Švicarski znanstvenici bili su iznimno iznenađeni kada su prilikom istraživanja otkrili nešto neobično, brončanu ruka. U isto vrijeme su bili začuđeni, ali i svjesni da su pronašli nešto vrlo važno jer nikada do sad ovakav predmet nije pronađen na području Europe. Upravo zbog tog razloga znanstvenici ne mogu točno sa sigurnošću reći za što se koristila ta ruka i kome je pripadala.
Tzv. “Hand of Preles” pronađena je 2017. godine u blizini jezera Biel pokraj Berna u grobu zajedno s brončanim bodežom. Pronađeno je i ljudsko rebro. Ovoga su ljeta arheolozi radili na tom istom nalazištu i pronašli su ostatke kostura muškarca.
U njegovom se grobu nalazio brončani broš, brončani ukras za kosu i zlatni komadi koji su možda također bili dio brončane ruke. Naime, na brončanoj se ruci nalazila i široka zlatna narukvica. Prema mišljenju stručnjaka, ona je vjerojatno bila simbol moći, ali ne znaju je li bila dio neke skulpture ili je možda bila ukras na vrhu štapa. Datiranje je ugljikom pokazalo da je nastala u razdoblju između 1500 i 1400 prije Krista.
Ovdje se radi o vjerojatno najstarijem predmetu na svijetu izrađenom od bronce koji prikazuje dio ljudskog tijela.
Kada bi se otkrio identitet čovjeka čiji su ostaci pronađeni u grobu, moglo bi se saznati i čemu je služila ruka. On je prema mišljenju znanstvenika bio važna osoba, a ruka dokaz moći, pripadnosti društvenoj eliti ili čak znak božanstva. Ako je bila dio skulpture, onda se ovdje možda radi o najstarijoj skulpturi na području Europe.
Arheolozi iz Berna trenutno provode detaljna istraživanja i analize te se očekuje da će za nekoliko mjeseci imati odgovore.
Vijest i fotografija preneseni su s mrežnih stranica https://geek.hr/znanost/.
1553. - umro Hanibal Lucić, hrvatski pjesnik i dramatičar, autor Pisni ljuvenih i Robinje - prve hrvatske svjetovne drame s aktualnom tematikom. Stvarao je u petrarkističko-trubadurskom duhu, ali i prema domaćim uzorima (Džore Držić) i narodnom pjesništvu. O njegovu životu sačuvalo se malo sigurnih podataka. Poznato je da je kao plemić bio svjedok pučkog ustanka Matije Ivanića te da se kao imućan čovjek držao po strani spram zahtjeva pučana, pred kojima bježi u Split i Trogir. Poslije propasti bune vraća se u Hvar gdje do kraja života obavlja razne javne dužnosti. Uz pisanje stihova i poslanica suvremenicima i pjesama u pohvalu, prevodio je Ovidija, a s nekim se piscima dopisivao, što je bio dio javnog i književnog života toga vremena. Pjesničko djelo Hanibala Lucića ima iznimnu književnu i povijesnu vrijednost.