Kava je uz čaj, najrašireniji napitak na svijetu. Donosimo kratku legendu o otkriću kave čija se radnja odvijala 850. godine u Abseiniji, današnjoj Etiopiji. Abesinski pastir Kalid je oko 850. godine, čuvajući svoje stado, primijetio da su ovce iznimno živahne na popodnevnom suncu dok on umoran leži u hladu.
Uzrok je tome pronašao u nepoznatim bobicama nekakvog grma. Kalid se poveo za primjerom svojih ovaca, iako se ne zna je li pojeo sirove bobice ili ih je prethodno skuhao, i otkrio da se osjeća puno bolje, da je pun energije. Supruga mu je savjetovala da svoje otkriće podijeli s njihovim duhovnim vođom, ali kad je ovaj vidio bobice i njihov učinak, prozvao ih je đavoljim djelom i bacio u vatru.
Međutim, sobu je ispunio prekrasan miris, a dotad nepoznata aroma privukla je sve prisutne. Duhovni vođa je promijenio mišljenje, skuhao od bobica napitak i proglasio ga čudotvornim. Otad su ga koristili za večernja bdijenja u molitvi.
Ova priča potječe od europskih pisaca iz 17. stoljeća, dok se u arapskim izvorima nigdje ne spominje.
1553. - umro Hanibal Lucić, hrvatski pjesnik i dramatičar, autor Pisni ljuvenih i Robinje - prve hrvatske svjetovne drame s aktualnom tematikom. Stvarao je u petrarkističko-trubadurskom duhu, ali i prema domaćim uzorima (Džore Držić) i narodnom pjesništvu. O njegovu životu sačuvalo se malo sigurnih podataka. Poznato je da je kao plemić bio svjedok pučkog ustanka Matije Ivanića te da se kao imućan čovjek držao po strani spram zahtjeva pučana, pred kojima bježi u Split i Trogir. Poslije propasti bune vraća se u Hvar gdje do kraja života obavlja razne javne dužnosti. Uz pisanje stihova i poslanica suvremenicima i pjesama u pohvalu, prevodio je Ovidija, a s nekim se piscima dopisivao, što je bio dio javnog i književnog života toga vremena. Pjesničko djelo Hanibala Lucića ima iznimnu književnu i povijesnu vrijednost.