Što je terapijsko jahanje?
Terapijsko jahanje definira se kao od struke priznata i dokazana metoda pomaganja ljudima uz pomoć konja i aktivnosti orijentiranih prema konjima, a sve u svrhu postizanja različitih terapijskih ciljeva (fizičkih, psihičkih, socijalnih, emocionalnih i edukativnih). Poboljšanje zdravlja od terapijskog jahanja postižu ljudi svih dobnih skupina, no ipak se najčešće koristi kod djece s različitim oblicima fizičkih, mentalnih i emocionalnih oštećenja.
Povijest terapijskog jahanja
Nije poznato kada se je točno terapijsko jahanje počelo koristiti kao zasebna disciplina, no postoje povijesni zapisi koji datiraju još iz vremena stare Grčke, u kojima se navodi kako su već i tada konje koristili ne samo za transport, već i za poboljšanje fizičkih i emocionalnih stanja osoba s invaliditetom.
Prvu studiju o učincima terapijskog jahanja napisao je francuski liječnik Cassaign davne 1875. godine u kojoj je objasnio kako terapijsko jahanje može dovesti do odličnih rezultata kod liječenja neuroloških poremećaja, uspravnog držanja tijela i ravnoteže, te kod psiholoških poremećaja.
U Engleskoj je terapijsko jahanje postalo popularno unazad stotinu godina. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u jednoj oxfordskoj bolnici osnovan je posebni odjel liječnika i terapeuta koji su metode terapijskog jahanja počeli koristiti na ranjenim vojnicima pa stoga nije čudno da je upravo u Engleskoj osnovana prva udruga terapijskog jahanja u Europi. Bilo je to godine 1969., uz veliku potporu i financijsku pomoć britanske kraljevske obitelji.
Zašto su konji idealne životinje za terapijsko jahanje?
Njihova veličina i građa nisu jedini faktori zbog kojih su konji idealne životinje za terapijsko jahanje. Konji su izrazito društvene i inteligentne životinje. Imaju veliku moć zapažanja i reagiranja na ono što im govore pokreti ljudskog tijela i njihov glas. Hod konja nježno i ritmički pokreće tijelo jahača odnosno pacijenta, te na taj način potiče rad odgovarajućih skupina mišića. Terapijsko jahanje dovodi do poboljšanja pacijentove fleksibilnosti, jača muskulaturu i dovodi do poboljšanja ravnoteže i upravljanja samim tijelom. Terapijsko jahanje preporučuje se kod djece oboljele od mišićne distrofije, multiple skleroze, Downovog sindroma, mentalnih retardacija, ozljeda mozga i leđne moždine, autizma, ozljeda vida i sluha, poremećaja u učenju, te kod ADHD sindroma (poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću).
Metode terapijskog jahanja
Djeca s posebnim potrebama mogu se uključiti u različite oblike terapijskog jahanja, ovisno o vrsti tjelesnog oštećenja. U suradnji s liječnikom, fizioterapeut prije samog početka terapijskog jahanja mora pregledati pacijenta te na osnovu njegovog zdravstvenog stanja odrediti metodu terapije. Svakako je bitno naglasiti da se terapijski ciljevi postavljaju individualno za svakog pacijenta. Prije samog početka terapije, obvezno je da svaki pacijent prvo stupi u kontakt s konjem u vidu hranjenja i timarenja, kako bi se što bolje upoznao sa životinjom. Terapijsko jahanje se provodi ili individualno ili u grupama s nekoliko pacijenata. Postoji i pojam zajedničkog terapijskog jahanja tzv. sujahanje koje se provodi u slučajevima kada se pacijent ne može sam prilagoditi pokretima konja jer ima poremećaj u ravnoteži. Tada iza pacijenta sjedi fizioterapeut i pomaže mu u uspostavljanju ravnoteže.
U terapijskom jahanju često se koristi termin hipoterapija (grč. hippos što znači konj). Hipoterapija je metoda medicinskog liječenja u kojoj se u svrhu terapijskog liječenja koriste trodimenzionalni pokreti konja. Fizioterapeuti, radni i govorni terapeuti, koriste ovaj oblik terapije u liječenju pacijenata s poremećajem u kretanju. Hipoterapija najčešće prethodi terapijskom jahanju, a obavlja se jednom tjedno na odlično istreniranim, dobroćudnim i strpljivim konjima. Kod ovog oblika terapije najčešće se koriste manje pasmine konja i poniji. Ovisno o vrsti tjelesnog oštećenja, pacijent se postavlja na leđa konja u različitim položajima (pacijent sjedi ili leži na konju okrenut prema glavi konja, repu, ili okrenut na stranu, ne drži se za konja, ili ponavlja različite pokrete dok je na konju), a sve u cilju jačanja željene skupine mišića.
Fizikalni učinci terapijskog jahanja
Kretanjem konji izbacuju pacijenta iz ravnoteže. Kako ne bi pao s konja, pacijent mora kontrahirati i opuštati određene skupine mišića i na taj način održavati ravnotežu i kompenzirati pokrete konja. Osim toga, terapijskim se jahanjem rješavaju problemi s koordinacijom pokreta; s obzirom da konj reagira na svaki pokret i naredbu pacijenta, potrebna je dobra koordinacija pokreta kako bi se od konja dobila željena reakcija na određenu naredbu (početak hodanja, skretanje u lijevo ili desno, ubrzavanje hoda, zaustavljanje). Terapijskim jahanjem jačaju određene skupine mišića tijela i zglobovi te se povećava pokretljivost cijelog tijela. Osim toga, toplina konjskog tijela grije mišiće nogu pacijenta te na taj način sprečava pojavu grčeva (spazma) i potiče cirkulaciju. Vježbanjem i jahanjem poboljšava se probava, kao i funkcija respiratornog sustava.
Psihološki učinci terapijskog jahanja
Vježbanje na svježem zraku u prirodi pomaže pacijentima da se osjećaju bolje. Jahanje i kontroliranje životinje koja je velika i jaka dovodi do poboljšanja samopouzdanja pacijenta i uklanjanja straha od vanjskog svijeta. Jedna od vrlina koja se stiče jahanjem jest i kontroliranje emocija. Pacijenti znaju da su konji velike i snažne životinje te da plakanje, vikanje i emocionalni ispadi mogu uznemiriti konja. Osim toga, pacijenti postaju svjesni sebe, svoje okoline i životinje koju jašu.
Socijalni učinci terapijskog jahanja
Terapijsko jahanje često se provodi kod manjih skupina pacijenata. Provođenjem određenog vremena zajedno, pacijenti se upoznaju i stječu nova prijateljstva. Briga o konjima, njihovo hranjenje i timarenje, užitak i uzbuđenje provedeno u jahanju odlični su u stjecanju novih socijalnih kontakata.
Razvojem terapijskog jahanja fizioterapeuti su u liječenje uveli nove metode pomaganja bolesnim i hendikepiranim osobama. U zadnjih desetak godina i na našem području djeluje sve više udruga za terapijsko jahanje. Pozitivni rezultati ovakve vrste terapije jamče da će se terapijsko jahanje još više razviti u narednim godinama i omogućiti ljudima s posebnim potrebama da poboljšaju svoje zdravlje i kvalitetu života. No zapamtite, terapijsko jahanje nikako ne bi bilo moguće bez pravog prijatelja, mentora i terapeuta tj. bez konja.
Autor teksta:
Marko Tomašek, dr.vet.med.
Literatura:
