Na nekim prostorima, kao što su Škotska i Irska, Samhain je poznatiji pod nazivom Oice Shamhna; a u Walesu također i kao Nos Calan Gaeaf.
Prvotno, Samhain je bio jedan od najbitnijih blagdana starih poganskih tradicija, čiji su korijeni kasnije prepoznatljivi i u kršćanskoj religiji; tako je, doduše izmijenjena imena, Samhain i danas veoma bitan kršćanski blagdan.
Postoji nekoliko zanimljivih činjenica vezanih za neke od simbola i običaja vezanih za Noć vještica.
Stari Kelti nastojali su slatkišima udobrovoljiti zle duhove. Crkva je kasnije počela poticati vjernike da večer uoči blagdana Svih svetih idu od kuće do kuće te traže od domaćina da im daju hranu, obećavajući im da će se zauzvrat moliti za njihove mrtve. S vremenom se u nekim zemljama uvriježio običaj da djeca idu po kućama i govore ljudima kako će učiniti neki nestašluk ako im ne daju slatkiše.
Kelti su na Samhain nosili sablasne maske misleći kako će zli duhovi povjerovati da su i oni duhovna bića te da će ih stoga ostaviti na miru. Ljudi koji su slavili te blagdane kasnije su počeli ići od kuće do kuće odjeveni u svece, anđele i đavole. U 7. stoljeću papa Bonifacije IV. uvodi proslavu blagdana Svih Svetih kako bi se na taj dan odala počast vjernicima koji su umrli mučeničkom smrću. Dušni je dan uveden kao običaj u 11. stoljeću kao znak sjećanja na sve mrtve.
Izdubljene glavice repe u kojima je gorjela svijeća stavljalo se na prozore ili prag kuće kako bi štitile ukućane od zlih duhova. Neki su smatrali da svijeća predočava dušu zatočenu u čistilištu. Kasnije su se umjesto glavica repe počele koristiti bundeve.
U naše moderno doba Noć vještica slavimo kao pridošlicu sa zapada, oblačeći se u smiješne i zastrašujuće kostime, pjevajući i zabavljajući se, ni na koji način ne razmišljajući što to u biti slavimo. Kako je u naše krajeve pristigao sa zapada (globalizacijskim i inim procesima), ovaj blagdan unazad par godina kod nas egzistira kao svojevrsni pandan našim starim maškarama, koje se ovoga puta s ulica sele u lokalne pubove.
Dok su se nekad dubile repa i krumpir, tijekom Noći vještica u prozorima kuća i ispred vrata možemo vidjeti ukrašene i osvijetljene bundeve, manje kao čuvare kuća od zlih duhova, a više kao vrlo efektnu dekoraciju uz metle kojima se otklanjamo loš utjecaj i lošu energija. Činimo to prema autohtonom američkom običaju danas isprepletenom s europskim običajima.
Pored izdubljene bundeve sa izrezbarenim očima, nosom i ustima Noć vještica simboliziraju i crna mačka, duhovi, vrane, jutarnji mjesec, vještice na metli, paukove mreže i paukovi…
Ljepota osvijetljene noći običajima pomalo nalikuje našim Pokladama, odnosno Fašniku (zbog maskiranja, obilaska kuća, darivanja novčićima i slatkišima) te prosinačkom Nikolinju, kada umjesto vještica i duhova djecu plaši strašni Krampus s lancima i šibama.
Izvorni tekst objavljen je na mrežnim stranicama http://www.jw.org/hr/izdanja/casopisi/g201309/prava-istina-o-noci-vjestica/
