preskoči na sadržaj
| 30. 10. 2009. u 00:00 sati | RSS | print | pošalji link

Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska i Međimurska županija

Autor: Jeronim Dorotić

Nakon malo duže stanke, putovanje našom domovinom nastavljamo predstavljajući kulturnu i prirodnu baštinu te aktualne zanimljivosti vezane uz Koprivničko-križevačku, Bjelovarsko-bilogorsku i Međimursku županiju te njihove gradove. Drago nam je što ćete nam se pridružiti na šetnji prelijepim krajevima sjeverozapadne Hrvatske.


Koprivničko-križevačka županija

Koprivničko-križevačka županija je smještena na sjeverozapadu Hrvatske. Svojim većim djelom okružena je županijama središnje Hrvatske (Međimurskom, Varaždinskom, Zagrebačkom, Bjelovarsko-bilogorskom i Virovitičko-podravskom županijom), a na svom krajnjem sjeveroistoku dijeli granicu sa susjednom Mađarskom. Prema svojoj veličini Županija je sedamnaesta, dok je sa svojih 124 tisuće stanovnika šesta u Hrvatskoj te se ističe svojim zemljopisnim, prirodnim, demografskim i gospodarskim raznolikostima. U ovom kontekstu, Županija se može podijeliti u dva dijela; tj. u sjeveroistočni dio uz dolinu rijeke Drave koji je osim po poljoprivredi poznat i po bogatim nalazištima nafte i zemnog plina, te brdski dio kojeg čine Kalničko gorje i Bilogora. U Županiji se nalaze samo tri grada, i čak 22 općine. Uz Koprivnicu gdje je smještena uprava Županije, Križevci i Đurđevac predstavljaju ostale dvije urbane županijske sredine. Također, bitno je spomenuti kako se Županija nalazi na vrlo povoljnom zemljopisnom položaju preko kojeg se Hrvatska i Jadran povezuju s istočnom i srednjom Europom, središnja Hrvatska s istočnom, te zapadna i srednja Europa sa svojim jugoistokom. Upravo povoljan položaj predstavlja važan čimbenik za daljnji gospodarski i kulturni razvoj Koprivničko-križevačke županije.

Arheološki ostaci na području današnje Županije svjedoče o prisutnosti ljudskih zajednica na ovim prostorima još od prapovijesti, pa su tako ovdje zabilježena kretanja ilirskog plemena Jasa, zatim Rimljana, barbara te kasnije od 6. stoljeća i Slavena. Već 12. stoljeću spominje se i Križevački župan, što svjedoči o vrlo ranom osnivanju Križevačke županije koja je kroz povijest očuvala svoje postojanje u sklopu različitih županijskih uređenja sve do 1993. godine kada je osnovana moderna Koprivničko-križevačka županija unutar samostalne Hrvatske. Osim razvijene poljoprivrede, važan dio gospodarstva Županije čine i mljekarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo, povrćarstvo, te prehrambena, farmaceutska, drvna i metalna industrija. Također, Županija se ističe i brojnim prirodnim i kulturnim znamenitostima koji danas zajedno čine bogatu turističku ponudu od kojih valja spomenuti Obreške klijeti, stare utvrde kao što su Veliki Kalnik i Stari grad Đurđevac, zatim Galeriju naivne umjetnosti u Hlebinama, mnoštvo crkava i kapelica, vinskih cesti, te brojne zaštićene prirodne rezervate, šume, parkove i krajolike s kojima ćemo se detaljnije upoznati kroz predstavljanje svih gradova Županije.
 

vrh

Koprivnica

Koprivnica je glavno upravno, administrativno i kulturno središte Koprivničko-križevačke županije. Grad se smjestio na lijevoj obali rječice Koprivnice po kojoj je i dobio ime, te se sastoji od 9 gradskih naselja s kojima danas broji više od 30 tisuća stanovnika. Zbog svog povoljnog zemljopisnog i prometnog položaja na križištu magistralnih putova od Zagreba i Varaždina prema Virovitici i Osijeku, kao i zbog pozicije na željezničkom križištu pravaca Budimpešta-Zagreb i Varaždin-Osijek, Koprivnica ima dobre preduvjete za daljnjim razvojem gospodarstva.  

Koprivnica je dobila status slobodnog kraljevskog grada već u 14. stoljeću, no pretpostavlja se da se grad razvio još i ranije od starog slavenskog naselja koje se postepeno razvijalo u regionalno upravno i gospodarsko središte ponajviše zahvaljujući svom povoljnom položaju. U 15. stoljeću grad je u privatnom vlasništvu, da bi već sredinom idućeg stoljeća bio ponovo vraćen u kraljevske ruke posredstvom Ferdinanda I. Habsburškog. Zbog opasnosti od Turaka u drugoj polovici 16. stoljeća, grad se utvrđuje četverokutnom tvrđavom, te postaje središtem vojno-krajiške kapetanije, te tijekom 16. i 17. stoljeća uspijeva zadržati status slobodnog grada kojem je položaj u blizini granice Habsburškog i Osmanskog Carstva mnogo utjecao na gospodarstvo, te društveni i demografski razvoj. S početka 17. stoljeća turska opasnost opada, te pod takvim okolnostima dolazi do velikog useljavanja novog stanovništva u grad, njegovim širenjem, novom izgradnjom, te gospodarskim razvojem. Iz tog razloga tijekom druge polovice 17. stoljeća u gradu je broj stanovnika narastao na 2 i pol tisuće ljudi. U to vrijeme bila je već organizirana i liječnička služba, te hospital namijenjen brizi za bolesne i siročad, što govori o poboljšanju opće kvalitete života u gradu. Također, tijekom 17. stoljeća grade se brojni sakralni objekti u gradu, od kojih izdvajamo župnu crkvu sv. Nikole te franjevački samostan i crkvu sv. Antuna Padovanskog. U isto vrijeme tu djeluju i brojni zanatski cehovi, održavaju se do tri sajma godišnje, te se bilježi i razvoj kulturno-edukativne djelatnosti. Kroz 18. stoljeće Koprivnica je sjedište generalata Vojne krajine, što bitno sputava njen razvoj, sve do preseljenja generalata u Bjelovaru drugoj polovici istog stoljeća, nakon čega se do sredine 19. stoljeća broj stanovnika popeo na više od 5 i pol tisuća. Slijedi izgradnja i zamjena starih baroknih javnih objekata izvan tvrđave historicističkim građevinama, te grad postepeno dobiva novi izgled koji se zadržao sve do današnjih dana. Sredinom 19. stoljeća na prostorima gdje se prije nalazio opkop oko stare utvrde sadi se dio budućeg gradskog parka, ruše se stare zidine, te se gradi željeznička pruga za relaciju Budimpešta-Zagreb, što sve utječe na daljnji razvoj grada. U to vrijeme u gradu se bilježi razvoj brojnih obrta, pa tako uz pivarstvo, mlinarstvo, rudarstvo i svilogojstvo tu se još razvija i bankarstvo, što sve utječe na razvoj bogatog društvenog života. Tako se u 19. stoljeću u Koprivnici bilježi djelovanje Purgerskog kora, limene glazbe, kazališnog društva, narodne čitaonice, pošte, ljekarnice, zdravstvene službe, škole te brojnih drugih društvenih ustanova i udruga. Početkom 20. stoljeća Koprivnica se povezuje željeznicom s Đurđevcem, Viroviticom, Ludbregom i Varaždinom, što pospješuje razvoj trgovine i ugostiteljstva. Krajem 19. stoljeća u Koprivnici se osniva šegrtska stručna škola da bi već početkom 20. stoljeća tu bila osnovana i realna gimnazija. Nakon prvog svjetskog rata dolazi do gospodarske stagnacije kada propada veći dio njegove industrije, te se tek poslije drugog svjetskog rata grad opravlja i nastavlja razvijati u moderno urbano i industrijsko središte. Tada se osnivaju važna industrijska postrojenja kao što su Podravka, Bilokalnik i Belupo, te financijske ustanove poput Podravske banke na kojima se i danas temelji gospodarski razvoj grada. Stvaranjem samostalne Hrvatske početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Koprivnica je postala sjedištem nove Koprivničko-križevačke županije 1993. godine.

Koprivnica je danas moderno urbano, industrijsko i Županijsko središte koje svoje gospodarstvo temelji na brojnim industrijama od kojih valja izdvojiti prehrambenu s poduzećima kao što su Podravka i Carlsberg Croatia, zatim farmaceutsku s poduzećima poput Belupa, te papirnu industriju s poduzećima Bilokalnik i Hartman. U gradu djeluju i brojni vrtići, osnovne i srednje škole te Centar studija Koprivnica – Ekonomskog fakulteta iz Zagreba. Osim vrijednih sakralnih objekata u gradu kao što su već spomenuta župna crkva sv. Nikole i franjevački samostan i crkva sv. Antuna Padovanskog, tu se još nalazi i kasnobarokna pravoslavna crkva sv. Trojice iz 18. stoljeća te nedaleko grada, u Močilama, barokna crkva Blažene Djevice Marije. Od brojnih kulturnih znamenitosti u gradu svakako valja izdvojiti prostrani gradski park s paviljonom gdje se nekoć nalazila koprivnička tvrđava, zatim zgrade Oružane i Stari magistrat gdje je danas smješten Muzej grada, te mnoge kuće i zgrade iz 19. stoljeća među kojima se ističu Vila Malančec, zgrada bivše Kraljevske realne gimnazije s početka 20. stoljeća, Pučka škola gdje se danas nalazi Poglavarstvo grada, hotel Zrinski te građanska kuća Jelić. Osim navedenih kulturnih spomenika važno je spomenuti kako se na javnim prostorima u gradu nalaze skulpture poznatih hrvatskih kipara. Od brojnih kulturnih ustanova u gradu izdvajamo Muzej grada Koprivnice osnovan 1951. godine koji sadrži vrijedne kulturne, povijesne, etnografske, arheološke i etnografske predmete vezane uz Koprivnicu i njenu okolicu, a u sklopu kojeg se još nalazi i Galerija Koprivnica, Memorijalni muzej holokausta „Danica“, te donacija “Dr. Vladimir Malančec“. Isto tako, od važnih kulturnih ustanova koje djeluju Koprivnici važno je spomenuti knjižnicu i čitaonicu „Fran Galović“ te Pučko otvoreno učilište, a od kulturnih umjetničkih društava izdvajamo KUD Koprivnicu i KUD Podravku. Među brojnim koprivničkim sportskim klubovima svakako su najpoznatiji hrvatski nogometni prvoligaš „Slaven Belupo“ te ženski rukometni klub „Podravka“.

Od kulturnih događaja u gradu najpoznatiji je sajam naive „Podravski motivi“, te „Renesansi festival“. Također, neposredna blizina Kalnika i Bilogore, rijeke Drave i šljunčare Šoderice, stvara dobre preduvjete za bavljenje turizmom, lovom, ribolovom te raznim oblicima rekreacije, što uz razvijenu industriju predstavlja jake temelje za daljnjim kulturnim i gospodarskim razvojem Koprivnice.

vrh

Križevci

Križevci su grad unutar Koprivničko-križevačke županije koji se smjestio na južnim padinama Kalničkog gorja, te danas broji gotovo 12 tisuća stanovnika. Zbog svog povoljnog zemljopisnog i prometnog položaja u blizini regionalnih središta kao što su Zagreb, Koprivnica, Bjelovar i Varaždin, grad ima dobre preduvjete za daljnjim gospodarskim i kulturnim razvojem. Još od davnina Križevci su se počeli razvijati na mjestu u čijoj su se blizini križali mnogi važni prometni pravci. Tako je još u vrijeme kralja Kolomana kroz grad prolazila važna cesta koja je spajala Jadran s panonskim prostorom, a u 19. stoljeću Križevci se povezuje željeznicom sa Zagrebom, Koprivnicom i Bjelovarom. Danas kroz grad prolazi i magistralna prometnica Zagreb-Koprivnica.

Poznato je da se križevački župan spominje već krajem 12. stoljeća, no povijesni izvori spominju naselje «Castrum Cris» tek u prvoj polovici 13. stoljeća. Važno je istaknuti kako je u to vrijeme naselje bilo podijeljeno na Donji i Gornji grad. Donji grad je bio stariji i predstavljao je podgrađe kaštela, te je dobio status slobodnog kraljevskog grada tek početkom 15.stoljeća. S druge strane, iako je Gornji grad bio mlađi, dobio je status slobodnog kraljevskog grada već 1253. godine od kralja Bele IV., što je bilo tek jednu godinu nakon njegovog osnutka. Postepeno tijekom stoljeća, oba naselja su se spajala da bi se konačno sredinom 18.stoljeća spojili u jednu cjelinu. U Križevcima su se u to vrijeme redovito održavali sabori, te u njemu redovito borave ban i župan, a od sredine 14. stoljeća Križevačka županija je najveća u Slavoniji. Vjerojatno najpoznatiji sabor održan u Križevcima je «Krvavi križevački sabor» na kojem su koncem 14. stoljeća pristaše kralja Žigmunda Luksemburškog ubili bana Stjepana II. Lackovića. Oba grada spadala su pod župu sv. Križa, čija je crkva bila smještena u Donjem gradu, i spominje se već od prve polovice 14. stoljeća. Zbog nadolazeće turske opasnosti u 15. stoljeću se oko Donjeg grada grade zidine. Već sredinom 16. stoljeća Osmanlije spaljuju Gornji grad, te zauzimaju obližnju Čazmu, čime su se Križevci našli na samoj granici između Habsburškog i Osmanskog Carstva. U to vrijeme Križevačka županija se spaja sa Zagrebačkom, a sami grad postaje središtem križevačke kapetanije unutar Slavonske vojne krajine. S opadanjem turske opasnost početkom 17. stoljeća u Križevce se vraćaju ljudi, obnavlja se trgovina, civilna vlast jača, te se grad gospodarski oporavlja. Također, u grad tada dolaze i crkveni redovi franjevaca i pavlina, osniva se grkokatolička biskupija, pokreće se gimnazija, te je do sredine 18. stoljeća uspješno dovršeno ujedinjenje Križevaca u jedinstvenu cjelinu. U isto vrijeme u gradu djeluje sedam cehova, te se osniva tvornica keramike baruna I. Magdalenića, jedna od prvih manufaktura u Hrvatskoj. S odlaskom vojske Križevci ponovno postaju središtem istoimene Županije, te u gradu sve više dolaze do izražaja društveni i kulturni sadržaji. Tijekom 19. stoljeća Križevci se postepeno moderniziraju, gradi se željeznička pruga, osniva se podružnica Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, te se u gradu otvara i Gospodarsko-šumarsko učilište koje predstavlja prvo poljoprivredno učilište u Hrvatskoj. Krajem 19. stoljeća Križevačka županija spaja se s Bjelovarskom, te Križevci gube status središta Županije. Početkom 20. stoljeća u gradu se izgrađuje Hrvatski narodni dom. Tijekom prvog i drugog svjetskog rata Križevci dijele sudbinu Hrvatske unutar Jugoslavije, sve do 1993. od kada grad administrativno pripada Koprivničko-križevačkoj županiji unutar samostalne Hrvatske. Križevci su danas moderno urbano središte u kojem se između ostalog nalaze brojne osnovne i srednje škole, Visoko gospodarsko učilište, Centar za reprodukciju u stočarstvu i Poljoprivredni institut i zoološki vrt; a gospodarstvo grada temelji se uglavnom na poljodjelstvu, vinogradarstvu te na prehrambenoj, kovinskoj, drvnoj i kemijskoj industriji, tiskarstvu i proizvodnji građevinskog materijala.

Pošto su Križevci jedan od najstarijih gradova sjeverozapadne Hrvatske onda ne začuđuje što se upravo u njemu nalaze brojni kulturno-povijesni spomenici. Od sakralnih znamenitosti u gradu svakako valja izdvojiti augustinski samostan i crkvu sv. Križa barokiziranu tijekom 18. stoljeća, zatim franjevački samostan i crkvu koja je postala grkokatoličkom katedralom, pavlinska crkvu sv. Ane, te kapelu Majke Božje Koruške iz 17. stoljeća. Od vrijednih povijesnih građevina u gradu bitno je izdvojiti barokne zgrade kao što su Sabornica, zgrada Glavne straže, barokno-klasicističku županijsku palaču, rodnu kuću književnika Franje Markovića te zgradu gradskog muzeja u kojem se danas nalaze važni arheološki, etnološki i umjetnički izlošci vezani uz Križevce i okolicu. Također, u gradu se nalaze i dva parka nastala s početka 20. stoljeća, jedan pokraj Više poljoprivredne škole, a drugi u blizini Osnovne škole Vladimira Nazora, koji danas predstavljaju vrijedne hortikulturne spomenike. Od brojnih poznatih osoba koji su živjeli ili boravili u Križevcima svakako je najpoznatiji hrvatski mučenik i svetac Marko Križevčanin koji je živio s prijelaza iz 16. na 17. stoljeće. Osim blagdana svetog Marka Križevčanina koji se održava 7. rujna, vrijedna kulturna manifestacija koja se održava u gradu je i «Križevačko veliko spravišće». Upravo na temeljima svoje bogate kulturno-povijesne tradicije, te zbog dobre prometne povezanosti, Križevci se i danas nastavljaju razvijati u modernu regionalnu sredinu.

vrh

Đurđevac

Đurđevac je grad unutar Koprivničko-križevačke županije, te predstavlja središte đurđevačke Podravine. Smješten između rijeke Drave i sjevernih obronaka Bilogore, grad se danas sastoji od devet gradskih naselja, te broji više od 8 tisuća stanovnika. Zbog povoljnog prometnog i zemljopisnog položaja uz Podravsku magistralu i željezničku prugu, grad je dobro povezan s regionalnim središtima kao što su Varaždin, Osijek, Bjelovar, Virovitica i Zagreb što pridonosi daljnjem gospodarskom razvoju.

Ime naselja se po prvi puta spominje u ispravama kralja Bele IV. u drugoj polovici 13. stoljeća, da bi već u prvoj polovici 14. stoljeća grad bio uvršten među župe Zagrebačke biskupije. Ovdje je bitno istaknuti kako je Đurđevac dobio ime upravo po crkvi sv. Jurja, oko koje se grad i prvotno počeo razvijati. Tijekom 14. stoljeća izgrađuje se utvrđeni grad s opkopom, koji je u to vrijeme bio u vlasništvu bana Prodavića, nakon čega mijenja više vlasnika sve do sredine 16. stoljeća kada ga preuzima Ferdinand I. Habsburški. U 16. stoljeću grad se pregrađuje te je u tom obliku očuvan do današnjih dana. U 15. stoljeću Đurđevac se razvija u trgovište, da bi za vrijeme turskih osvajanja tijekom 16. stoljeća postao sjedištem Đurđevačke kapetanije, te na kratko i sjedište Đurđevačke pukovnije u 18. stoljeću. Tijekom prve polovice 17. stoljeća polako opada turska opasnost u Podravini, pa se tako i značaj utvrde gubi unutar Vojne krajine koja konačno biva ukinuta u drugoj polovici 19. stoljeća. Tek u 20. stoljeću pronalaskom značajnih zaliha plina u okolici grada, Đurđevac se pretvara u moderno urbano središte.

Danas Đurđevac predstavlja moderno područno središte đurđevačke Podravine u kojem su između ostalog smještene državne uprave, osnovna i strukovna škola te gimnazija, zatim sportski i trgovinski centri, kino, galerija te brojna poduzeća. Od kulturnih društava koja djeluju u gradu valja izdvojiti folklornu skupinu KUD „Petar Preradović“, a od sportskih rukometni klub „Đurđevac LK“. Glavne gospodarske grane su mljekarstvo, mesna industrija, prerada drva, poljoprivreda, šumarstvo te eksploatacija plina i šljunka. 

Od kulturnih znamenitosti u gradu, svakako je najznačajnija utvrda, to jest, start grad Đurđevac, koji osim što je dobro usčuvan sadrži i galeriju umjetnina te pivnicu koji svakodnevno privlače nove posjetitelje. Također, važno je spomenuti kako istoimeni trg i župna crkva sv. Jurja danas zauzimaju središnje mjesto u centru grada. Osim spomenute kulturne baštine, nedaleko od grada nalazi se i zaštićeni botanički rezervat Đurđevački pijesci, kojeg Đurđevčani još nazivaju Podravskom Saharom, a tu je još i park šuma Borik koja služi za sportsko rekreativne aktivnosti. Isto tako, važno je istaknuti kako je đurđevački kraj pogodan za lov i ribolov. Od kulturnih događanja u gradu najvažnija je „Picokijada“ ili „Legenda o picokima“, manifestacija kroz koju se Đurđevčani prisjećaju obrane svoga grada od Turaka, zatim dječji glazbeni festival „Kukuriček“, povorka folklornih kola pod nazivom „Podravina od leta do leta“, te blagdan sv. Jurja.

vrh

Bjelovarsko-bilogorska županija

Bjelovarsko-bilogorska županija smještena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, točnije na istočnom području gdje se nalazi grupa županija koja čini središnji dio Hrvatske. U tom kontekstu, Županija je okružena s Koprivničko-križevačkom županijom na sjeveru, Virovitičko-podravskom županijom na sjeveroistoku, Sisačko-moslavačkom županijom na jugu te Zagrebačkom županijom na zapadu. Također, Županija se danas sastoji od 5 gradova i 18 općina, te broji više od 133 tisuće stanovnika. Osim Bjelovara koji je glavno gospodarsko, kulturno i upravno središte Županije, gradovi Čazma, Daruvar, Garešnica i Grubišno Polje predstavljaju ostale gradske županijske sredine koje ćemo detaljnije opisati u nastavku.

Iako se obitavanje ljudskih zajednica na području Županije bilježi još iz doba neolita, a već tijekom 12. i 13. stoljeća na području Hrvatske počinju djelovati Županije kao manja upravna područja na čelu sa županima; začeci današnje Županije naziru se tek ukidanjem Varaždinskog generalata Vojne krajine u drugoj polovici 19. stoljeća od kada ovaj kraj pripada građanskoj Hrvatskoj. Bjelovarska županija uskoro se dijeli u dvije podžupanije da bi 1886. godine bila spojena s Križevačkom županijom u jedinstvenu Bjelovarsko-križevačku županiju sa sjedištem u Bjelovaru. Tijekom 20. stoljeća Županija se nalazi u sklopu Osječke oblasti, Savske banovine, Banovine Hrvatske te Velike župe Bilogore, da bi konačno 1993. godine bila ustanovljena u današnjem obliku unutar samostalne Hrvatske. Osim bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa koje je vidljivo po brojnim spomenicima, muzejima, sakralnim objektima, te povijesnim cestama poput Terezijane, Županija se još odlikuje povoljnim zemljopisno prometnim položajem u blizini važnih regionalnih središta, te raznolikom florom i faunom uz Bilogoru te rijeke Česmu i Ilovu. Svi ovi čimbenici svakako povoljno utječe na daljnji gospodarski i kulturni razvitak Županije koja uz već spomenuto još obiluje i brojnim prirodnim resursima poput nafte, plina, termalnih izvora i gline koji su samo djelom iskorišteni. Danas se gospodarstvo Županije temelji na stočarstvu, mliječnoj i mesoprerađivačkoj industriji, pivarstvu, vinarstvu, uzgoju slatkovodne ribe, drvnoj i tekstilnoj  industriji, te industriji prerade metala. Također, valja istaknuti kako se danas u Županiji održavaju mnoga kulturna, gospodarska i sportska događanja od kojih izdvajamo Međunarodni stočarski i gospodarski sajam, zatim žetvene svečanosti Čeha, Smotru pučkog teatra, festival «Djeca, radost, pjesma», te međunarodni super maraton Zagreb-Čazma.  

Zbog vrijedne kulturno-povijesne tradicije, bogatih prirodnih resursa, razvijenog gospodarstva te povoljnog prometnog položaja, Bjelovarsko-bilogorska županija danas ima sve preduvjete za daljnji uspješan razvoj.      

vrh

Bjelovar

Bjelovar je kulturno, gospodarsko i upravno središte Bjelovarsko-bilogorske županije, a smjestio se na sjeverozapadu Hrvatske u Lonjsko-ilovskoj zavali; na južnom podgorju Bilogore. Grad se danas sastoji od 31 naselja s kojima ukupno broji oko 42 tisuće stanovnika, te se nalazi na važnom prometnom položaju pošto preko njega prolaze cestovne i željezničke prometnice koje povezuju brojne regionalne centre. Iako je jedan od mlađih gradova u Hrvatskoj, Bjelovar se danas svrstava među razvijenije hrvatske gradove, te predstavlja važno kulturno i gospodarsko središte regije.

O ranom obitavanju ljudskih zajednica na području grada svjedoče arheološka nalazišta iz mlađeg kamenog doba u prigradskom naselju Ždralovima, gdje su pronađene zemunice iz Starčevačke kulture, a u gradskoj okolici se još nalaze i nalazišta Sopotske, Korenovske, Lasinjske i Vučedolske kulture. Također, o prisutnosti Rimljana na gradskom području svjedoče pronađeni predmeti iz starorimsko razdoblja. Brojni plemićki i crkveni posjedi iz 14. i 15. stoljeća svjedoče o već tada velikoj naseljenosti na području gradske okolice, a mjesto se po prvi puta spominje već početkom 15. stoljeća kao trgovište. Zbog približavanja turske opasnosti tijekom 15. i 16. stoljeća slijedi raseljavanje stanovništva, te ovi krajevi postaju dio nestalne i opustošene granice s Osmanskim Carstvom. Nakon zaustavljanja turskih prodora krajem 16. stoljeća podižu se nove utvrde u Vojnoj krajini, među kojim je bio i Bjelovar. Nakon što su se sredinom 18. stoljeća počele nizati pobune krajišnika zbog ograničavanja njihovih prava uslijed nestanka Turske opasnosti, carica Marija Terezija je naredila gradnju vojnog središta u središtu krajiških pukovnija po imenu Novi Varaždin, to jest, Bjelovar. Gradnju vojnog naselja koje je ubrzo počelo dobivati trgovačke i obrtničke značajke, započeo je general Filip Beck 1756. godine. Važno je spomenuti kako glavni gradski trg i danas ocrtava planski građenu urbanu cjelinu, tipičnu za graničarske gradove tog vremena. Ubrzo se u mjestu osniva škola za djecu časnika i građana, zatim crkva sv. Terezije Avilske te tvornica svile. Važno je istaknuti kako je car Josip II. posjetio Bjelovar 1783. godine. Tijekom 19. stoljeća grad se naseljava, slijedi njegova postepena urbanizacija i širenje, te se počinje kulturno i gospodarski razvijati. U to vrijeme otvara se prva pošta, čitaonica, knjižnica i tiskara, a ukinućem Vojne krajine 1871. godine, Bjelovar postaje sjedištem Bjelovarsko-križevačke županije, te nedugo zatim dobiva i status  slobodnog kraljevskog grada 1874. godine. Tijekom druge polovice 19. stoljeća u gradu se osniva gimnazija, popravlja se potresom oštećena crkva sv. Terezije Avilske, preuređuje se gradsko groblje, te se osniva poduzeća suhomesnate robe i masti «Josip Svoboda» i sušionica cikorije «Franck». Također, krajem 19. i početkom 20. stoljeća otvaraju se željezničke pruge koje povezuju Bjelovar s Križevcima, Kloštrom Podravskim, Garešnicom i Grubišnim Poljem. U prvoj polovici 20. stoljeća u Bjelovaru se grade mnogi objekti pretežno u secesijskom stilu. Također u to vrijeme gradi se gimnazija, zgrada Hrvatskog sokola, sinagoga, te se ubrzo u gradu uvodi i električna rasvjeta. Nakon strahota prvog i drugog svjetskog rata Bjelovar dijeli sudbinu Hrvatske, a za vrijeme Jugoslavije postaje sjedištem zajednice općina iz svoje okolice. Važno je spomenuti kako se 1949. godine u Bjelovaru osniva gradski muzej u kojem se čuvaju vrijedni arheološki i etnološki predmeti, a u galerijskom odjelu muzeja izlažu se i djela suvremenih umjetnika vezanih uz grad. Također, u drugoj polovici 20. stoljeća u Bjelovaru se pokreću brojni prehrambeno-industrijski, šumarsko drvni i metaloprerađivački industrijski pogoni poput «Sirele», «Koestlin», «Mojica Birta», «Tehnike», te mnogi drugi koji djeluju još i danas. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, unutar samostalne Hrvatske, Bjelovar je postao središtem Bjelovarsko-bilogorske županije 1993. godine.

Danas je Bjelovar moderno urbano, kulturno i gospodarsko središte. Zbog vrlo povoljnih uvjeta jedan od najrazvijenijih gradova u Hrvatskoj na području stočarstva, poljoprivrede i šumarstva u Hrvatskoj, a važno je istaknuti kako zbog tradicionalne proizvodnje mlijeka i sireva Bjelovar slovi i kao «grad sira». Također, od brojnih poduzeća koja danas djeluju u gradu ovdje izdvajamo «Sirelu», «Koestlin», «Pevec grupu», «Elektrometal», «Hittner», i «Ljevaonicu Bjelovar». Također, danas u gradu djeluju brojne osnovne i srednje škole, dva dislocirana stručna studija, muzej, Dom kulture, knjižnice, kino, kazalište, te brojne druge kulturno-edukativne ustanove. Od brojnih bjelovarskih kulturnih društava izdvajamo KUD «Bjelovar» i KUD «Češka Obec», a od mnogih sportskih klubova istoimeni rukometni, nogometni, te košarkaški klub «Bjelovar». Osim već spomenutih vrijednih kulturnih znamenitosti, u Bjelovaru se još nalazi kameni paviljon u središnjem gradskom parku, zgrada vojne komande iz 18. stoljeća u kojem je danas smještena gradska uprava, zgrada čitaonice iz 19. stoljeća, sinagoga u kojoj je danas smješten Dom kulture, vojarna «Preradović», fontana «Povratak panonskih kitova» te brojne sakralne građevine. Od mnogih manifestacija koje se održavaju u Bjelovaru izdvajamo Bjelovarski sajam, kazališni festival «Bok fest», «Međunarodni tjedan udaraljkaša», kulturno-zabavnu manifestaciju «Terezijana», festival dokumentarnih filmova «Doku-art», te «Dane češke kulture».

Upravo zbog svog bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa, razvijenog gospodarstva i kulturnih djelatnosti, predivne šumovite okolice koja je bogata s divljači i ribom, te zbog povoljnog prometnog položaja, Bjelovar danas ima sve preduvjete za daljnjim uspješnim razvojem, te predstavlja ugodno mjesto za život ili samo posjetu.

vrh

Čazma

Čazma je jedan od gradova Bjelovarsko-bilogorske županije koji se smjestio na podnožju Moslavačke gore, te se nalazi na križanju važnih regionalnih prometnica nedaleko Zagreba i Bjelovara. Grad se sastoji od 36 naselja s kojima danas broji gotovo 9 tisuća stanovnika.

Brojni arheološki nalazi svjedoče o obitavanju ljudskih zajednica na području današnjeg grada još u pretpovijesnom i rimskom razdoblju. Čazma koja je bila važno srednjovjekovno naselje, po prvi puta se spominje u dokumentu koji svjedoči o osnivanju Zagrebačke biskupije još krajem 11. stoljeća, kao posjed u vlasništvu zagrebačkog biskupa. U prvoj polovici 13. stoljeća zagrebački biskup Stjepan II. Babonić na obali rijeke Česme osniva župu i Čazmanski kaptol, što se  danas smatra kao vrijeme osnivanja mjesta. Također, valja spomenuti kako je još za vrijeme ugarskog kralja Kolomana Čazmom u 13. stoljeću prolazila jedna od dvije Kolomanove ceste, koja je bila u svoje vrijeme jako važna jer je povezivala sjevernu  i južnu Hrvatsku. Na spomenutoj cesti je zagrebački biskup Stjepan II. osnovao naselje Nova Čazma kao prirodno središte iz kojeg se može jednostavnije upravljati Zagrebačkom biskupijom. Iz tog razloga biskup Stjepan II. gradi biskupski dvor koji kasnije služio kao utvrda za obranu od turskih osvajanja. U 14. stoljeću spominje se više crkava u Čazmi od kojih je danas očuvana samo župna crkva sv. Marije Magdalene, najveća romanička crkva u sjevernoj Hrvatskoj koja je kasnije tijekom 18. stoljeća bila barokizirana. Čazmanski kaptol se održao sve do 1537. godine, nakon čega Čazmu ubrzo osvajaju Turci 1552. godine, a grad postaje središtem istoimenog sandžaka. Turska se vlast u gradu zadržala sve do oslobođenja početkom 17. stoljeća, kada hrvatski plemenitaš Toma Erdody obnavlja biskupski kaštel.  Od tih vremena pa sve do druge polovice 19. stoljeća, Čazma je bila dijelom Vojne krajine, te se njenim ukidanjem napokon priključuje civilnoj Hrvatskoj. Krajem 19. stoljeća grad se postepeno urbanizira i razvija, te ubrzo postaje trgovište i središte kotara.

Nakon prvog i drugog svjetskog rata Čazma se postepeno razvija u moderno urbano središte, te tijekom 20. stoljeća dijeli sudbinu Hrvatske sve do njene samostalnosti početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Danas se gospodarstvo grada uglavnom bazira na poljoprivredi zbog ruralne okolice, te na manjim tvrtkama od kojih je svakako najpoznatije autoprijevozničko poduzeće «Čazmatrans». Uz već spomenutu župnu crkvu sv. Marije Magdalene, koja predstavlja najvažniji gradski sakralni spomenik, tu još valja izdvojiti i važne kulturne-edukativne ustanove poput zavičajnog muzeja u kojem se čuvaju stari predmeti iz grada i njegove okolice, galeriju poznatog likovnog umjetnika Antona Cetina, te spomen izložbu botaničara Ive Horvata. Također, osim bogatog kulturnog nasljeđa Čazma ističe i vrlo razvijenom florom i faunom, zbog čega je okolica grada poznata kao raj za lovce, ribolovce ili samo ljubitelje prirode koji ovdje dolaze uživati na mnogim lijepim mjestima od kojih je najpoznatije izletište Pleterac s pitoresknim jezerom i hotelom okruženima gustom šumom. Čazma je danas ugodno mjesto za život, ili samo posjet, s dobrim preduvjetima za daljnji kulturni i gospodarski razvoj.

vrh

Daruvar

Daruvar je slikoviti grad unutar Bjelovarsko-bilogorske županije, koji se smjestio u podnožju planine Papuk u zapadnoj Slavoniji. Grad se danas sastoji od 9 naselja s kojima danas broji više od 13 tisuća stanovnika. Povoljni prometni položaja na magistrali Novska-Daruvar-Virovitica, te željezničkoj prometnici Banova jaruga-Virovitica daje dobre temelje za daljnji gospodarski i kulturni razvoj grada koji je poznat po svom bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu, lječilištima, te kao središte češke manjine u Hrvatskoj.

O boravku ljudskih zajednica u okolici Daruvara još za vrijeme kamenog doba svjedoče brojna arheološka nalazišta, a za njegov rani urbani razvoj su zaslužni Rimljana koji su ovdje podigli naselje na području termalnih ljekovitih izvora, te ga nazvali Aquae Balissae ili vrlo jaka vrela. Važno je istaknuti kako su prije dolaska Rimljana ovdje obitavala panonsko-keltska plemena po imenu Jasi ili Lassi, koji su u 35. godini prije Krista pomogli rimskom caru Oktavijanu Augustu da osvoji Sisciu, to jest današnji Sisak. Kao nagradu za pomoć Rimljanima ta su plemena dobila pravo na samoupravu pod nazivom Res Publica Lasorum, nadomak kojeg su Rimljani podigli spomenuto naselje Aquae Balissae. Već 124. godine mjesto dobiva status municipija, a sačuvani natpisi na iscijeliteljskim termama tj. Thermae Iasorum govore o tome kako je provincija često bila posjećivana od rimskih careva. Nadalje, arheološki nalazi govore o tome kako je rimsko urbano naselje imalo ukrašeni forum, amfiteatar, Jupiterov hram i toplice sa Silvaninim hramom, a od ostataka iz tog razdoblja važno je spomenuti tri zidane  grobnice s mozaikom, te ostatke zidova. U srednjem vijeku područje grada i okolice se nalazilo unutar Zagrebačke i Križevačke županije. Zbog dobrog prometnog položaja, ugodne klime, plodnog tla te ljekovitih termalnih izvora u okolici današnjeg grada se razvijaju četiri sljedeća srednjovjekovna mjesta: Toplice, Četvrtkovac, Dimičkovine te Podborje od kojeg se kasnije razvija moderni Daruvar. Također, u to vrijeme se u okolici Daruvara izgrađuju i brojni dvorci i sakralni objekti od kojih izdvajamo dvorac «Dobru kuću»  koji se pretvara u utvrdu Kamengrad, te franjevački samostan sv. Kralja Ladislava u Podborju koji je za vrijeme turskih osvajanja pretvoren u tursku utvrdu. Upravo, zbog turskih osvajanja cijeli kraj se prestao razvijati sve do kraja 17. stoljeća kada područje grada i okolice pada pod upravu bečke dvorske komore. Tek sredinom 18. stoljeća grof Antun Janković kupuje posjede Podborje, Sirač i Pakrac, na kojima nastaje današnji Daruvar. Također, važno je spomenuti da grof Janković mijenja hrvatski naziv Podborje u mađarski naziv Daruvar, što na hrvatskom znači Ždralov grad, prema prelijepom jednokatnom baroknom dvorcu kojeg je 1771. godine tamo počeo graditi. Kako bi potakla brži i kvalitetniji gospodarski razvoj daruvarskog kraja koji je zbog turskih osvajanja bio zapušten i nenaseljen, Obitelj Janković dovodi poljoprivrednike, trgovce i obrtnike iz raznih dijelova Hrvatske, ali i iz Njemačke, Slovačke, Mađarske i Češke koji ubrzo pridonose gospodarskom procvatu cijelog kraja. Isto tako, sve do svog odlaska iz Daruvara krajem 19. stoljeća Jankovići su se istakli gradnjom mnogih objekata u gradu kao što su crkva Presvetog Trojstva, Škola sestara milosrdnica, te Antunova i Ivanova gradska kupka; s kojima Daruvar postaje poznat kao grad termalnih lječilišta. Važno je istaknuti kako tijekom 19. i početkom 20. stoljeća u Daruvaru djeluju obrti kao što su pilana i pivovara, a se s razvojem lječilišta u gradu se također bilježi i razvoj trgovine i ugostiteljskih djelatnosti. Dodatnom razvoju grada svakako još doprinosi i izgradnja željezničke pruge Banova Jaruga-Daruvar-Barč na koncu 20. stoljeća. Također, uz gospodarski razvoj, Daruvar se razvija i u kulturnom pogledu, pa se tako ovdje otvara prva pučka a ubrzo i djevojačka škola polovicom 19. stoljeća. Početkom 20. stoljeća počinju s radom šegrtska, ženska strukovna, i viša pučka škola te viša gimnazija, kao i nacionalna mađarska i niža češka škola. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u gradu djeluju i brojna kulturna društva od kojih izdvajamo «Maticu hrvatske», društvo «Zora», zatim «Češku beseda», «Prosvjetu» i «Hrvatsku ženu». Nakon prvog i drugog svjetskog rata Daruvar se razvija u važno kulturno i gospodarsko središte, te dijeli sudbinu Hrvatske sve do njene samostalnosti početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Nažalost, i Daruvar je bio pogođen ratnim stradanjima tijekom Domovinskog rata koji je ubrzo slijedio, a u obrani grada i domovine su se posebno istaknuli i pripadnici češke manjine. Kao nekada pa tako i danas Daruvar predstavlja važno gospodarsko, kulturno ali i turističko središte svoje regije s daljnjom perspektivom uspješnog razvoja.

Danas u gradu djeluje mnoštvo poduzeća od kojih izdvajamo  Daruvarsku pivovaru, Industriju ribe Daruvar, Dalit, Daruvarsku tiskaru i  Vinariju Daruvar. Također, u gradu djeluju i mnoge turističko-zdravstvene ustanove poput Daruvarskih toplica s hotelom «Termal», termalni vodeni park «Aquae Balissea», te hoteli «Mladimir» i «Balise». U gradu danas djeluju tri osnovne i tri srednje škole, te jedna osnovna glazbena škola, a od gradskih kulturnih ustanova izdvajamo Foto Film klub Daruvar i Pučko otvoreno učilište koje nudi razne sadržaje te organizira brojne kulturne manifestacije. Od brojnih daruvarskih sportskih klubova izdvajamo nogometni klub «Daruvar». Isto tako, važno je napomenuti kako je Daruvar središte češke nacionalne manjine u Hrvatskoj koja i danas njeguje svoju kulturnu tradiciju u gradu kroz razne manifestacije poput Obžinkove slavnosti, te putem svojih novina i knjižnice Frane Buriana. Osim bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa, razvijenog gospodarstva i izvora ljekovitih termalnih voda, Daruvar se ističe i bogatom florom i faunom koju skriva u svojoj okolici, i to posebice na šumovitim obroncima Papuka te uz rijeku Ilovu i Pakru. Također, grad obiluje i brojnim sportsko-rekreativnim sadržajima što ga čini dodatno privlačnijim njegovim posjetiteljima. Zbog svih ovih razloga Daruvar danas privlači sve više posjetitelja, te ima sve preduvjete za daljnji kulturni i gospodarski razvoj.

vrh

Garešnica

Garešnica je grad na jugu Bjelovarsko-bilogorske županije, a smjestio se na istočnim obroncima Moslavačke gore. Danas se grad sastoji od 23 naselja s kojima broji više od 11 tisuća stanovnika.

Poznato je da je Garešnica bila jedna od 12 župa na području od Siska do Virovitice još u 12. stoljeću, a tijekom 14. stoljeća mjesto je bilo u posjedu nižih plemića. Sredinom 18. stoljeća u mjestu se gradi župna crkva Pohođenja Marijina koja i danas sadrži bogat inventar iz tog vremenskog razdoblja. Nakon uspostave samostalne Hrvatske početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Garešnica 1997. godine dobiva status grada, te se nastavlja uspješno razvijati u gospodarskom i kulturnom pogledu. Gospodarstvo grada se danas temelji na drvnoj, tekstilnoj, kovinskoj i prehrambenoj industriji, te na poljodjelstvu, stočarstu i proizvodnji građevinskog materijala. Važno je istaknuti  kako Garešnica danas predstavlja razvijeno urbano mjesto, u kojem osim osnovne škole djeluje i više srednjih škola. Od kulturnih udruga u Garešnici svakako valja izdvojiti Gradsku zajednicu kulturno-umjetničkih udruga unutar koje se nalazi više članica kao što su kao što su KUD «Graničar», KUD «Antun Radić», FA «Zdenac», Garešničko amatersko kazalište «Dilentanti» i SKD «Prosvjeta»; koje organiziraju brojna kulturna događanja u gradu. Uz gradsku galeriju, najvažnija kulturna ustanova je Hrvatski dom  u kojem djeluje više udruga i u kojem se održavaju razne manifestacije. Važnija gradska turističko-kulturna događanja  su svakako «Gariglazbijada», „Rujan uz vodu“, „Vincekovo“, „Fišijada“ te rally starih traktora. Od sportskih klubova koji djeluju u gradu izdvajamo nogometni klub «Garić» i rukometni klub «Garešnica-Žarkovo».

Također, Garešnica se ističe i kao gradić okružen prelijepom prirodom, pa se tako u neposrednoj blizin grada nudi mogućnost šetnje, planinarenja i lova po Moslavačkoj gori, a rijeke Ilova i Toplica kao i umjetno jezero i ribnjak kod Kaniške Ive pogodni su za ribolov te ostale sportsko rekreacijske aktivnosti. Na temeljima svog kulturno-povijesnog nasljeđa i prirodnih resursa, Garešnica se danas nastavlja uspješno razvijati.         

vrh

Grubišno Polje

Grubišno Polje je grad u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji koji se smjestio na jugozapadnim obroncima Bilogore između gornjih tokova rijeka Ilove i Česme. Grad se danas sastoji od 24 naselja s kojima broji više od 7 tisuća stanovnika.

Iako se u povijesnim izvorima Grubišno Polje spominje tek u 15. stoljeću, brojni arheološki nalazi koji datiraju još iz kamenog i brončanog doba svjedoče o ranoj prisutnosti ljudskih zajednica na području današnjeg grada. Također, prije nego što su ovim krajem zagospodarili Rimljani u 1. stoljeću, ovdje su obitavala ilirsko-keltska plemena Jasa. Nakon dolaska Slavena tijekom 6. i 7. stoljeća ovdje se utvrđuju prva slavenska naselja, i čitav kraj nalazi se unutar Hrvatskog kraljevstva sve do dolaska mađarskih kraljeva na vlast početkom 12. stoljeća. Tek 1457. godine spominje se posjed Iločkih knezova po imenu Grubisincz, a već početkom 1501. godine isto mjesto se spominje i kao župa. Područje današnjeg grada, koje u to vrijeme nije bilo niti grad ni utvrda, postaje granično područje pod turskom vlašću. Nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva koncem 17. stoljeća, ovaj opustošeni ali plodan kraj postaje dijelom Vojne krajine, i počinju ga naseljavati graničari. Krajem 18. stoljeća u mjestu se gradi župna crkva sv. Josipa. Tijekom prve polovice 19. stoljeća u ove krajeve se doseljavaju brojne češke obitelji, te formiraju prvo češko selo nedaleko od današnjeg grada, po imenu Johannisdorf koje se danas zove Ivanovo Selo. U drugoj polovici istog stoljeća na isto područje se dodatno doseljava više čeških i nekoliko mađarskih obitelji, pa tako Grubišno Polje nakon Daruvara postaje jednim od središta češke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Nakon ukidanja Vojne krajine 1871. godine Grubišno Polje postaje izborni kotar u Bjelovarskoj županiji. Tijekom 20. stoljeća grad dijeli sudbinu Hrvatske, pa se tako poslije prvog i drugog svjetskog oporavlja i nastavlja razvijati u urbano središte.

Danas je Grubišno Polje mala ali razvijena urbana sredina u kojoj od edukativnih ustanova djeluju po jedna osnovna i srednja škola, a od kulturnih ustanova izdvajamo Centar za kulturu i informiranje. Od manifestacija valja spomenuti dvogodišnje žetvene svečanosti češke nacionalne manjine po imenu «Dožinky». Svakako najpoznatije poduzeće na području grada je prehrambena industrija «Zdenka» koja se bavi proizvodnjom sira. Važno je još dodati kako je okolica grada okružena prelijepom prirodom, što se odnosi na obližnje šume, Bilogoru, ribnjak Končanicu i rijeku Ilovu, zbog čega gradić često posjećuju lovci, ribolovci i izletnici.

vrh

Međimurska županija

Međimurska županija nalazi se na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske, a zbog svoje prelijepe prirode koja se ističe zelenim brežuljcima i ravnicama, te brojnim jezerima i vodenim tokovima, danas se još naziva i vrtom Hrvatske. Županija je omeđena rijekom Murom na sjeveru i istoku te rijekom Dravom na jugu. Također, zapadni dio Županije dolazi u dodir s obroncima Alpa, dok se srednji i istočni dotiču s ravnicama Panonske nizine. Sjeverne granice Županije ujedno su i državne granice Hrvatske prema Sloveniji i Mađarskoj, a u neposrednoj blizini se nalazi i Austrija. Međimurska županija u zemljopisnom i povijesnom smislu pripada regiji Međimurje, pa se danas za nju često koristi i naziv Međimurje malo. Glavno administrativno, kulturno i gospodarsko središte Županije je grad Čakovec, a osim njega Županija se još sastoji od gradova Mursko Središće i Preloga, te od 22 općine. Važno je istaknuti kako Županija predstavlja  najgušće naseljen dio Hrvatske u kojem danas živi oko 120 tisuća stanovnika.  

Arheološki dokazi o ljudskim naseobinama na području današnje županije potječu još iz mlađeg kamenog doba, a za vrijeme željeznog doba ovdje su obitavala plemena Kelta i Panona, kojima su kasnije zagospodarili Rimljani. Već u prvom stoljeću zemljopisac Strabona spominje Međimurje kao «otok između rijeka Mure i Drave», a Čakovec kao grad okružen vodom po imenom Aquama. Od osnutka Zagrebačke biskupije krajem 11. stoljeća Međimurje drži dobre odnose sa Zagrebom, a tijekom 13. stoljeća na području Županije počinju nicati neka od danas poznatih naselja. Tako se već u 14. stoljeću ovdje počinju razvijati urbana središta poput Čakovaca, Murskog Središća i Preloga, a čitavo područje dobiva vojni i strateški značaj za Habsburško i Otomansko Carstvo tijekom 16. i 17. stoljeća. U to vrijeme Međimurjem su vladali hrvatski knezovi Zrinski koji su uvelike doprinijeli kulturnom i gospodarskom razvoju čitavog kraja. Zbog svog povoljnog položaja na raskrižju važnih putova, postepeno se u Međimurju razvija trgovina i obrt kao i građanske aktivnosti. Sredinom 19. stoljeća ban Jelačić oslobađa ove krajeve od Mađara koji su ovdje vladali sve od smaknuća Petra Zrinskog 1671. godine. Tijekom druge polovice 19. stoljeća na području današnje Županije se grade željezničke pruge, uvađa električna rasvjeta, pronalaze se rezerve zemnog plina i nafte, što sve utječe na postepeni razvoj kraja. Tijekom 20. stoljeća Međimurje slijedi sudbinu Hrvatske sve do njenog osamostaljenja početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada se i ustanovljuje Međimurska županija unutar samostalne Hrvatske. 

Međimurska županija je danas jedna od najrazvijenijih Hrvatskih županija koja se ističe vrlo razvijenim gospodarstvom, bogatom kulturnim životom i kvalitetnom turističkom ponudom. U Županiji djeluju brojna poduzeća u raznim industrijama kao što su tekstilna industrija, proizvodnja obuće, metalno-prerađivačka industrija, građevinarstvo te poljoprivreda. Zbog svog povoljnog zemljopisnog i prometnog položaja, Međimurska županija gaji dobre odnose sa susjedima u Sloveniji i Mađarskoj, te se razvija u trgovačko i prometno središte koje povezuje središnju Europu s Jadranom. Također, Županije je bogata i prirodnim resursima, pa se tako ovdje nalazi i hidroelektrana na Dravi, termalni izvor u blizini naselja Vučkovec i Svetog Martina na Muri, nalazišta zemnog plina i nafte u mjestima Selnica i Peklenica, te nalazište ugljena u blizini Murskog Središća. Od brojnih kulturnih znamenitosti i sadržaja na području županije svakako valja izdvojiti Muzej Međimurja u Čakovcu, u kojem se nalaze brojni predmeti koji svjedoče o bogatoj povijesti ovog kraja. Također, osim bogatog kulturnog nasljeđa i razvijenog gospodarstva, Županija se ističe prelijepom i bogatom florom i faunom što stvara dobre preduvjete za daljnjim razvojem turizma, lova, ribolova i planinarstva. Upravo zbog svih navedenih razloga Međimurska županija danas služi kao pozitivan primjer ostalim hrvatskim županijama, te se i u 21. stoljeću nastavlja uspješno razvijati u gospodarskom i kulturnom pogledu.                  

vrh

Čakovec

Čakovec je glavno upravno, kulturno i gospodarsko središte Međimurske županije koji se smjestio na sjeveru Hrvatske. Grad se danas sastoji od od 13 naselja s kojima broji više od 30 tisuća stanovnika. Zbog svog povoljnog zemljopisnog i prometnog položaja na križištu regionalnih željezničkih i cestovnih pravaca, te neposredne blizine granice sa Slovenijom i Mađarskom, Čakovec ima povoljne preduvjete za daljnjim gospodarskim i kulturnim razvojem.

Još u prvom stoljeću na području današnjeg grada nalazila se rimska vojna postaja i legionarski kamp po imenu Aquama, to jest, grad okružen vodom, kako bilježi zemljopisac iz tog vremena Strabon. Razvoj današnjeg grada započinje izgradnjom tvrđave Dimitrusa Chakyja, koja se kasnije naziva Čakov toranj, i prema kome grad kasnije i dobiva ime. Utvrda, a ubrzo i naselje Čakovec se po prvi puta spominje u prvoj polovici 14. stoljeća, a tijekom druge polovice istog stoljeća grad je bio u vlasništvu obitelji Lacković. Grad se počinje gospodarski i kulturno razvijati tek sredinom 16. stoljeća, kada njime i čitavom njegovom okolicom gospodari Nikola Šubić Zrinski. U drugoj polovici istog stoljeća grof Juraj IV. Zrinski daje stanovnicima čakovečke utvrde i okolnih mjesta privilegije s čime se Čakovec postepeno pretvara u slobodno trgovište. Kasnije cijelo Međimurje i Čakovec mijenjaju vlasnike, pa tako u 18. stoljeću ovdje vlada austrijsko-češka obitelj Althan koji borave i nadograđuju staru utvrdu, koja se danas naziva Stari grad. U 18. stoljeću grad preuzima obitelj Feštetić, te se u to vrijeme u Čakovcu počinje razvijati trgovina i obrt. Sredinom 19. stoljeća čitavu okolicu i grad oslobađa od Mađara ban Josip Jelačić i vraća Hrvatskoj. Već krajem istog stoljeća u gradu se uvađa električna struja, te se gradi željeznička pruga kojom se povezuje Budimpešta s Rijekom i Trstom, a grad se krajem stoljeća prugom povezuje i s Murskim Središćem i Lendavom. Tijekom 20. stoljeća grad dijeli sudbinu Hrvatske, sve do njenog osamostaljenja početkom devedesetih godina kada grad postaje središtem Međimurske županije.

Čakovec je danas moderno urbano središte, s razvijenim kulturnim životom, jakim gospodarstvom te bogatom turističkom ponudom. Privreda grada temelji se na raznim industrijama od kojih su najznačajnije tekstilna, prehrambena i metaloprerađivačka industrija, te proizvodnja obuće, graditeljstvo i obrtništvo. Samo neka od gradskih poduzeća su Čateks, Jelen, Vajda i Međimurska trikotaža, a u gradu se nalazi i nekoliko trgovačkih centara. Osim tri osnovne te više srednjih škola, u gradu djeluje i Centar za odgoj i obrazovanje, a od brojnih gradskih kulturnih udruga izdvajamo radionicu animiranih filmova „ŠAF“, „Klub Maldih Čakovec“, „Međimurski informatički klub“, te plesni studio „Nexus“. Uz kulturne udruge u Čakovcu djeluje i Kulturni centar u čijem sklopu djeluje knjižnica i kazalište, a sami Centar zadužen je za organizaciju mnogih kulturnih i folklornih manifestacija. U gradu postoji i suvremeni sportsko-rekreacijski centar sa stadionom, kupalištem i dvoranom, a od brojnih gradskih sportski klubova izdvajamo atletski i nogometni klub „Međimurje“, te plivački i košarkaški klub „Čakovec“.   

Pošto je Čakovec grad duge i bogate prošlosti tako se u njemu nalazi i mnoštvo povijesno-kulturnih spomenika od kojih je svakako najprepoznatljiviji simbol grada tvrđava Stari grad, koja je tokom povijesti više puta bila nadograđivana te je mijenjala više vlasnika. Tako je obitelj Zrinski za svog stolovanja u gradu tijekom 16. stoljeća preoblikovala tvrđavu u renesansni dvorac, a obitelj Althan je na njemu tijekom 18. stoljeća ostavila barokni pečat. Danas je Stari grad dobio muzejsku funkciju, te je u njemu smješten Muzej Međimurja. Osim Starog grada, vrijedan kulturni spomenik u Čakovcu je svakako barokni samostan na Franjevačkom trgu, uz koji je u 18. stoljeću izgrađena i župna crkva sv. Nikole. Važno je istaknuti kako se u središtu grada koje čine spomenuti Franjevački trg, zatim Trg Republike i Ulica kralja Tomislava  nalaze vrijedne barokne i historističke kuće, te zgrade kao što su Visoka učiteljska škola, nova vijećnica i zgrada prve hrvatske štedionice gdje je danas smješteno gradsko poglavarstvo. Također, od vrijednih povijesnih građevina tu još valja spomenuti zgradu Trgovačkog kasina i upravnu zgradu grofa Feštetića. Na Trgu Republike nalazi se i spomenik Nikoli Zrinskom, a u prelijepom parku u blizini Starog grada stoji vrijedan barokni kip sv. Jeronima.            

Uz spomenutu kulturnu baštinu Čakovec se ističe i prelijepom okolicom s bogatom florom i faunom, koja ovdje privlači mnoge izletnike, lovce i ribolovce. Od najvažnijih kulturnih događanja u gradu izdvajamo Čakovečke dane hrvatske galzbe te Pokladne dane. Upravo zbog svoje bogate kulturno-povijesne baštine, prelijepe prirode, razvijenog gospodarstva te povoljnog zemljopisnog položaja, Čakovec danas predstavlja jedno od perspektivnijih urbanih središta u Hrvatskoj, koje se i u 21. stoljeću nastavlja uspješno razvijati.

vrh

Mursko Središće

Mursko Središće je grad unutar Međimurske županije koji se smjestio na desnoj obali rijeke Mure, na odaljenosti od tek petnaestak kilometara sjeverno od Čakovca, te predstavlja najsjeverniji hrvatski grad. Grad se danas sastoji od pet naselja s kojima ukupno broji više od sedam tisuća stanovnika.

Iako povijesničari tvrde kako je na području današnjeg grada postojalo naselje  Halicanum na rimskoj cesti, ime Mursko Središće se prvi puta spominje i veže uz crkvu sv. Martina još u prvoj polovici 14. stoljeća, čime se mjesto ubraja među najstarija naselja u Međimurju. Već u 15. stoljeću mjesto se spominje kao važno trgovište, a u 17. stoljeću se ubraja kao jedno od šest međimurskih gradskih naselja. Tijekom 19. Stolježa Mursko Središće se počinje gospodarski razvijati ponajviše zahvaljujući izgradnji ceste i željezničke pruge na relaciji Čakovec-Lendava, te zbog pronalska i iskorištavanja nafte u nedalekoj Selnici i Peklenici. U prvoj polovici 20. stoljeća na području grada počinju se vaditi znatne količine ugljena, zbog čega se ovdje otvaraju rudnici, a rudarstvo postaje glavnom gospodarska grana ovog dijela Međimurja. Iako danas rudnici više nisu aktivni, tragovi tog vremena vidljivi su gradu po spomeniku rudaru u središtu mjesta, te po gradskom nogometnom klubu „Rudar“. Nedugo nakon osamostaljenja Hrvatske, Mursko Središće je steklo status grada 1997. godine, te se nastavlja razvijati kao perspektivan gradić na granici sa Slovenijom.

Danas se gospodarstvo grada temelji na poljodjelstvu, stočarstvu, graditeljstvu, tekstilnoj industriji i ugostiteljstvu, iako zbog velike blizine Čakovca, veliki broj stanovnika tamo pronalazi zaposlenje. Od kulturnih znamenitosti u gradu najvažnija je barokizirana župna crkva sv. Ladislava, dok se u okolici grada nalaze mnoge kurije, kleti, vinogradi, dvorci i crkvice koje svojom ljepotom privlače izletnike. Također, u okolici grada dobro je razvijen seoski turizam, može se baviti i lovom, dok je na rijeci Muri moguć ribolov. Zbog svih ovih razloga, Mursko Središće danas ima temelje na kojima nastavlja razvijati svoje turističke i gospodarske potencijale.           

vrh

Prelog

Prelog je grad u Međimurskoj županiji koji se smjestio uz lijevu obalu rijeke Drave, na udaljenosti od 17 kilometara jugoistočno od Čakovca. Grad se danas sastoji od osam naselja s kojima broji gotovo 8 tisuća stanovnika.

Iako arheološki dokazi svjedoče o prisutnosti ljudskih zajednica na području Međimurja još iz mlađeg kamenog, brončanog i željeznog doba, ruralni kompleks villa rustica iz 3. stoljeća također svjedoči o prisutnosti Rimljana u okolici današnjeg grada. Ime mjesta se prvi puta spominje već u 13. stoljeću, a u 14. stoljeću Prelog je naveden i kao jedna od 11 međimurskih župa. Krajem 15. stoljeća ovdje je nakratko boravio hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin, a tijekom 16. stoljeća kada su Međimurjem vladali Zrinski, Prelog je bio razvijeno trgovište. Ovdje već od 18. stoljeća djeluje pučka škola, a tijekom istog stoljeća u Prelogu se osniva skladište kamene soli, te manufaktura za preradu primitivnog svilana. U to vrijeme Prelog je imao veliku gospodarsku važnost za cijelo Međimurje jer su u njemu tada djelovali brojni trgovci i obrtnici, a važno je istaknuti kako je krajem 18. stoljeća mjesto brojalo više stanovnika od Čakovca. Važno je spomenuti kako se sredinom 18. stoljeća u Prelogu gradi i barokna župna crkva sv. Jakova, te mnoge vrijedne zgrade od kojih izdvajamo župnu kuriju. Nakon što je 1860. godine željeznička pruga zaobišla Prelog, mjesto se prestaje razvijati i počinje postepeno stagnirati, što se nastavilo i tijekom 20. stoljeća. Ubrzo nakon uspostave samostalne Hrvatske, Prelog je dobio status grada 1997. godine, te se danas uspješno razvija u moderno urbano središte.                    

Gospodarstvo grada se danas temelji na građevinskoj i tekstilnoj industriji, te poljodjelstvu, stočarstvu, trgovini i ugostiteljstvu. Važno je istaknuti da danas u Prelogu djeluje i veliki broj malih i velikih poduzeća smještenih u relativno novoj industrijskoj zoni na izlazu iz grada, koja pridonose daljnjem gospodarskom razvoju. Također, u gradu danas djeluju dvije osnovne, i jedna srednja škola, vrtić, gradska knjižnica te Dom kulture. Od kulturnih udruga koje djeluju u gradu svakako valja spomenuti „Likovnu udrugu donjeg Međimurja“, udrugu „Seljačka sloga“, te dječji zbor „Maleni“, a od brojnih gradskih sportskih klubova izdvajamo „Speedway klub Prelog“, nogometni klub „Mladost“ te biciklistički klub „Prelog“. Oslanjajući se na svoju bogatu kulturno-povijesnu tradiciju, te uz stvaranje sve boljih uvjeta za razvojem poduzetništva Prelog se u 21. stoljeću nastavlja uspješno razvijati.
 

vrh

Korištena literatura:

Bilić, J., Fabjanović, Đ., Feldbauer, B., Turkalj, K. (1998). Hrvatska: turistički vodič. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Masmedia, Zagreb.

Izvori:

http://www.hr/hrvatska/zupanije/koprivnicko
http://hr.wikipedia.org/wiki/Koprivni%C4%8Dko-kri%C5%BEeva%C4%8Dka_%C5%BEupanija
http://www.kckzz.hr/o-zupaniji/zemljopisni-podaci
http://www.kckzz.hr/o-zupaniji/povijesni-pregled
http://www.tz-koprivnicko-krizevacka.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=15&Itemid=29
http://hr.wikipedia.org/wiki/Koprivnica
http://www.tz-koprivnicko-krizevacka.hr/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=48&Itemid=60
http://www.koprivnica.hr/kultura-i-povijest
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%90ur%C4%91evac
http://www.djurdjevac.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=74&Itemid=69
http://www.tz-koprivnicko-krizevacka.hr/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=48&Itemid=60
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kri%C5%BEevci
http://www.krizevci.hr/joomladir/index.php?option=com_content&task=view&id=17&Itemid=34
http://www.krizevci.hr/joomladir/index.php?option=com_content&task=view&id=5&Itemid=6
http://www.hr/hrvatska/zupanije/bjelovarsko
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bjelovarsko-bilogorska_%C5%BEupanija
http://www.bbz.hr/O-Zupaniji/Polozaj.aspx
http://www.bbz.hr/O-Zupaniji/Povijest.aspx
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bjelovar
http://www.bjelovar.hr/O-Bjelovaru.aspx
http://www.bjelovar.hr/O-Bjelovaru/Bjelovar-danas.aspx
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cazma
http://www.cazma.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=20&Itemid=4
http://www.cazma.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=22&Itemid=6
http://hr.wikipedia.org/wiki/Daruvar
http://www.daruvar.hr/daruvar.php?kateg=2⊂=10
http://www.daruvar.hr/daruvar.php?kateg=2⊂=12
http://hr.wikipedia.org/wiki/Gare%C5%A1nica
http://www.cromaps.com/article/CroMaps/Gradovi/Garenica.html
http://www.grubisnopolje.hr.lin5.c-a.hr/index.php?page=grad-grubisno-polje
http://www.grubisnopolje.hr.lin5.c-a.hr/index.php?page=povijest-grada
http://www.medjimurska-zupanija.hr/index.php?option=com_content&view=section&id=4&Itemid=26
http://www.hr/hrvatska/zupanije/medimurska
http://www.tzm.hr/static/weare.php
http://www.medjimurska-zupanija.hr/index.php?option=com_content&view=category&id=20&Itemid=45
http://www.cakovec.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=104&Itemid=81
http://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91imurska_%C5%BEupanija
http://tzm.hr/article.php?g=16
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cakovec
http://www.cakovec.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=104&Itemid=81
http://hr.wikipedia.org/wiki/Mursko_Sredi%C5%A1%C4%87e
http://www.mursko-sredisce.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=17&Itemid=65
http://www.mursko-sredisce.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=18&Itemid=66
http://hr.wikipedia.org/wiki/Prelog
http://prelog.hr/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=57&Itemid=69

Fotografije u tekstu su preuzete s:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Koprivni%C4%8Dko-kri%C5%BEeva%C4%8Dka_%C5%BEupanija
http://www.tz-koprivnicko-krizevacka.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=15&Itemid=29
http://www.tz-koprivnicko-krizevacka.hr/index.php?option=com_ponygallery&Itemid=51
http://www.koprivnica.hr/fotogalerija
http://www.podravka.hr/kompanija
http://www.djurdjevac.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=76&Itemid=71
http://www.djurdjevac.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=77&Itemid=72
http://www.krizevci.eu/
http://www.krizevci.eu/hr_HR/kri%C5%BEevci/lokacije/
http://www.tz-koprivnicko-krizevacka.hr/index.php?option=com_ponygallery&func=detail&id=303&Itemid=51
http://www.bbz.hr/O-Zupaniji/Grb-i-zastava.aspx
http://www.tzbbz.hr/turisticka_ponuda/
http://www.tzbbz.hr/kultura/dvorci.php
http://www.tzbbz.hr/lov/
http://www.tzbbz.hr/ribolov/
http://www.bbz.hr/O-Zupaniji/Gradovi-i-opcine.aspx
http://www.bjelovar.hr/O-Bjelovaru/Galerija-fotografija.aspx
http://www.cazma.hr/galerija/
http://www.cazma.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=282&Itemid=63
http://www.bbz.hr/O-Zupaniji/Gradovi-i-opcine.aspx
http://www.daruvar.hr/daruvar.php?kateg=2⊂=12
http://www.tzbbz.hr/turisticka_ponuda/tponuda_daruvar.php
http://www.cromaps.com/article/CroMaps/Gradovi/Garenica.html
http://www.grubisnopolje.hr.lin5.c-a.hr/index.php?mact=Album,m6,default,1&m6albumid=3&m6returnid=61&page=61
http://www.bbz.hr/O-Zupaniji/Gradovi-i-opcine.aspx
http://www.tzm.hr/objects.php?id=50
http://www.tzm.hr/main.php?g=5
http://www.tzm.hr/objects.php?id=14
http://www.tzm.hr/objects.php?id=55
http://www.tzm.hr/main.php?g=6
http://tzm.hr/article.php?g=15
http://www.cakoveconline.com/fotogalerije/Cakovec%20kroz%20sliku%2001/index.html
http://www.cakoveconline.com/fotogalerije/Cakovec%20kroz%20sliku%2001/target13.html
http://www.cakoveconline.com/fotogalerije/Zgrade%20Cakovec/index.htm
http://www.cakoveconline.com/fotogalerije/Cakovec%20kroz%20sliku%2002/index.html
http://www.mursko-sredisce.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=19&Itemid=67
http://www.mursko-sredisce.hr/images/stories/nekad-06.jpg
http://prelog.hr/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=54&Itemid=65
http://prelog.hr/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=57&Itemid=69
http://prelog.hr/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=42&Itemid=54

 

Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.

| 30. 10. 2009. u 00:00 sati | RSS | print | pošalji link |


Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle

Učenički radovi

Film o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu

Učenice i učenici Industrijske strojarske škole iz Zagreba, potaknuti podatkom EU statistike da je stopa ozljeđivanja mladih radnika 25 % veća nego ikada, a riječ je o drugim dobnim skupinama, odlučili su se i na...

Nastavni materijali

Sigurnost i zaštita zdravlja na radu

E-knjiga predviđena je za učenike prvih razrednih odjela, ali smatramo da može biti korisna učenicima svih dobih skupina jer, bez obzira na različitosti nastavnih sadržaja pojedinih programa, informacije o sigurnosti i...

Audio&video

Zašto tako

Emisija koja se bavi odgojem i problemima djece i mladih u odrastanju. Ovisnosti o drogama i alkoholu, poremećaji prehrane, modni zahtjevi, izlasci, odnosi među...

1829. - umro francuski prirodoslovac Jean-Baptiste Lamarck. U...

Copyright © 2010 CARNet. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNet.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr