Što je vrtoglavica?
Vrtoglavica (lat. vertigo) je subjektivni osjećaj da se čovjek sam okreće (subjektni vertigo) ili da se predmeti vrte oko njega (objektni vertigo). Vrtoglavica je u stvarnosti samo simptom koji upućuje na poremećaj funkcioniranja centra za ravnotežu. Može biti praćena teturanjem, glavoboljom, osjećajem nesvjestice, strahom ili rušenjem zahvaćene osobe, kao i pojavom nevoljnih trzaja očiju (nistagmusom). Često dolazi u sklopu kinetoza (bolesti kretanja).
Kako vrtoglavica nastaje?
Da bismo razumjeli mehanizam nastanka vrtoglavice, potrebno je upoznati se s osnovama anatomije specijaliziranog organa u srednjem uhu zaslužnog za održavanje ravnoteže – vestibularnog sustava (sustav predvorja). Vestibularni sustav je uz pužnicu dio veće cjeline, labirinta, te se stoga brojni poremećaji sustava za ravnotežu mogu, ako zahvate pužnicu, očitovati i kao poremećaji sluha (najčešće u vidu šuma).
Cijeli labirint je ispunjen tekućinom, endolimfom. Kao najvažnije strukture u vestibularnom sustavu nalazimo tri polukružna kanalića, te male “vrećice” – sakulus i utrikulus. Polukružni kanalići su okomito postavljeni jedan na drugi kako bi osjetne stanice u njima mogle zamijetiti kretanje endolimfe u sve tri dimenzije. Sakulus i utrikulus isto tako pomoću endolimfe detektiraju promjene brzine – ubrzavanje i usporavanje – također u svim dimenzijama.
Podjela vrtoglavica
Postoje dva glavna tipa vrtoglavice, ovisno o načinu njezinog nastanka. Iako se očituju na sličan način, terapija je bitno drukčija. U praksi je 90% vrtoglavica perifernog, vestibularnog podrijetla.
Vrtoglavica centralnog podrijetla
Centralni uzroci vrtoglavice potječu iz mozga. Živci koji dovode impulse iz centra za ravnotežu srednjeg uha završavaju u jezgrama moždanog debla. Osim moždanog debla, za ravnotežu je zadužen i mali mozak, čija je funkcija da regulira primljene signale. Navedeni dijelovi mozga su iznimno osjetljivi na razne metaboličke poremećaje, koji mogu biti uzrokovani otrovanjem raznim tvarima, kao što su alkohol, sedativi i razni drugi otrovi te hipoksijom, odnosno slabom opskrbom kisikom.
Osim metaboličkih uzroka, vrtoglavicu centralnog podrijetla mogu prouzrokovati i bazilarna migrena (češća u mlađih osoba), multipla skleroza, tumori stražnje lubanjske jame, te moždani udar, infekcije mozga, moždana trauma i još brojni uzroci. Kao posebno značajan uzrok možemo navesti tumor statoakustikusa, živca koji iz labirinta prenosi signale do mozga. Tumor često pokazuje simptome tek kada naraste do velikih dimenzija, što loše utječe na prognozu bolesti.
Zbog aterosklerotično suženih krvnih žila u vratu, u uvjetima slabijeg protoka krvi, često se događa da mozak privremeno ostane bez kisika, što se može očitovati vrtoglavicom uz često prisutan strah i osjećaj nesvjestice. Slična pojava se ponekad događa i u zdravih ljudi nakon naglog ustajanja.
Vrtoglavica perifernog podrijetla
Za razliku od vrtoglavice centralnog podrijetla, kod ovog oblika uzrok bolesti nalazimo u unutarnjem uhu. Za razliku od vrtoglavica centralnog podrijetla, ovdje se mogu očitovati i poremećaji sluha. Jedan od najčešćih uzroka je kupulolitijaza, taloženje kristala kalcijevog karbonata u labirintu, a očituje se pojavom vrtoglavice pri određenim kretnjama glave (kao što je npr. zabacivanje, nagli okret glave u jednu stranu…). Kupulolitijaza je benigno (dobroćudno) stanje koje u velikoj većini slučajeva prolazi samo od sebe, a zbog specifične slike bolesti poremećaj nazivamo i benigna položajna vrtoglavica. Među češće uzroke ubrajamo i upale vestibularnog živca – osim virusom, mogu biti uzrokovane i otrovanjem i bolestima krvnih žila. Bolest se očituje naglo, vrtoglavicom, gubitkom ravnoteže i povraćanjem.
Ako se upala živca i ne smiri, nakon nekog vremena simptomi prestaju zbog centralne vestibularne kompenzacije, što znači da će naš mozak “isključiti” bolestan labirint iz funkcije.
Méniereova bolest nastaje zbog povećanog stvaranja endolimfe, što povećava tlak u labirintu. Bolest nastaje “iz punog zdravlja”, a bolesnik se žali na slabljenje sluha, vrtoglavicu, šum i punoću u uhu. Napadaj traje do nekoliko sati, a zatim se stanje bolesnika normalizira, no povećanjem broja napadaja uslijedi i trajno oštećenje sluha.
Osim ovih uzroka, vrtoglavica perifernog podrijetla može nastati i kao posljedica upale labirinta (labirintitisa), ozljede unutarnjeg uha, širenja upalnog procesa iz srednjeg uha (otitis media) kao i iz mozga (encefalitis).
Dijagnosticiranje uzroka vrtoglavice
Kako bismo otkrili uzrok vrtoglavice, posežemo za raznim pretragama koje nam otkrivaju pravu sliku poremećaja. Osim pretraga krvi, kojima možemo otkrili razne anemije, poremećaje zgrušavanja krvi, infekcije, poremećaje koncentracije elektrolita, koristimo se i vizualizacijskim, “imaging”, tehnikama.
Kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetna rezonancija (MR) mozga mogu nam prikazati tumor mozga, izljev krvi u mozak i ispod moždanih ovojnica, oteklinu mozga zbog upale, kao i razne promjene na unutarnjem uhu (tumori, prijelomi kao posljedica traume…).
Ponekad će biti potrebno napraviti i elektroencefalografiju (EEG) radi isključenja epilepsije kao uzroka pojave simptoma. U slučaju sumnje na aterosklerotski promijenjene arterije (visok krvni tlak, pušenje, visoke masnoće i kolesterol u krvi) potrebno je napraviti ultrazvuk arterija vrata. Osim tih općih metoda, koristimo se i specijaliziranijim pretragama, kao što su specifični testovi za otkrivanje nistagmusa kao vjerojatnog znaka perifernog oštećenja (rotacijski pokusi, položajni pokusi, kalorički pokus).
Liječenje vrtoglavice
Liječenje vrtoglavice svodi se na liječenje njenog uzroka. U slučaju upale uzrokovane bakterijama (otitis media, encefalitis) koristimo antibiotike. Pacijentima oboljelim od benigne položajne vrtoglavice dajemo antiemetik (lijek koji sprečava povraćanje) meklizin. Mogu pomoći i sedativi iz benzodiazepinske skupine (klonazepam) ili antihistaminici (prometazin), no uz te lijekove se javljaju nuspojave kao što su pospanost, poremećaji koordinacije pokreta, tremor (drhtanje ruku) i nesanica.
Pojavu benigne paroksizmalne vrtoglavice možemo umanjiti raznim vježbama, kao što su Epleyjev i Semontov manevar – kojima pomoću promjene položaja tijela umanjimo pojavu simptoma – te Brandt-Daroffove vježbe, kojima izazivamo vrtoglavicu postavljajući glavu u najnepovoljniji položaj i na taj način tjeramo tijelo da se što prije privikne na vrtoglavicu kako bi je naučilo ignorirati.
Ménireovu bolest liječimo lijekovima koji smanjuju količinu endolimfe u labirintu. Tu se mogu naći diuretici (lijekovi koji potiču mokrenje), vazodilatatori (lijekovi koji šire krvne žile), polivitaminski pripravci te lijekovi koji djeluju hipotonično, tj. navlače na sebe vodu iz labirinta. Uz medikamente, bitno je ograničiti unos soli te prekinuti konzumaciju crne kave i jakog čaja. U teškim slučajevima posežemo i za kirurškim zahvatima.
Vestibularna rehabilitacijska terapija važan je oblik liječenja kod dugotrajnih poremećaja. Omogućuje pacijentu da raznim vježbama nauči nadvladati simptome vrtoglavice. Da bi ova metoda imala uspjeha, bitno je da je pacijent voljan surađivati i da je u psihofizičkoj mogućnosti izvesti zadane vježbe.
Migrenu liječimo analgeticima i lijekovima namijenjenima za liječenje migrene, a tumore kemoterapijom, radioterapijom te kirurškim odstranjivanjem. U slučaju da je vrtoglavica uzrokovana aterosklerozom žila na vratu (vertebralnih arterija), potrebno je regulirati krvni tlak, prekinuti pušenje i uspostaviti zadovoljavajuću razinu šećera i masnoća u krvi.
Kada se uz vrtoglavicu javljaju mučnina i povraćanje, potrebno je nadoknaditi izgubljenu tekućinu i elektrolite, a često će pomoći i lijekovi za smirenje.
Zaključak
Vrtoglavica je neugodan poremećaj, ali ju je u velikom broju slučaja moguće liječiti. Obratite pažnju na opisane simptome te nemojte čekati s javljanjem svojem liječniku obiteljske medicine, kako biste uhvatili glavni poremećaj koji vrtoglavicu uzrokuje što je ranije moguće, čime se redovito postižu najbolji rezultati liječenja.
Članak je preuzet s portala Pliva zdravlje.
