Kako djetetu pomoći da bude kreativno? Kako ga potaknuti da umjesto zabavljanja isključivo gotovim sadržajem (televizijskim emisijama, komercijalnim igrama, kompjutorskim igricama) samo oko sebe traži i uočava sadržaje kojima se može koristiti za igranje i učenje te da samo smišlja i stvara?
Za početak, upoznajmo se s pojmom kreativnosti, a nakon toga slijede kratki savjeti.
Što je kreativnost?
Riječ je latinskog porijekla „creare“ i znači stvarati, rađati.
Kreativnost se, ovisno o autoru, može definirati na više načina. Antonites govori kako postoji više od 100 definicija kreativnosti, ali da sve u sebi sadrže dodirne točke. Kreativnošću se označavaju mentalni procesi koji dovode do novih rješenja, ideja, zamisli, umjetničkih formi, teorija i rezultata koji su jedinstveni i novi. Većina pod pojmom kreativnosti podrazumijeva takvo stvaralaštvo kojim se stvara nešto novo, drugačije od dotadašnjeg, koje uključuje rješavanje problema na svoj način, otkrivanje do tada nepoznatog. Dakle pod pojmom kreativnosti se podrazumijeva originalnost, motivaciju, proces, sposobnost, urođenost, kritičko mišljenje i interakciju s okolinom.
Kreativnost je dakle urođena sposobnost svakog pojedinca da proizvodi određenu novinu na već postojeće stanje bilo u materijalnoj, bilo u duhovnoj sferi (rješenja, ideje, umjetnički oblici, teorije ili proizvodi) na način da je ta novina originalna, ekonomična, primjenjiva unutar određenoga socijalnoga konteksta i pozitivna.
H. Roth definira kreativnost u svakodnevnici na živopisniji način: Tko, kada je to potrebno, može ogradu pretvoriti u ljestve, zavjesu u haljinu, sanduk u stol, krpu u lutku, mikroskop u oružje, u tom je trenutku kreativan.
Za ono što je kreativno, najčešće se kaže da je originalno, novo, neuobičajeno, spontano, primjereno itd., a za kreativne osobe da su:
- nekonvencionalne
- energične i hrabre
- vole novo
- ustrajno rade na rješavanju zadatka, problema
- neovisne
- entuzijastične i zainteresirane.
Sad kada smo upoznali pojam „kreativnost“ upitajmo se kao roditelji, potičemo li kreativnost kod vlastite djece? Sami odlučujemo hoćemo li biti roditelj koji će razvijati ili sputavati kreativnost…
Poticanje kreativnosti
Kreativno mišljenje mogu sputavati zahtjevi da se obuzda mašta, da se “misli kao i drugi” i kreće sigurnim, poznatim i prihvaćenim putevima. Kako pak naviknuti djecu da budu kreativna, inicijativna, inovativna i usmjerena na stvaranje; da ne budu pasivna i očekuju zabavu izvana, od drugih, od roditelja, televizije i igračaka? Za početak potrebno je ozračje emocionalne sigurnosti i poticajna okolina za razvoj kreativnosti. Pomoć roditeljima u razvoju kreativnosti kod djece čine poticajna pitanja i poticajni prijedlozi. Roditelji kreativni stav djeteta mogu razvijati u svim životnim situacijama, u svemu što radi neprestano ga pitajući i potičući ga da sam zapitkuje:
Jesam li zadovoljan s ovim što sam napravio? Može li se napraviti bolje? Što bih dobio da to napravim, postavim, zamislim u obrnutom položaju, svjetlu, obliku?
Pri tom roditelji moraju djetetu neprestano pružiti osjećaj sigurnosti, osjećaj vlastite vrijednosti i slobode od straha i stida i ničim ga ne narušavati. Poticajno je oživljavati i osvješćivati djetetu sve osjetilne doživljaje. Obratite djetetu pažnju na sve osjete koje doživljava dok gleda i dira predmete, sluša zvukove i kuša hranu. Tražite od njega da opisuje osjete, da ih imenuje i uspoređuje. Potaknite djetetovo maštovito igranje, omogućite im što bogatije i aktivnije sudjelovanje u likovnom, glazbenom i plesnom stvaralaštvu. Pri tom je važno da sami slobodno stvaraju i to izražavajući svoj doživljaj, priču i misli na vlastiti dječji način, bez oponašanja i želje za odobravanjem. U svim situacijama, u svim oblicima učenja i širenja iskustva uvijek je bitno naglašavati djetetu postojanje raznih mogućnosti. Važno je da dijete stekne naviku da pri svemu što radi postavlja pitanje “Može li drugačije?”
U svim aktivnostima, u svim problemima situacijama, u svim procesima smišljanja i pronalažena rješenja uvijek je dobro upućivati djecu na mogućnost raznih načina rada, tehnika, instrumenta i putova dolaženja do rezultata. Navikavajte dijete da pozorno promatra oko sebe, da uočava u okolini pojave ili predmeta te da u rješavanju problema uvijek nastoji iskoristiti sve mogućnosti iz okoline u kojoj se nalazi. Na taj način djecu učimo kako riješiti problem. Nije potrebno, a ni dobro procjenjivati i ocjenjivati je li neki dječji prijedlog ili neka ideja dobra ili loša. Umjesto ocjene treba potaknuti dijete da se samo zapita “Je li to dobro, mogu li to primijeniti, mogu li to bolje?
Nije dobro kritizirati, a pogotovo ne izrugivati nespretne, nelogične, djetinjaste prijedloge; potrebno je dopustiti djetetu da “iskuša” svoj prijedlog, da se samo zapitkuje o njegovoj vrijednosti, da ga samo kritizira, zamjeni ili odbaci. Za kreativno mišljenje i ponašanje potrebno je i imati pouzdanja u vlastita prosuđivanja i hrabrosti za zalaganje za vlastite ideje. Na ovaj način ćete pomoći djetetu da ga razvije. Ne pomažite djetetu dajući gotove primjere i rješenja. Ne požurujte ga. Dopustite mu da samo razmišlja i to dugo koliko god mu treba. Pomagati mu možete neizravnim pitanjima: “Što bi dobio kad bi obrnuo, kad bi to postavio drugačije”? Pokažite djetetu da cijenite i pohvalite ga kad je rezultat, rješenje i inovaciju postiglo samo i kad su oni njegovi vlastiti, tj. originalni, drugačiji, novi. Pokažite djetetu da sudjelujete u njegovu “stvaranju”, da razumijete i pratite što radi i cijenite njegove napore.
Pokažite djetetu kako i sami uživate u procesu smišljanja i stvaranja, veselite se vlastitom i djetetovom doprinosu ideji. Ostavite djetetu dostatno slobode za vlastiti izbor, procjenu rezultata i dovoljno vremena za samostalnu aktivnost bez neprestanog nadziranja i ispravljanja.
Sudjelujte: Što ja mogu učiniti kako bih ti pomogao?, Reci mi nešto više o tome, Kakav je plan akcije?…
Važna riječ u razvijanju kreativnosti je „pričekati“. Treba pričekati, dati djetetu dovoljno vremena da počne shvaćati zadatke i da samo dođe do novog rješenja, da samo procijeni valjanost novog, da postupno zavoli i usvoji inovativno ponašanje. Iako zahtjeva strpljivost i dodatan trud znanje stečeno na kreativan način kvalitetnije je, uporabljivije i dugotrajnije od znanja stečenog klasičnim putem.
Sva djeca posjeduju kreativni potencijal bez obzira na to jesu li posebno darovita ili nisu, potaknimo ih!
Literatura
Bilopavlović, T. i dr. (2001.): Dosadno mi je – što da radim: priručnik za razvijanje dječje kreativnosti, Zagreb, Školska knjiga
Somolanji I., Bogna L. 2008. Kreativnost u osnovnoškolskim uvjetima. Život i škola. br 19
