Te su promjene poznate kao industrijska revolucija. Stalne i rastuće potrebe ručne proizvodnje i širenje trgovine u sve udaljenija područja, potakli su na stvaranje novih sredstava za proizvodnju, koja se neće oslanjati samo na skupi i spori rad ljudskih ruku, već i na strojeve koji su se s vremenom usavršili.
Prvi stroj je bio tkalački stroj. Izumio ga je Englez John Kay i označio je početak mehanizacije poslova oko tkanja. Na tkalačkim poslovima najviše su radile žene, koje su ručno prepletale osnovu i potku. Sada se taj posao daje muškarcima koji rade u velikim pogonima iz kojih nastaju prve tvornice.
Ljudi koji su radili u prvim tvornicama nisu ništa posjedovali. Njihovo jedino bogatstvo bilo je u snazi i vještini njihovih ruku i velikom broju djece (lat. proles, potomstvo), koja su i sama radila u tvornicama i rudnicima već od ranog djetinjstva.
Kako bi mogli mogli obrađivati sirovu rudaču, bilo je potrebno koristiti jak izvor energije, tako jak da pokrene strojeve kao što je parni čekić. Ta energija je bila para i time započinje upotreba teške industrije.
Ugljen iako korišten još od davnih vremena, postaje u 18. stoljeću najvažniji izvor energije. Kao gorivo korišten je isključivo sve do otkrića nafte.
Tko je izumio parni stroj?
Prvi primjerak klipa kojeg pokreće tlak nagomilane pare u cilindru napravio je James Watt u drugoj polovici 18. stoljeća. Ali tek je početkom 19. stoljeća izumljen parni čekić, zahvaljujući radu engleskog inženjera Jamesa Nasmytha. Para je bila korištena i u prometu: riječnom i morskom (parobrodi) i kopnenom (prve lokomotive). Trgovina je time postala još razvijenija, a nicale su nove i nove tvornice.
Industrijska revolucija imala je veliki utjecaj na većinu populacije i njihove navike. Širenje tvornica u blizini rudnika ugljena ili velikih gradova zahtijevalo je mnogo radne snage. Muškarci, žene i djeca napuštali su rad na zemlji s izgledima na sigurnu zaradu.
Tako su nastajala gradska naselja, gdje se u početku živjelo u vrlo teškim uvjetima, s radnim danom i do 16 sati. Tek su se krajem 19. stoljeća radnici organizirali da bi obranili svoja prava i dobili kraće radno vrijeme i bolje radne uvjete.
