinci prije dolaska Hrvata koji od 9. do početka 15. stoljeća vladaju cijelim otokom. Tijekom srednjeg vijeka grad se oblikuje na istočnoj strani gradske uvale. 1332. godine grad dobiva Creski statut, a u drugoj polovici 15. stoljeća postaje venecijansko sjedište otoka Cresa i Lošinja. Važno je istaknuti kako je tijekom 16. stoljeća u gradu boravio poznati renesansni filozof Frane Petrić, a tijekom istog vremena Mleci na Cresu grade i novi gradski zid. Do kraja 18. stoljeća grad je pod vlašću Venecije, nakon čega ga na kratko zauzimaju Francuzi u razdoblju od 1805. do 1814. godine. Od tada pa sve do 1918. Cres je dio Austro-ugarske monarhije, a nakon 1. svjetskog rata okupirali su ga Talijani. Tek od 1945. Cres je ponovno u sastavu Hrvatske koja se nalazila u sklopu Jugoslavije.

Mnoge vrijedne kulturno-povijesne građevine danas nam govore o bogatoj prošlosti grada Cresa. Između ostaloga, u gradu postoje troja stara gradska vrata, mnogobrojne crkvice i kapelice te nekoliko renesansnih palača. U staroj gradskoj luci posebno se ističu gradska vrata s tornjem za sat iz 16. stoljeća, do kojih se nalazi gradska loža nastala tijekom 15. i 16. stoljeća. U gradu se nalazi i trg s prelijepom gotičko-renesansnom crkvom sv. Marije koja potječe iz 15. stoljeća do koje je smješten zvonik iz 16. stoljeća. Nadalje, od povijesnih građevina treba izdvojiti cresku kulu, crkvu sv. Izidora, franjevački samostan sa crkvom sv. Franje, ženski benediktinski samostan, te palaču Arsan.  

Osim turizma, glavne gospodarske grane na koje se danas Cres oslanja su: brodogradnja, maslinarstvo, povrtlarstvo, ribarstvo i vinogradarstvo. U gradu djeluju osnovna i srednja škola, te mnoge kulturne ustanove od kojih izdvajamo Gradsku knjižnicu „Cres“ te rodnu kuću filozofa Frane Petrića u kojoj je danas smješten muzej „Arsan“. Od kulturnih udruga u gradu djeluje udruga „Ruta“ te udruga „Cres – Insula activa“, a od sportskih klubova na Cresu izdvajamo jedriličarski klub Reful, te košarkaški i nogometni klub Cres. U gradu već duže vrijeme djeluje i škola ronjenja, a od sportskih događanja izdvajamo poznatu regatu Cres-CUP. Od kulturnih sadržaja u gradu izdvajamo Doček starih brodova kojim se obilježava kraj ljetne sezone, te poznate Lubeničke glazbene večeri koje se održavaju u susjednom mjestašcu po imenu Lubenice.

                                                                                                                                                                      vrh

Crikvenica 

Crikvenica je grad unutar Primorsko-goranske županije, koji se smjestio tek 37 kilometara jugoistočno od Rijeke, a sastoji se od 4 naselja. Zbog svog povoljnog prirodnog smještaja, prelijepih plaža, i povoljne klime, Crikvenica ima dugu turističku tradiciju koja se nastavlja do današnjih dana.

Arheološki dokazi svjedoče o tome da su najstarije stanovništvo na području grada bili Iliri, a grad se kasnije razvio na području rimske putne postaje Ad Tures, koja je imala prirodni izlaz ceste na more, te je bila luka. Po svom dolasku Hrvati su kasnije preveli Ad Turres kao „Kod tor“ što je značilo kod tornjeva, po čemu se starom Crikvenicom smatra naselje po imenu Kotor, smješteno na istoimenom brežuljku. Svoje današnje ime mjesto je dobilo po „crikvi“ sagrađenoj na ušću potoka Dubračina u more. Na mjestu nove crkve već se ranije nalazila crkva sv. Marije koju su 1412. obnovili Frankopani, te je uz nju Nikola Frankopan, koji se smatra osnivačem mjesta, dao izgraditi i pavlinski samostan s cilindričnom kulom (Kaštelom). Ovaj centralni dio stare Crikvenice, danas je pretvoren u hotel pod nazivom „Kaštel“. Spomenuta crkva sv. Marije izgrađena je u gotičkom stilu, a tijekom 17. i 18. stoljeća dograđena joj je barokna lađa. Grad se je iz svojih prvotnih okvira oko luke postepeno počeo širiti svojom okolicom prema Selcu i Kraljevici, a na ubrzani razvoj Crikvenice utjecao je turizam koji se u mjestu pojavio već krajem 19. stoljeća. U tom razdoblju gradi se hotel Therapia, napravljen je i urbanistički plan grada, a izgrađuju se i mnogobrojne vile, hoteli i parkovi. Važno je istaknuti kako su čitavim područjem Vinodola, pod koje spada i Crikvenica, vladali Krčki knezovi Frankopani od 13. stoljeća pa sve do pogubljenja Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine. Također, važno je spomenuti kako je 1288. godine u ovim krajevima donesen i korišten Vinodolski zakon, koji predstavlja jedan od najstarijih pravnih dokumenata u Europi, a bio je pisan hrvatskim jezikom na glagoljici. Zanimljivo je  je još dodati kakao je najpoznatiji svjetski sitno-slikar Julije Klović rođen u Vinodolu nedaleko Crikvenice 1498. godine, svoju prvu edukaciju stekao baš u crikveničkom samostanu.

Crikvenica je danas uvelike orijentirana prema turizmu koji ovdje ima bogatu tradiciju, što je vidljivo po brojnim uređenim suvremenim kupalištima, hotelima i sportsko-rekreativnim sadržajima.  Isto tako, zbog povoljne klime turizam je u gradu moguć i tijekom zimskih mjeseci. Od mnogobrojnih kulturnih manifestacija koje se dešavaju gradu izdvajamo Uskrsne koncerte, Dane Crikvenice i Ribarski tjedan, a Dani hrvatskih proizvoda označavaju glavno gospodarsko događanje u Crikvenici. U gradu djeluju dvije osnovne i jedna srednja škola, te više sportskih klubova od kojih izdvajamo rukometni klub Crikvenica. Uz poznatog Julija Klovića, iz Crikvenice nam dolazi i akademski slikar i kipar Zvonko Car.

                                                                                                                                                                       vrh

Čabar

Čabar je grad smješten na krajnjem sjeveru Primorsko-goranske županije, točnije u samom središtu Gorskog kotara u dolini rijeka Čabranke koja ga dijeli od susjedne države Slovenije. Čabar sa svojih 42 naselja, koja su okružena zelenim brdima i šumama predstavlja najzeleniji urbani kraj u Hrvatskoj.

Područje oko grada Čabra bilo je aktualno još u doba rimljana koji su ovdje izgradili obrambeni zid za obranu od Germana u današnjem mjestu Prezid. Kasnije tijekom srednjeg vijeka, Petar Zrinski u 17. stoljeću ovdje otvara tvornicu čavala i vijaka te gradi visoku peć i kovačnicu i vlastelinski kaštel. Također, Petar Zrinski 1663. godine u Čabru osniva župu i gradi crkvu sv. Antuna Padovanskog s trokatnim zvonikom. U gradu se nalazi i dvor obitelji Paravić koji je dijelom vanjskih zidova sačuvao obrambene dijelove kaštela kojeg su predhodno podigli Zrinski. U obnovljenom dvorcu danas se nalazi Zavičajna zbirka, te donacije slikara Vilima Svečnjaka i darovatelja Marijana Filipovića. U Čabru se nalazi i očuvana kovačnica Urh. Daljnja industralizacija mjesta nastavlja se tijekom 19. stoljeća kada je otvorena jedna od prvih pilana na parni pogon u blizini grada. Zanimljivo je kako se današnje gospodarstvo grada i dalje temelji na preradi drva. Okolica Čabra posebno se ističe svojim prirodnim ljepotama od kojih izdvajamo izvore i slapove rijeke Kupe i Čabranke, te planinarske putove prema Risnjaku i Snježniku. U okolica Čabra postoje dobri preduvjeti za sakupljanje šumskih plodova i ljekovitog bilja, te postoje mogućnosti za planinarenje i splavarenje. Bitno je istaknuti kako u samom gradu postoje i razni sportsko-rekreacijski centri.

Osim već spomenutog Petra Zrinskog od slavnih osoba koje dolaze iz Čabra i njegove okolice treba izdvojiti Petra Klepca, junaka iz borbi protiv Turaka. Iznad njegovog rodnog mjesta koje se zove Mali Lug nalazi se i hodočasnička crkva Male Gospe na Svetoj gori. Od turistički interesantnih mjesta iz okolice Čabra još još izdvojamo planinsko mjesto Tršće s dvije skijaške staze. U samom gradu danas djeluju po jedna osnovna i srednja škola, a gospodarstvo se temelji na drvnoj industriji, proizvodima od drveta te zimskim sportovima. Od gradskih manifestacija izdvajamo Brdsku utrku koja se u Čabru odvija tijekom srpnja.

                                                                                                                                                                   vrh

Delnice

Delnice su grad koji se nalazi u Gorskom kotaru, unutar Primorsko-goranske županije, a sastoji se od 55 naselja. Iako se gospodarstvo grada temelji na preradi drva, zbog povoljne planinske klime te sportskih objekata koji su skladno uklopljeni sa prirodnim bogatstvima ovog kraj, Delnice se danas sve više okreću turizmu.

Tijekom srednjeg vijeka grad je bio središte područja Modruške župe koja je opustjela zbog turskih prodora u ove krajeve tijekom 16. stoljeća. Grad se oporavlja tek tijekom 17. stoljeća, a s izgradnjom Lujzijanske ceste u 19. stoljeću ubrzava se opći razvoj Delnica. U to vrijeme grad postaje i sjedištem podžupanije 1857. godine. Tijekom 19. stoljeća u Delnicama se gradi i župna crkva sv. Ivana Krstitelja s kasnobaroknim dijelovima, u kojoj se čuva vrijedna neogotička pokaznica. Tijekom drugog svjetskog rata grad su okupirali Talijani u razdoblju od 1941. do 1944. godine. Nakon rata grad se obnavlja i sve više razvija. Od važnijih građevina u gradu valja izdvojiti kuću obitelji Klobučar-Rački koja svojim vanjski izgledom i interijerom govori o etnografskim specifičnostima Delničkog kraja i njegovih stanovnika.

Delnice danas predstavljaju središte gorskokotarskog turizma sa stoljetnom tradicijom koja započinje izgradnjom Lujzinske ceste uz koju se otvaraju prva svratišta. Danas su se u Delnicama razvili i oblici izletničkog, sportskog, lovnog i zdravstvenog turizma. U gradu se nalaze sportski objekti, i dvije skijaške skakaonice te Dom sportova s bazenom i dvoranom. Od gurmanskih specijaliteta ovog kraja izdvajamo divljač, koju je najbolje kušati pripremljenu u domaćim restauracijama i lovačkim domovima. Nedaleko grada se nalazi i Nacionalni park Risnjak koji se ističe po svojoj bogatoj flori i fauni. Od sportskih klubova koji djeluju u gradu treba izdvojiti košarkaški i nogometni klub Goranin.

                                                                                                                                                                      vrh

Kastav

Kastav je grad unutar Primorsko-goranske županije koji se smjestio na brijegu s kojeg se pruža predivan pogled na Kvarner i otoke Cres i Krk. Zbog svoje neposredne blizine sa Rijekom od koje je udaljen tek 11 kilometara, Kastav se smatra njenim predgrađem, iako on to naravno nije. Grad se sastoji od sedam naselja i središte je Kastavštine koja predstavlja dio šireg riječkog gradskog područja.

Arheološki dokazi nam govore o tome kako je na području današnjeg Kastava boravilo ilirsko pleme Japoda, a poslije njih gradom su vladali Rimljani koji su ga nazivali Castua. U 12. stoljeću grad drže Devinski grofovi iz Italije, a početkom 15. stoljeća Kastav preuzimaju grofovi Walse. Bitno je napomenuti kako je tijekom srednjeg vijeka Kastav bio središte komune pod koju su spadali i Vaprinac i Mošćenica, a u 16. stoljeću grad ima statut pisan na hrvatskom jeziku. U to vrijeme Kastav je bio utvrđeni grad sa zidinama i čak devet kula koji su očuvani do današnjih dana. U 17. stoljeću Kastav drže Isusovci, a od 1773. grad je u vlasti Austrije. Bitno je istaknuti kako se već u 17. stoljeću u gradu otvara prva hrvatska škola u Istri. Krajem 19. stoljeća grad je poharala strašna epidemija kolere. Kasnije za vrijeme kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca grad nije bio pripojen Italiji. 

Tragovi bogate prošlosti u Kastavu vidljivi su po njegovim zgradama, spomenicima, ulicama i ostalim građevinama. Pred gradskim vratima nalazi se trg s bastionom te gradska loža iz 1571. koja je obnovljena 1825. godine. U središtu grada nalazi se i trg Lokvina ili Kapetanova lokva na kojoj se prije odvijao javni život grada. Na istom mjestu se nalazi i cisterna s natpisom iz 17. stoljeća, zatim stara kapetanova rezidencija i gotička crkva Sv. Trojstva iz 15. stoljeća. Od vrijednih sakralnih objekata u gradu treba izdvojiti trobrodnu baroknu župnu crkvu Sv. Jelene iz 17. stoljeća, te ruševine trobrodne isusovačke barokne crkve iz 18. st poznatije pod imenom Crekvina. Bitno je istaknuti kako je u Kastavu osnovana i prva hrvatska čitaonica u Istri 1866. godine. Od kulturnih ustanova koje danas djeluju gradu moramo izdvojiti Muzej Kastavštine iz 1981. godine. U Kastavu danas djeluje jedna osnovna škola.

Zbog svoje predivne prirode, gastronomskih specijaliteta i bogate kulturne baštine Kastav odavno predstavlja omiljno izletište Riječana. Od glavnih turističkih atrakcija u Kastavu iudvajamo šumu Lužinu s pećinom Sparožna jama kroz koju vodi ekološka staza. Od brojnih gradskih kulturnih manifestaciju izdvajamo Kastafsko kulturno ljeto i Internacionalni festival gitare, zatim svečanost mladog vina pod nazivom Bela nedeja te maškarane večernje zabave s atraktivnim Halubajski zvončarima koji nastupaju uoči Pepelnice. Od sportskih klubova iz Kastva izdvajamo košarkaški i boćarski klub pod nazivom „Kastav“, a od kulturnih udruga klapu „Kastav“. Važno je spomenuti kako je u razdoblju od 1908. do 1918. poznati književnik Vladimir Nazor bio ravnatelj učiteljske škole u Kastavu.

                                                                                                                                                          vrh

Kraljevica

Kraljevica je grad i luka u Primorsko-goranskoj županiji, smješten u Vinodolskom kanalu na ulazu u Bakarski zaljev. Grad je relativno mlado primorsko mjesto osnovano najvjerojatnije u 15. stoljeću, a nalazi se tek 20 kilometara južno od Rijeke.

U okolici Kraljevice postoje dokazi o prisutnosti Ilira i Rimljana, no današnje mjesto se razvija tijekom 15. stoljeća iz prirodne luke Hreljina koji je danas dio grada Bakra. Kraljevica se prvi put spominje 1443. kao Portum Re što znači Kraljevska Luka. U 17. stoljeću grad se razvija pod Zrinskima koji su tijekom tog stoljeća u gradu izgradili dva feudalna dvorca. Stari grad ili kaštel koji je smješten u središtu grada izgrađen je u prvoj polovici 17. stoljeća, dok je „Novi grad“ ili „Frankopanski grad“ izgrađen u drugoj polovici istog stoljeća, a vjerojatno se u njegovim zidinama kovala neuspješna urota Zrinskih i Frankopana protiv austrijskog jarma. U 18. stoljeću Karlo IV. u Kraljevici gradi brodogradilište i uređuje kraljevsku luku kao posljednji dio Karolinske ceste, što je utjecalo na ubrzani razvoj grada. U 19. stoljeću u gradu je djelovao poznati dobrotvor i osnivač kostrenske škole župnik Jakov Randić čijim je trudom osnovana i Narodna čitaonica u Kraljevici. Krajem 19. stoljeća u gradu se osniva i Primorska tiskara, a zbog slabljenja luke u isto vrijeme sve veći značaj u gradu dobiva turizam. Tako se već 1896. u blizini grada otvara prvo kupalište, nakon čega slijedi izgradnja raznih turističkih sadržaja.

Zbog svoje prelijepe prirode i bogate kulturno-povijesne baštine, Kraljevica se danas u potpunosti okrenula turizmu, a samo neki od sadržaja koji se nude posjetiteljima su brojni hoteli, turistička naselja i lječilišta te bogat zabavni i rekreativni sadržaj. Od kulturnih manifestacija ističu se Ljeto u Frankopanu, nastupi folkoloraša, te maškare tijekom siječnja i veljače. Danas u gradu djeluje jedna osnovna škola, a od sportskih klubova izdvajamo košarkaški i nogometni klub pod nazivom Kraljevica.

                                                                                                                                  vrh

Krk   

Krk je grad i luka smješten na jugozapadnom dijelu istoimenog otoka Krka koji predstavlja ujedno i najveći otok Jadranskoga mora. Zbog svoje povoljne klime, bogatog kulturno-povijesnog nasljedstva i predivne prirode, Krk je danas jedno od razvijenijih turističkih odredišta na Jadranu. Od svih starinskih gradskih naselja na otoku, grad Krk je jedini koji se od svojih početka razvijao na morskoj obali. Zbog dobre prometne povezanosti s kopnom putem Krčkog mosta grad danas pruža ugodu otočkog grada s razvijenom urbanom i gospodarskom infrastrukturom. Grad je i administrativno središte otoka.

Svoje korijene grad vuče još iz doba neolita, a prema antičkim izvorima grad je prvobitno bio u rukama ilirskih plemena Liburna i Japoda. Nakon sto su Rimljani porazili Liburne, antička Curicum postaje grad s municipalnim uređenjem. Tragovi tog razdoblja vidljivi su po ostacima gradskih zidina i rimskih termi kod današnjeg franjevačkog samostana. Zanimljivo je spomenuti kako se 49. godine prije Krista u blizini Krka vodila bitka između Pompejeve i Cezarove vojske. Nadalje, važno je istaknuti kako Krk već u 4. stoljeću postaje biskupija sa sjedištem u gradu. Krk u 7. stoljeću naseljavaju Hrvati, a u 9. stoljeću grad pribada Bizantu. Ne zna se točno kada je Krk postao dijelom hrvatske države, no pouzdano se zna kako je otok bio u sastavu Hrvatske države u vrijeme kralja Zvonimira čije ime se spominje na Baščanskoj ploči iz 1100. godine. U drugoj polovici 12. stoljeća vlast na Krku preuzima Venecija koja 1118. godine predaje vlast krčkim knezovima, koji kasnije uzimaju prezime Frankopan te postaju jedna od najmoćnijih plemenitaških obitelji. Krčki knezovi u 13. stoljeću sastavljaju Vinodolski zakonika, a u 14. st. Vrbički statut kojima su očuvali stare običaje te učvrstili svoju pravnu i ekonomsku vlast. Krajem 15. stoljeća Krk kao posljednji od hrvatskih otoka pada pod venecijansku Dalmaciju, i u njezinom je sastavu sve do kraja 18. stoljeća. Vlast na otoku i gradu nakratko preuzimaju Austrijanci pa Francuzi pod Napoleonom, da bi konačno 1822. Krk postao dijelom Austrije. Nakon 1.svjetskog rata otok Krk je okupirala Italija. Rapalski ugovorom otok, pa tako i grad vraćeni su Hrvatskoj koja se tada nalazila u sklopu Jugoslavije, ali u kratkom razdoblju za vrijeme 2. svjetskog rata od 1941. do 1943. Krk je ponovo pod Italijom. Nakon rata grad i otok se okreću primarno turizmu, a ne iznenađuje i činjenica kako se ovaj trend nastavlja i danas.

Od mnogih kulturnih spomenika u gradu, najznačajnija je svakako trobrodna romanička katedrala iz 12. st. koja je prvotno bila starokršćanska bazilika u 5. stoljeću. Unutrašnjost crkve obiluje umjetničkim djelima poznatih talijanskih majstora. Do same katedrale nalazi se romanička bazilika sv. Kvirina, a nedaleko je i franjevačka crkva koja potječe iz 13. stoljeća. Osim sakralnih objekata u gradu još valja izdvojiti „kuću Kotter“ s romaničkim detaljima, te „Kanoničku kuću“ s glagoljski natpisom iz 11. stoljeća. Od gradskih utvrda koje datiraju iz različitih razdoblja izdvajamo najstariju kulu Kamplinu iz 1191. godine, te Kaštel s cilindričnom kulom, gradskim vratima i zidom koji potječu iz venecijanskog vremena (od 15. do 16. stoljeća). Od vrijednih kulturno-povijesnih spomenika još valja spomenuti ruševine predromaničke crkve sv. Lovre koje se nalaze izvan grada. Osim bogatog hotelskog smještaja, apartmana te mnogih palaća, Krk je pogodan da sportove na vodi i nautiku. Tijekom ljeta u gradu je posebno živo čemu doprinose manifestacija kao što su fešta sv. Kvirina, Ljetne priredbe Krka i Krčki sajam.

Mali Lošinj

Mali Lošinj je grad i luka koji se smjestio na južnoj strani otoka Lošinja, te je administrativno, kulturno i gospodarsko središte zapadnog Kvarnera. Grad se sastoji od 14 naselja među koje spada i manja skupina otoka te južni dio otoka Cresa. Mali Lošinj nipošto nije „mali“, već predstavlja najveće mjesto na Jadranskim otocima, a sa svim svojim naseljima broji više od 8000 stanovnika.

Mali Lošinj smjestio se na dnu velikog i dobro zaštićenog zaljeva, unutar najveće zaštićene uvale na otoku po imenu Uvala August. Krajem 14. stoljeća (1398.godine) prvi puta se spominje ime grada ali pod nazivom Malo Selo. U 15. stoljeću u blizini mjesta gradi se kula-zbjeg zbog opasnosti od gusarskih napada. Svoj procvat grad doživljava tijekom 18. i 19. stoljeća kada se prvotno naselje pretvara u razvijeni grad sa čak 11 brodogradilišta, a Mali Lošinj tada je imao najjaču trgovačku flotu na Jadranu. U to vrijeme u mjestu se grade kapetanske kuće s obilježjima kasnog baroka i klasicizma. Nažalost, pojavom parnog stroja, te zbog bolesti vinove loze dolazi do stagnacije gospodarskog razvoja zbog čega slijedi i veliko raseljavanje iz mjesta. Mali Lošinj je do kraja 1. svjetskog rata 1918. bio u sastavu Austrije, nakon čega je pod Talijanskom, pa Njemačkom okupacijom sve do 1945. godine. Zbog prelijepe prirode i povoljne klime, nakon 2. svjetskog rata na Malom Lošinju grade se hoteli i ljetnikovci, a slijedi i pošumljavanje te uređivanje plaža zbog čega se grad prije svega danas smatra turističkim mjestom. Današnjem pitomom izgledu grada pridonose lijepe kuće amfiteatralno posložene uz zaljev, dok središtem grada dominira slobodni javni prostor uz more i obalu. 

Od kulturnih spomenika u gradu izdvajamo crkvu sv. Martina podignutu tijekom 15. stoljeća oko koje se razvilo prvo naselje današnjeg grada. U 17. stoljeću u središtu mjesta izgrađena je trobrodna crkva Porođenja Marijina, a nedaleko od nje smještena je Kalvarija s postajama križnog puta izrađenima u baroknom stilu. Važno je spomenuti kako se u crkvi Navještenja na Čikatu nalaze brojne zavjetne slike pomoraca iz 19. stoljeća. Od ostalih vrijednih zgrada izdvajamo vilu Karolinu te više hotela koji su izgrađeni u raznim povijesnim stilovima.

Danas Mali Lošinj predstavlja otočko turističko središte s vrlo bogatom turističkom ponudom koja seže od kvalitetnog smještaja do sportsko-rekreacijskih sadržaja, i domaćih gurmanskih specijaliteta. Od važnijih događanja u gradu izdvajamo Međunarodno tenisko natjecanje Lošinjska rivijera, zatim lošinjsku regatu, Međunarodno natjecanje u podvodnom ribolovu, te Ribarske noći i Velu Gospu. U gradu danas djeluju po jedna osnovna i srednja škola, te jedna osnovna glazbena škola. Od sportskih klubova Malog Lošinja izdvajamo teniski klub Lošinj-Jadranka te boćarski klub „Lošinj 90“.

Novi Vinodolski

Novi Vinodolski je grad i luka u Hrvatskom primorju, a smjestio se iznad ušća Suhe Ričine u jugoistočnom djelu Vinodolske udoline koja se kod grada spaja s morem. Grad se sastoji od 20 naselja, a do polovice prošlog stoljeća nazivao se Novi.

U blizini današnjeg grada smještena je antička cesta za Senj gdje se je nalazila kasnoantička utvrda Lopar. Središte prvotnog naselja je frankopanski kaštel, u kojem je donesen Vinodolski zakonik 1288. kada se po prvi puta i spominje ime grada. Važno je istaknuti kako Vinodolski zakonik predstavlja važan spomenik hrvatskog običajnog prava. Spomenuti kaštel biva djelomično porušen u drugoj polovici 18. stoljeća, te se preuređuje tek krajem 19. stoljeća. Novi Vinodolski je bio u rukama Frankopana sve do 1671., kada je pogubljen Fran Krsto Frankopan u Bečkom Novom Mjestu zbog urote protiv austrijske monarhije. Tek 1813. grad nakratko pada biva preuzet od Napoleonove vojske, ali se već nakon godinu dana grad vraća pod austrijsku vlast. Nakon težeg perioda kroz koji je prolazio grad tijekom prve polovice 19. stoljeća kada je u njemu umrlo više ljudi od gladi i kolere, slijedi oporavak i ubrzani razvoj mjesta u smjeru turizma. Tijekom druge polovice 19. stoljeća u Novom Vinodolskom otvara se prvo drveno kupalište u luci, a slijedi i izgradnja vila, hotela i lječilišta. Daljnji turistički razvoj u gradu nastavlja se i danas.

Osim spomenutog kaštela od kulturno-povijesnih spomenika u gradu valja izdvojiti četverokutnu kulu Kvadrac te župnu crkvu sv. Filipa i Jakova koji se nalaze na glavnom gradskom trgu. Važno je spomenuti kako se iznad gradske luke nalaze ruševine pavlinskog samostana i crkve iz druge polovice 15. stoljeća. U gradu se nalazi Narodni muzej i galerija s arheološkim i etnografskim zbirkama, te odjelom za fotografiju, te zbirkom slika izvorne umjetnosti. Od znamenitih ljudi koji dolaze iz Novog Vinodolskog svakako moramo istaknuti prvog hrvatskog „bana pučanina“ i pjesnika Ivana Mažuranića.

Opatija

Opatija je grad i luka u unutar Primorsko-goranske županije, a nalazi se ispod planine i parka prirode po imenu Učka. Grad se smjestio na istočnoj obali istarskog poluotoka unutar Riječkog zaljeva, a sastoji se od 10 naselja. Opatija već odavno slovi kao jedno od naših glavnih turističkih mjesta u kojem se održavaju brojni kongresi, seminari, festivali, koncert i izložbe, te razna sportska događanja. Povoljna klima i prelijepa priroda, te bogato turističko nasljeđe koje seže još iz vremena Austro-ugarske pogoduju daljnjem razvoju turizma u Opatiji.

Grad je dobio ime 1449. godine po benediktinskoj opatiji sv. Jakova. Od druge polovice 16. stoljeća do početka 18. stoljeća Opatiju posjeduje riječki red augustinaca, a pred kraj istog stoljeća gradom vlada riječki kaptol. Željeznička pruga Beč-Trst te odvojak od Pivke do Rijeke koji su izgrađeni tijekom druge polovice 19. stoljeća povezale su Opatiju s Bečem, te su već tada prepoznati veliki turistički potencijali mjesta. Izgradnja vile Angioline te dovršenje ceste prema Rijeci 1843. bilježi se kao početak turizma u Opatiji, a daljnja izgradnja hotela, vila, ljetnikovaca, kupališta i parkova slijedi tijekom druge polovice 19. stoljeća. Samo neki od turističkih objekata iz tog vremena koji se koriste još i danas su hoteli Kvarner, Imperial i Opatija te park „1.maj“, vila Amalia te obalni i lječilišni put prema Veprincu. U tom vremenu u Opatiji uvodi se i struja, grade se komunalije i vodovod, a gradom počinje voziti i gradski tramvaj. Već tada zgrade u gradu moraju biti okrenute prema moru, a arhitektura građevina ima obilježja neostilova. Nakon 2. svjetskog rata u Opatiji se još grade prekrasne zgrade hotela Ambasador, Pariz, Adriatic I i II, te hotel Admiral. Jedna od gradskih zanimljivosti su i zvijezde slavnih postavljene na šetalištu Slatina po uzoru na šetalište popločeno imenima zvijezdama u Hollywoodu. U gradu danas djeluju čak četiri srednje škole te Fakultet za turistički i hotelski management, a od sportskih klubova izdvajamo vaterpolske klubove Kvarner i Vološćica.

Rab 

Rab je grad i luka koji se nalazi na zapadnoj obali istoimenog otoka i sastoji se od 7 naselja. Grad se smjestio na poluotoku između uvale sv. Fumije i rapske luke, a noviji dio grada razvija se s druge strane rapske luke.

O postojanju ljudskih zajednica na području današnjeg grada svjedoče arheološki dokazi koji potječu još iz kamenog doba, dok su najstariji stanovnici Raba bili pripadnici ilirskog plemena Liburna. Ime grada spominju u svojim spisima Ptolomej i Plinije pod imenom Arba koje najvjerojatnije potječe od ilirske riječi Arb što znači zelen, taman i pošumljen. Već u 5. stoljeću Rab je sjedište biskupa, a Hrvati ga naseljavaju kasnije nego druge otoke zbog organizirane romanske zajednice koja je djelovala u mjestu. Nakon što su mjesto nakratko osvojili Mlečani tijekom 11. stoljeća, grad ulazi u sastav hrvatske države. Još tijekom 10. stoljeća bizantski car Konstantin Porfirogenet grad naziva Arbe, dok se hrvatsko ime Arbe spominje tek 1446. u dokumentu koji svjedoči o osnivanju samostana sv. Eufemije u Kamporu. Od 15. stoljeća počinje skoro četiri stoljeća duga mletačka vladavina u gradu i na otoku. Važno je spomenuti kako su iz tog vremena ostali sačuvani dijelovi gradskog statuta iz 14. stoljeća. Početkom 19. stoljeća u gradu se ukida biskupija. Nakon sloma Austro-ugarske monarhije 1918. otok i grad su nakratko okupirali Talijani, no Rapalskim ugovorom 1921. Rab se vraća Hrvatskoj koja je tada u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 1941. otok i grad su ponovo okupirani od Italije sve do kraja 2. svjetskog rata 1945. godine. Nakon rata grad se opravlja i okreće u smjeru turističkog razvoja.

Od kulturno-povijesnih znamenitosti u gradu izdvajamo stari dio grada koji je okružen zidom iz 12. i 13. stoljeća. Također, važno je spomenuti Knežev dvor iz 13. stoljeća koji se nalazi na Trgu Municipium Arba. Nadalje, od vrijednijih građevina izdvajamo i portal palače Crnota iz 15. stoljeća. U gradu se nalaze i brojni sakralni objekti od kojih se posebno ističu crkva sv. Andrije sa samostanom benediktinki, te trobrodna romanička bazilika sv. Marije Velike koju je 1177. posvetio papa Aleksandar III na svom povratku iz Zadra u Rim. Unutar gradskih zidina nalazi se i Arheološki park koji graniči sa Ljetnom pozornicom. Od vrijednih povijesnih objekata tu je još i kula sv. Kristofora sa stražarnicom te jedan od najljepših parkova u ovom dijelu Jadrana po imenu Komrčar. U gradu se još nalazu i vrijedna palača Nimira te palača Galzigna. Također, od vrijednih sakralnih objekata iz grada još valja spomenuti i ženski franjevački samostan iz 15. stoljeća smješten na rtu Kaldanca, te mnogobrojne crkvice od kojih izdvajamo crkvu sv. Justine iz 16. stoljeća, crkvicu sv. Križa iz 16. stoljeća, baroknu crkvicu sv. Antona iz 17. stoljeća, te crkvu sv. Franje iz 15. stoljeća.

Zbog bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa i predivne prirode, Rab je danas ponajviše usmjeren prema turizmu. Osim brojnih hotela, klubova, restorana i marina, u gradu postoji i bogata sportsko-rekreacijska ponuda.Od važnijih rapskih manifestacija svakako treba istaknuti Rapska kulturna zbivanja u Galeriji „Knežev dvor“, zatim Rapske glazbene večeri u crkvi sv. Križa, te Rapske viteške igre. Danas u gradu djeluju jedna osnovna i srednja škola te brojne galerije među kojima su i galerija „Paradiso“, te galerija „Ars“. Od sportskih klubova s Raba izdvajamo košarkaški i rukometni klub Rab.

Vrbovsko

Vrbovsko je grad smješten na rijeci Dobri u najistočnijem dijelu Gorskog kotara, unutar Primorsko-goranske županije. Grad se sastoji od čak 65 naselja okruženih zelenim šumama i livadama, te broji više od 6000 stanovnika. Zbog neposredne blizine tokova rijeka Kupe, Dobre i Kamačnika u gradu postoje dobri uvjeti za razvoj sportova na vodi.

Grad se prvi puta spominje 1481. kao jedno od najnapučenijih mjesta u Gorskom kotaru. Njegovi vlasnici bili su Frankopani sve do Turskih provala na ovo područje tijekom 16. stoljeća kada grad prelazi u Vojnu krajinu. Tek izgradnjom Karolinske ceste 1732. grad ponovo dobiva na značaju kao važna trgovačka postaja te se tada širi i izgrađuje. Važno je napomenuti kako u tom vremenu Vrbovsko naseljavaju građani iz raznih dijelova Austro-ugarske, a ponajviše Česi što je vidljivo po imenu župne crkve koja je izgrađena tijekom 1755. i 1756. godine, a dobila ime je po češkom svecu Ivanu Nepomuku. 1765. Vrbovsko biva izdvojeno iz Vojne krajine a 1785. godine dobiva povlastice slobodnog kraljevskog trgovišta. Početkom 19. stoljeća gradi se Lujzinska cesta koja je poboljšala vezu između Sredozemlja i Podunavsko-panonskom Europom. Gradnja ove ceste koja je tada bila jedna od najboljih europskih prometnica, dodatno je utjecala na širenje i razvoj Vrbovskog. Zbog svog važnog geoprometnog položaja u Vrbovskom se već tijekom 19. stoljeća počinje razvijati turizam, tako da je ovdje već 1900. godine otvoren hotel Croatia. Od važnijih sakralnih građevina u gradu izdvajamo kapelu sv. Franje Ksaverskog iz 17. stoljeća, zatim crkvu sv. Marije na nebo uzete iz 16. stoljeća smještene u Lokovdolu, te manastir i crkvu sv. Jovana Preteče iz 18. stoljeća. Od vrijednih povijesnih građevina u gradu najvažniji je svakako dvorac Zrinsko-Frankopanski u Severinu smješten na liticama rijeke Kupe, koji je izgrađen u 15. st. te biva obnovljen početkom 19. stoljeća. U gradu danas djeluje jedna osnovna i jedna srednja škola. Najznačajnija osoba koja nam dolazi iz Vrbovskog je hrvatski pjesnik i književnik Ivan Goran Kovačić. Upravo po njemu je i dobilo ime Goranovo proljeće koje predstavlja jednu od najznačajnijih kulturnih manifestacija u Vrbovskom.

 vrh

Korištena literatura:

Bilić, J., Fabjanović, Đ., Feldbauer, B., Turkalj, K. (1998): Hrvatska Turistički vodič.
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Masmedia, Zagreb.

Izvori:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Primorsko-goranska_%C5%BEupanija
http://www.pgz.hr/zpolozaj.html
http://www.pgz.hr/nasljedje.html
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rijeka
http://www.rijeka.hr/Default.aspx?sec=760
http://www.tz-rijeka.hr/povijest.asp
http://www.tz-rijeka.hr/istrazite.asp
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bakar_%28grad%29
http://www.bakar.hr/index.asp?GlKat=8
http://hr.wikipedia.org/wiki/Cres_%28grad%29
http://www.tzg-cres.hr/h/h_cres.htm
http://hr.wikipedia.org/wiki/Crikvenica
http://www.tzg-crikvenice.hr/crikvenica.asp
http://www.tzg-crikvenice.hr/history.asp
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cabar
http://www.gorskikotar.hr/DestinationDetails/17/lang/Croatian/Cabar.wshtml
http://kulturna-dobra-pgz.posluh.hr/gk/gk3_2.htm
http://hr.wikipedia.org/wiki/Delnice
http://www.tz-delnice.hr/proslost.php
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kastav
http://www.kastav.hr/content.asp?IDGrupa=9&IDPodgrupa=24
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kraljevica
http://www.kraljevica.hr/povijest.html
http://hr.wikipedia.org/wiki/Krk_%28grad%29
http://tz-krk.hr/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=21&Itemid=41
http://www.tz-malilosinj.hr/Destination.aspx?menu=Lokacije&IzbornikId=1&id=3
http://hr.wikipedia.org/wiki/Mali_Lo%C5%A1inj
http://www.tz-malilosinj.hr/Destination.aspx?menu=Lokacije&IzbornikId=1&id=3
http://hr.wikipedia.org/wiki/Novi_Vinodolski
http://www.novi-vinodolski.com/
http://hr.wikipedia.org/wiki/Opatija
http://www.itm.hr/informacije/gradovi/opatija.asp
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rab_%28grad%29
http://www.tzg-rab.hr/hrv/rab/povijest.php
http://hr.wikipedia.org/wiki/Vrbovsko
http://www.tz-vrbovsko.hr/frameset01.htm

Fotografije u tekstu su preuzete s:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Primorsko-goranska_%C5%BEupanija
http://www.pgz.hr/zpolozaj.html
http://www.pgz.hr/nasljedje.html
http://www.rijeka.hr/Default.aspx?sec=760
http://www.tz-rijeka.hr/istrazite_10.asp
http://www.bakar.hr/index.asp?GlKat=8&Kat=43&idCl=84&prikazi=true
http://www.bakar.hr/index.asp?GlKat=8
http://www.tzg-cres.hr/h/h_cres.htm
http://www.crikvenica.hr/home.asp?action=wallpapers&id=0&glavni=0
http://kulturna-dobra-pgz.posluh.hr/gk/gk3_2.htm
http://www.tz-delnice.hr/kultura.php
http://www.kastav.hr/content.asp?IDGrupa=9&IDPodgrupa=24
http://www.kraljevica.hr/smjestaj.html
http://www.grad-krk.hr/Home.aspx?PageID=219
http://www.tz-malilosinj.hr/Destination.aspx?menu=Lokacije&IzbornikId=1&id=3
http://www.novi-vinodolski.hr/default.asp?ru=115&sid=&jezik=1
http://www.opatija.net/povijest.asp
http://www.tzg-rab.hr/hrv/rab/index.php
http://www.tz-vrbovsko.hr/frameset01.htm

 

Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.

| 29. 2. 2008. u 00:00 sati | RSS | print | pošalji link |


Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet

Učenički radovi

Svemir

Donosimo rad Sare Bošnjak i Lucije Barbe, učenica 2.c razreda Gimnazije Vukovar. U sklopu radionice pod nazivom Chemistry of Space (povodom Svjetskog tjedna svemira), učenice Sara i Lucija, obradile su temu vezane uz...

Nastavni materijali

Sigurnost i zaštita zdravlja na radu

E-knjiga predviđena je za učenike prvih razrednih odjela, ali smatramo da može biti korisna učenicima svih dobih skupina jer, bez obzira na različitosti nastavnih sadržaja pojedinih programa, informacije o sigurnosti i...

Audio&video

Stigla je pošta

Ako vas zanima što rade učenici i učitelji diljem Hrvatske, kamo idu i tko ih posjećuje, s kakvim se problemima susreću i kakva rješenja pronalaze slušajte...

1770. - rođen Ludwig van Beethoven, njemački kompozitor, posljednji od...

Copyright © 2010 CARNet. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNet.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr