Sto godina od otkrića velebitske degenije
Autor: Robert Majetić
Mađarski botaničar Arpad Degen prije točno stotinu godina otkrio je zasigurno jednu od najrjeđih endema svjetske flore - velebitsku degeniju.
Na našemu se Velebitu ova rijetka biljka može pronaći na padini brda u sipkom tlu nastalom mrvljenjem stijena. Velebitska degenija je nježna i skromna biljka. Stabljika joj je visoka do 10 cm, a listovi su uski, kopljasti, ušiljena vrha, skupljeni u rozete i srebrnasto bijeli. Cvjeta u svibnju i lipnju i ima lijepe žute cvjetove.
O važnosti ove strogo zaštićene vrste, simbola Velebita i Hrvatske svjedoči i činjenica da je velebitska degenija svoje mjesto pronašla na poštanskoj marki te na kovanici od 50 lipa.
Velebitska degenija dosad je pronađena samo na tri mjesta. Dva su nalazišta na južnom Velebitu dok je treće na srednjem Velebitu, na obronku kod Budakova brda.
Planinarska društva Visočica i Prpa tijekom svibnja ove godine dostojno će obilježiti stogodišnjicu njezinog otkrića i to organiziranjem prigodnih predavanja te izložbom fotografija.
O važnosti ove strogo zaštićene vrste, simbola Velebita i Hrvatske svjedoči i činjenica da je velebitska degenija svoje mjesto pronašla na poštanskoj marki te na kovanici od 50 lipa.
Velebitska degenija dosad je pronađena samo na tri mjesta. Dva su nalazišta na južnom Velebitu dok je treće na srednjem Velebitu, na obronku kod Budakova brda.
Planinarska društva Visočica i Prpa tijekom svibnja ove godine dostojno će obilježiti stogodišnjicu njezinog otkrića i to organiziranjem prigodnih predavanja te izložbom fotografija.
Anketa (mala)
Kojeg kućnog ljubimca imate?
Na današnji dan 22. 2.
1483. - tiskan Misal po zakonu rimskog dvora, prva knjiga za koju se smatra da je tiskana na hrvatskom tlu. Tiskana je tridesetak godina poslije Guttenbergova otkrića tiskare, ta prva hrvatska knjiga, dokaz je da nismo bili zatvoreni na rubu europskih kulturnih i znanstveno-tehničkih događaja. Stvaraoci prve tiskane knjige u nas ostali su do danas nepoznati kao što nije poznato ni mjesto tiskanja. No, jedno je sigurno: nitko drugi u to vrijeme nije znao glagoljicu nego samo Hrvati. Sačuvano je deset primjeraka na različitom stupnju očuvanosti: u Zagrebu četiri, u Bolu na Braču jedna, u Vatikanu dvije, u Beču, Sankt Petersburgu i Washingtonu po jedna.
