Međutim, je li doista tako ili možda čak bolje pitanje, mogu li se takve situacije ipak predvidjeti i izbjeći u određenoj mjeri?
Iza svakog ponašanja postoje posljedice, ali i razlog što je zapravo dovelo do pogoršanja u djetetovom ponašanju prema vama. Ponekad roditelji ostanu i više nego iznenađeni kada čuju od drugih kako je njihovo dijete pristojno, vrijedno i kako ispunjava sve svoje obveze, a oni sami ne svjedoče takvom ponašanju. Upravo suprotno. Zato je važno otkriti što dovodi do djetetovog negativnog stava prema vama.
U tinejdžerskim danima, djeca su podložna oponašanju ponašanja druge djece, pogotovo one koje se nalaze u popularnim skupinama. U želji da im se približe ili budu poput njih, podložni su ponašanju poput njihovog jer smatraju kako je upravo to jedan od glavnih čimbenika koji će im pomoći da postanu popularniji i prihvaćeniji. Nerijetko takav oblik ponašanja obuhvaća i nepoštivanje autoriteta, odgovaranje nastavnicima, ali i roditeljima. Zato, ako primijetite kako je vaše dijete počelo prakticirati ovakvo ponašanje, provjerite s kime se druži ili što ga eventualno muči u društvu u kojem se nalazi. Iskreno razgovarajte i pokušajte ga usmjeriti na pravi put. Objasnite mu što znači oponašati druge i koliko je važno bez obzira na sve imati svoj stav i zauzeti se za sebe, makar to značilo da možda neće biti dio popularnog društva.
U trenutku svađe, djeca mogu izgovoriti riječi za koje se najmanje nadate, možda čak i psovke ili uvrede. Takvo ponašanje nije prihvatljivo i potrebno je odmah reagirati. Ako je vaša reakcija ljutnja ili odgovor na istoj razini, najvjerojatnije će situacija postati još kompliciranija i gora. Zato je iznimno važno da ostanete smireni i objasnite djetetu kako s vama na takav način ne može i ne smije komunicirati. Iako je vrlo teško zadržati smirenost, upravo je ljutnja i gubitak vlastite kontrole ono što vaše dijete želi dobiti od vas i tome i služe takve vrste provokacija.
Stalno ste na rubu svađe sa svojim djetetom, odgovara vam gotovo na sve što kažete, predložite ili komentirate, pogotovo kada su u pitanje ocjene, izlasci, džeparac i školski uspjeh ili neuspjeh. Potrebno je doći do razloga takvom ponašanju. Ponekada djeca imaju negativan stav prema roditeljima zbog roditelja. Možda su ljuti na vas, ali im njihove godine i nemogućnost svladavanja emocija i kontroliranja ponašanja ne omogućavaju da vam točno znaju izraziti u čemu je problem. Analizirajte otkad ste primijetili promjene u djetetovom ponašanju, postoji li određena situacija koja je možda potaknula ponašanje koje nije prihvatljivo? Koji uzroci sve mogu biti? Promjena mjesta i škole stanovanja zbog roditeljevog posla, rastava, smrt ili teška bolest člana obitelji, osjetan pad školskog uspjeha i dr. Nastojte ostati smireni i obzirni prema djetetovim osjećajima, ali u isto vrijeme nastojte ne dozvoljavati mu da se neprikladno ponaša prema vama.
Na neprikladno ponašanje nastojte ne odgovarati istom mjerom kako je već navedeno u početnom dijelu teksta. Izrazite svoje osjećaje i objasnite djetetu kako na vas utječu njegove riječi i ponašanje. Djeca ponekad imaju pogrešnu perspektivu roditelja, ali i nastavnika. Smatraju da imate odgovore i rješenja na pitanja i probleme i da sve možete podnijeti, što naravno nije tako. Djeca u određenom dijelu svog odrastanja moraju shvatiti kako njihovi postupci i odluke, pogotovo za one za koje znaju da nisu isprave, imaju stvarne posljedice, ali i posljedice koje se direktno vide na drugima. Budući da oni sami ne žele biti povrijeđeni niti se tako osjećati, objasnite im kako to ne žele niti drugi prema kojima se oni tako ponašaju. Kada se prvi puta dogodi da je dijete neugodno ili bezobrazno prema vama, možete ga upozoriti kako je to bio posljednji put jer će idući sa sobom donijeti određenu posljedicu (zabrana izlazaka, oduzimanje mobitela itd.). Ako se ponašanje ponovi, iznimno je važno da stojite iza prvotne odluke koju ste donijeli i da provedete posljedicu za neprihvatljivo ponašanje.
Pohvalite dijete kada primijetite da se njegovo ponašanje popravilo i potaknite ga da nastavi u istom smjeru. Potaknite ga da otvoreno govori i razgovara o svemu što ga muči, bez obzira o čemu se radi. Mnoga djeca ne žele razgovarati s roditeljima jer se boje njihove reakcije. Nastojte izbjeći takvu vrstu (ne)komunikacije i umjesto toga poslušajte što vam dijete ima za reći. Možda vam neće biti drago, možda se nećete složiti s određenim postupcima i razmišljanjima, možda će vam se mišljenja u potpunosti razilaziti, ali važno je da zbog toga ne dolazi do verbalnog sukoba niti jedne niti s druge strane.
Izvor:
