Istraživači sa Sveučilišta McGill otišli su korak dalje te su koristeći oblića Caenorhabditis elegans kao modelni organizam pokazali da slobodni radikali pomažu u dugovječnosti. Naime, tim znanstvenika je utvrdio kako slobodni radikali (oksidansi) djeluju prema istom molekularnom mehanizmu koji u drugim okolnostima stanicu vodi u smrt.
Programirana smrt stanice (apoptoza) je proces u kojem oštećene stanice počine vlastito samoubojstvo zbog različitih razloga: kako ne bi postale stanice raka, kako bi se izbjeglo induciranje autorimune bolesti ili kako bi ubile viruse koji su napali stanice. Glavni molekularni mehanizam koji je odgovoran za taj proces prisutan je kod svih životinja, međutim prvo je otkriven na modelnom organizmu C. elegans. To otkriće je znanstvenicima donijelo i Nobelovu nagradu za medicinu 2002. godine.
Borci protiv starenja
Sada je, u novom istraživanju koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta McGill, utvrđeno kako stimulacija stanice na pravi način uz pomoć slobodnih radikala dovodi do jačanja stanične obrane te produljivanja njezinog životnog vijeka.
''Ljudi vjeruju kako slobodni radikali čine štetu stanicama te uzrokuju starenje, međutim takozvana 'teorija starenja zbog slobodnih radikala' je netočna'' – objašnjava profesor Siegfried Hekimi, jedan od autora ovog istraživanja te nastavlja – ''U potpunosti smo promijenili ovu teoriju tako što smo dokazali da se proizvodnja slobodnih radikala s godinama povećava budući da se slobodni radikali zapravo bore sa starenjem, a ne uzrokuju ga. Točnije, na našem modelnom organizmu uspjeli smo povećati proizvodnju slobodnih radikala te potaknuti značajno dulji život.''
Istraživanje je objavljeno prošlog tjedna u časopisu Cell.
Člana je preuzet s portala Biologija.
Fotografija je preuzeta s internetske stranice http://www.freedigitalphotos.net/ (autor: dream designs).
