Jedinstveni sastav pijeska, boja i veličina zrnaca su rezultat stijena od koje je nastao, ali i obalnih procesa koji ga kroz vrijeme mijenjaju.
Pijesak je zapravo materijal koji dobijete kad slomite stijenu, kad stijene propada i raspada se tijekom stotina i tisuća i milijuna godina”, dodaje. Objašnjava da su neki minerali jako nestabilni pa se brže raspadaju, a neki – poput feldspata, kvarca i hornblenda – su stabilniji. “Oni su jači, otporniji minerali, pa oni najčešće ostaju na plažama.
Dakle, upravo ova tri navedena minerala čine većinu čestica koje se mogu pronaći na pješčanim plažama. Najčešća kombinacija je kvarc s feldspatom, koja plažama daje svijetlo smeđu boju. U tropskim područjima sastav je drugačiji. Mnoge plaže na Bermudima imaju bijeli pijesak, a katkad crvenkast ili ružičast zbog ostataka sitnih, jednostaničnih stvorenja foraminifera koje imaju ružičaste ili crvenkaste školjke.
Na Havajima je pijesak crn, zbog “mljevenja” tamnih vulkanskih stijena. Neke plaže na havajskim otocima čak imaju i zelenkasti ton, zbog prisutnosti minerala olivina.