Zalazak sunca, toplih i sjajnih boja, spada u najljepše prizore što ih možemo zamisliti. Možemo uočiti kako je zalazak sunca crvene boje, iako znamo da Sunce nije postalo crveno, niti se je u bilo kojem pogledu promijenilo. Sunce nam samo izgleda crveno u to doba dana. Zapravo, tog istog trenutka, tisućama kilometara daleko na zapadu, ljudi promatraju to isto Sunce i njima uopće ne izgleda crveno.
Boje zalaska Sunca su posljedica udaljenosti što je Sunčeva svjetlost mora prijeći kroz našu atmosferu. Što je Sunce niže, njegova svjetlost mora prolaziti kroz veći dio Zemljine atmosfere.
Sunčeva svjetlost predstavlja mješavinu svjetlosti svih boja. Mješavina svjetlosti obično se vidi kao bijela. Ali, atmosfera sadrži mnoge čestice zraka, prašine, vodene pare i nečistoće. Kad svjetlost prolazi kroz atmosferu, spomenute čestice rasipaju različite boje. Naša atmosfera više rasipa ljubičastu, plavu i zelenu svjetlost nego crvenu i žutu.
Tako, kad je Sunce nisko na horizontu, čini se da zbog toga rasipanja svjetlosti vidimo crvenu i žutu boju, pa nam zbog toga i zalazak Sunca izgleda crven.
Tekst je prenesen s portala e-kako.
1806. - rođen Pavao Štoos, hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj. Pavao Štoos je autor poznate elegije Kip domovine vu početku leta 1831, suradnik Gajeve Danice, patriot zabrinut zbog tuđinskog tlačenja i odnarođivanja domaćih ljudi. Osim književnosti bavio se i glazbom i štampao 1858. Kitice srkvenih pjesama s npjevima. Autor je i pjesme Poziv u kolo ilirsko.