Svjetske šumske površine znatno se smanjuju svake godine. Gubitak šuma nastavit će se zbog klimatskih promjena unatoč globalnim naporima za smanjenjem ispuštanja u atmosferu plinova s učinkom staklenika. Šume su danas ugrožene od lošeg gospodarenja, požara, poremećenog režima voda, kukaca, glodavaca, bakterija, gljivica, onečišćenja zraka, tla i voda, kiselih kiša i dr.
U tom smislu zaštita šuma podrazumijeva primjereno gospodarenje, zaštitu šume od štetočina i požara, zaštitu šumskog tla i stabala te druge preventive mjere. No, unatoč svim čimbenicima od kojih je ugrožena šuma je još uvijek tu, ali joj je potrebna čovjekova zaštita.
Obilježavanje ovog dana je i povod da saznate nešto o šumama…
Kako je to bilo nekad?
Šuma je nekad prekrivala gotovo dvije trećine kopna, ali do danas je više od polovine tog bogatstva uništeno pretjeranom sječom. Nekad je Europa od dalekog sjevera Arktičkog kruga pa gotovo do Mediterana bila obrasla šumom, a u Aziji se šuma protezala od tundre do vrućih pustinja. Ove drevne šume bile su isprekidane otvorenim područjima na kojim se šuma nije mogla razviti. Danas je drevna šuma uglavnom nestala. Rušila se zbog drvene građe i materijala za potpalu ili kako bi se napravio prostor za obradive površine. Većina danas preostalih šuma naknadno je zasađena, ali ipak postoje dragocjene prašume u kojima stabla nisu zasadili ljudi.
Današnje šume
Danas su najveće šume na svijetu četinjačke šume koje se prostiru na dalekom sjeveru Skandinavije i Kanade, pa sve do poluotoka Tajmir u Sibiru, gdje zima traje i do 8 mjeseci.
Ove guste sjeverne šume čine uglavnom četinjače, poput smreka, borova i ariša tj. drveće koje dobro podnosi hladnoću. Većina četinjača ima uvijek zelene listove koji nalikuju iglicama i dovoljno su čvrsti da izdrže i najhladniju zimu.
Na dugom putu prema jugu četinjače uglavnom zamijeni bjelogorično drveće te tako počinju prevladavati vrste širokih tankih listova poput hrasta, javora ili bukve. Za uspješan rast one trebaju puno više toplih dana od četinjača pa u Europi uglavnom rastu južno od Baltičkog mora. Široka površina njihovih listova pokazuje da u zrak ispuštaju mnogo vode te tijekom najhladnije zime kad je voda pretvorena u led, mnogo bjelogorično drveće odbacuje lišće preživljavajući zimu u hibernaciji čuvajući energiju u korijenu pod zemljom. Drveća koje odbacuje lišće u jesen nazivamo listopadnim, ali sve bjelogorično drveće nije listopadno. Napr. božikovina zadržava listove cijele godine.
Žarke boje ptica u letu, krikovi majmuna, zujanje kukaca uobičajeni su prizor u tropskim kišnim šumama. Te šume su stanište najmanje polovici postojećih biljnih i životinjskih vrsta, a rastu blizu ekvatora, gdje je toplo i vlažno cijele godine. Drveće kišnih šuma je, budući da nema godišnjih doba, uvijek zeleno. Najveća tropska šuma je Amazonska kišna šuma Južne Amerike koja je dvostruko veća od Indije. U Amazoni nalazimo gotovo polovicu gotovo svih živih ptičjih vrsta Među mnogim životinjskim vrstama ovdje nalazimo ljenjivce, jaguare, tapire, zmije i bezbroj kukaca.
Hrvatske šume
Šume i šumska zemljišta u Republici Hrvatskoj, dobra su od općeg interesa, te uživaju posebnu zaštitu države i koriste se pod uvjetima i na način koji su propisani Zakonom o šumama. Šumski ekosustavi u Hrvatskoj danas se prostiru na oko 45% kopnenog teritorija, a njihova posebnost očituje se u visokom stupnju prirodnosti. Međutim, šumski ekosustavi prošarani su različitim staništima (vode tekućice, izvori, bare, cretovi, šumski rubovi, šumske čistine, travnjaci) što značajno povećava njihovu bioraznolikost. Posebno su važna specifična mikrostaništima na mrtvom drvetu (stara stabla, sušci, trulo drvo i ostalo).
Glavna odlika naših šuma je da su 95% prirodne za razliku od mnogih europskih koje to nisu, što izaziva divljenje kod Europskih poznavaoca šuma kada posjete hrvatske šume. Zbog intenzivne eksploatacije, u Europi su uništene autohtone šume koje su nadomještavane brzorastućim vrstama, pa su tako te šume sastavljene od jedne vrste drveća koje na staništu gdje su posađene nisu autohtone što ih čini posebno osjetljivima i ekološki manje stabilnim ekosustavima.
Šume osiguravaju cijeli niz dobrobiti za ljude kroz usluge ekosustava koje su u Hrvatskoj prepoznate i kao općekorisne funkcije šuma. Neke od usluga su zaštita od erozije, bujica i poplava; utjecaj na vodni režim i kvalitetu voda; utjecaj na plodnost tla; utjecaj na klimu i ublažavanje klimatskih promjena; zaštita i unaprjeđenje čovjekovog okoliša; stvaranje kisika, vezivanje ugljika i pročišćivanje atmosfere; rekreativna, turistička i zdravstvena funkcija; podržavanje bioraznolikosti i doprinos njenom očuvanju.
Šume su važan ponor za pohranu ugljika s velikim kapaciteta vezanja CO2 pa imaju važnu ulogu za postizanje klimatske neutralnosti.
Zato je Europskim zelenim planom prepoznata potreba očuvanja i obnove šumskih ekosustava dok Strategija EU za bioraznolikost do 2030. među ostalim ističe konkretne ciljeve o sadnji 3 milijarde stabala i obnovi ekosustava te stogoj zaštiti 10% kopna u EU, prioritetno primarnih i sekundarnih prašuma.
Podaci za članak su preuzeti iz knjige Michaela Scotta “Ekologija”, s mrežnih stranica Hrvatskih šuma i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
