Međutim, tinejdžeri se suočavaju sa strahovima kojih su itekako svjesni i u bezbroj slučajeva ne znaju kako reagirati, što mogu učiniti i što bi se sve moglo dogoditi.
Roditelji ponekada zanemaruju njihove strahove i brige, pritom misleći kako se ionako nemaju oko čega brinuti, ali stvarnost je drugačija. Pročitajte što sve može brinuti tinejdžere i kako im možete pomoći.
Smrt ili bolest članova obitelji
Tinejdžeri čiji su članovi obitelji ili prijatelji teško bolesni proživljavaju intenzivan strah kako će ta osoba umrijeti ili kako će se i drugi razboljeti. Djeca se boje što će biti s njima, hoće li ostati sami i kako će cjelokupna situacija utjecati na njihov život. Tinejdžeri mogu razviti i strah da će se i oni sami razboljeti. Postoji mogućnost razvijanja pretjerane zaokupljenosti tjelesnim funkcijama ili strah od bolovanja od ozbiljne bolesti. S obzirom kako su danas tinejdžeri okruženi i educirani o različitim bolestima (pušenje, alkohol, nezdrava prehrana) i ako u svojoj okolini uoče primjere s kojima mogu povezati određene prijetnje, također se može pojaviti briga i strah da će i njihovi bližnji oboljeti od neke bolesti. I u slučaju bolesti i smrtnog slučaja, važno je da roditelji otvoreno i iskreno razgovaraju sa svojim djetetom, ali na njemu primjeren način. Danas stručnjaci omogućuju različite savjete za svaku pojedinu dob i kako djetetu približiti određene životne situacije. Ako primijetite da vaše dijete zbog navedenih strahova trpi tjelesne i psihičke posljedice (gubitak na težini, nesanica, anksioznost, paranoičnost, nagli pad uspjeha u školi, osamljivanje, iznenadna introvertiranost itd.) poželjno je posavjetovati se s obiteljskim liječnikom i psihologom.
Društveni status i socijalizacija
Tinejdžeri su posebno osjetljivi na društveni status i u većini situacija žele biti u popularnom društvu, prihvaćeni i dio zajednice koja je dominantnija. Prilikom prelaska iz osnovne u srednju školu, ovaj je strah izraženiji, pogotovo ako tinejdžer dolazi iz okruženja koje ima financijske i egzistencijalne probleme. Strah od neprihvaćanja, ruganja, vršnjačkog nasilja i odbacivanja zbog različitosti. Ovi strahovi nisu prisutni samo u slučaju prelaska iz osnovne u srednju školu, također su prisutni kada se tinejdžer mora preseliti iz jedne škole u drugu zbog mjesta stanovanja ili iz nekog razloga mora promijeniti razred u kojem je bio. I u ovoj je situaciji najvažniji razgovor između roditelja i djeteta, gdje će roditelj tinejdžeru pružiti sigurnost, razumijevanje i potporu. Ako ste u mogućnosti možete sami ispričati kako je vama bilo u sličnim situacijama, kako ste se borili protiv vlastitih strahova i tko vam je najviše pomogao ili možete djetetu omogućiti razgovor s nekime tko je bliži njegovoj dobi i načinu odrastanja.
Škola i ocjene
Tinejdžeri danas odrastaju pod velikim pritiskom kada je riječ o ocjenama i upisima u srednje škole ili na fakultete. Pritisak započinje već od nižih razreda osnovne škole i mnogi tinejdžeri žive pod velikim stresom i strahom što će se dogoditi ako neće imati dovoljno dobre ocjene, hoće li moći upisati željenu školu i fakultet, hoće li zadovoljiti očekivanja nastavnika, roditelja, ali i samih sebe. Važno je djetetu naglasiti kako stvara svoj uspjeh zbog sebe samoga, poticati ga na intrinzičnu motivaciju, ali isto tako napomenuti kako se svaki neuspjeh može pretvoriti u uspjeh, bez obzira o čemu se radi. Tinejdžeri su usmjereni i orijentirani prema dobivanju odličnih ocjena i postizanju iznimnog uspjeha što može prouzročiti visoku razinu stresa koja se može negativno odraziti na njihovo zdravlje i psihičko stanje. Pritisak i očekivanja okoline koju ne žele i boje se razočarati samo može dodatno povećati strahove i prouzročiti mnogo problema. Kao i u prethodno navedenim primjerima i ovdje je važan iskren i otvoren razgovor između roditelja i djeteta. Roditelj je taj koji mora ostati smiren, pravilno usmjeriti dijete i pružiti mu odgovarajuću potporu.
Roditeljska je briga najvažnija i najpouzdaniji način kako dijete može prevladati ne samo navedene strahove, već i sve druge. Tinejdžeri nemaju do kraja izrađenu samokontrolu koja im je potrebna kako bi razumno razlučili utemeljene strahove i emocije koje im ne omogućavaju stvaran uvid u situaciju u kojoj se nalaze. Ako su strah i briga opravdani, tinejdžeru je potrebno dati istinite informacije i primjereno objašnjenje koje će mu pomoći da na sebi svojstven i prihvatljiv način razumije situaciju i prihvati stvarne činjenice. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i najbolje mogu razumjeti njihove strahove i probleme, međutim ako procijene da njihova pomoć i nije dovoljna, uvijek mogu potražiti stručnu pomoć koja će i njima i djetetu olakšati proces i omogućiti rješavanje problema.
Izvor:
http://raisingchildren.net.au/articles/teenage_issues_worries.html/context/1062
