Iako se na prvi pogled doimaju kao idealan kućni ljubimac, patuljasti kunići, baš kao i svaka druga životinja, zahtijevaju puno pažnje, ljubavi i odricanja. Razmišljate li o patuljastom kuniću kao vašem novom kućnom ljubimcu? Evo nekoliko osnovnih podataka i savjeta koji će vam pomoći u odluci je li ovaj kućni ljubimac vaš idealan izbor.
Općenito o patuljastim kunićima
Današnji patuljasti kunići nastali su od divljeg kunića koji obitava na području Pirinejskog poluotoka i dijelu sjeverne Afrike. Već u srednjem vijeku počeli su se pripitomljavati i uzgajati na području Francuske, odakle su se vrlo brzo proširili po cijelom svijetu. Danas su patuljasti kunići izrazito popularni i jedan su od najčešćih kućnih ljubimaca. Vjeruje se da su idealni kao prvi ljubimac u životu djeteta, jer za razliku od psa ne zahtijevaju šetnju, nisu neovisni i skloni skitnjama poput mačaka, jednostavno se mogu pripitomiti i vole se maziti. Djeca su često inicijatori nabavke patuljastog kunića no njima svaka obveza, pa tako i patuljasti kunić, brzo dosadi te se može dogoditi da u kratkom vremenu kunić postane zapostavljen. Stoga je bitno da je odluka o nabavi patuljastog kunića bude jednoglasna od svih članova obitelji. Patuljastog kunića nikada ne kupujte na poklon osobi za koju niste u potpunosti sigurni da je spremna adekvatno se o njemu brinuti.
Uzgojem je dobiveno mnogo pasmina patuljastih kunića (sivi obojeni, crni, činčila kunić, hermelin, havana, crveni i mnogi drugi) i svima je zajedničko da odrasle jedinke teže od 1,1 kg do 1,4 kg. Imaju kratko i valjkasto nabijeno tijelo, jednake širine sprijeda i straga. Glava im je velika u odnosu na tijelo, dok su uši smještene jedno blizu drugog, na vrhu lijepo zaobljene i prekrivene gustom dlakom. Osnovne razlike svih patuljastih pasmina kunića jest boja njihova krzna. Iznimka je ovnoliki patuljasti kunić čija težina odraslih jedinki iznosi od 1,4 kg do 2 kg. Oni imaju karakteristične spuštene uši dužine oko 25 cm.
Nabavka patuljastog kunića
Prilikom nabavke patuljastog kunića budite osobito oprezni. Nažalost, pod nazivom „patuljasti kunić“ danas se u 
prodavaonicama kućnih ljubimaca, pa i kod neprofesionalnih uzgajivača, prodaju različite vrste kunića. Vrlo se često prodaju mladunci križanaca običnog i patuljastog kunića, koji kada narastu dosegnu težinu od čak 4 kg pa zahtijevaju veći kavez, više hrane te izrastu u pravog malog diva. Bitno je zapamtiti da patuljasti kunić ima puno manje uši od običnog kunića i bilo bi dobro da se prije kupnje savjetujete sa stručnom osobom ili da zatražite od uzgajivača da vam pokaže cijelo leglo i roditelje izabranog kunića. Zbog toga ga je najbolje nabaviti od nekog priznatog uzgajivača, a korisne informacije o njima možete pronaći na stranici zecovi.net.
Patuljasti kunići su društvene životinje koje u prirodi žive u parovima ili većim skupinama. Zajedno spavaju, čiste se, maze i igraju, stoga trebate uzeti u obzir činjenicu da je patuljasti kunić najsretniji ukoliko živi u paru. Idealno bi bilo nabaviti mužjaka i ženku iz istog legla, a ukoliko ne želite imati podmladak, mužjaka u dobi od tri do četiri mjeseca treba kastrirati. Ukoliko nabavite dvije ženke, poželjno ih je sterilizirati (da u vrijeme tjeranja ne dođe do neželjenih tučnjava), dok se dva mužjaka ne preporučuje držati zajedno.
Ljudi se u konačnici ipak najčešće odluče nabaviti jednog kunića, pa u tom slučaju s njim treba postupati nježno i polako ga pripitomljavati jer u protivnom kunić postaje plah ili agresivan. Suživot s drugim kućnim ljubimcem, poput psa, mačke ili zamorčića, najbolje je izbjegavati. Ukoliko kod kuće ipak imate neku od prethodno navedenih životinja, postepeno ih privikavajte na malog kunića. Nikako ih ne ostavljajte same s kunićem, jer će i u igri kunić uvijek imati ulogu plijena, što ga može i fizički i psihički ozlijediti.
Prilikom kupnje patuljastog kunića, svakako se raspitajte i o dobi životinje. Danas se često prodaju vrlo mladi kunići u dobi od svega nekoliko tjedana, a takvi su mladunci prerano odvojeni od majke i zbog toga često bolesni. Obavezno obratite pozornost na higijenske uvjete držanja kunića: njihov prostor mora biti čist i prostran. Također, kunići moraju biti kvalitetno hranjeni, a njihovo krzno sjajno i gusto. Moraju imati bistre i sjajne oči, čiste uši, suhu njuškicu te suhu i čistu stražnjicu. Kunić mora biti zaigran i dobrog apetita.
Oprema
Za kunića je bitno nabaviti kavez odgovarajućih dimenzija. Najbolje je odmah nabaviti kavez dovoljno velik za odraslog kunića, jer kunić brzo raste i premali kavez će mu za par mjeseci biti tijesan. Minimalna površina kaveza trebala bi biti 80×40 cm za jednog, ili 120×60 cm za dva kunića. Ukoliko imate malo slobodnog prostora u stanu, najbolje je nabaviti kavez s više razina, tzv. dvoetažni kavez. Većina kaveza je građena od plastičnog korita i žičanog dijela koji se lako skida. Korito bi trebalo biti visine oko 20 cm, što će svakako smanjiti razbacivanje hrane i stelje van kaveza, a kuniću će omogućiti nesmetan pogled na okolinu. Potpuno plastični kavezi se ne preporučuju jer ih kunić nakon nekog vremena griženjem uništi, a i teže se održavaju higijenski čistima. Kavez je najbolje smjestiti u mirni, topli i propuhom zaklonjen dio stana.
Na dno kaveza obvezno se stavlja stelja. Kao stelja koristi se piljevina ili mješavina briketa (kuglice kukuruzovine, drveta i prešane slame) debljine oko pet centimetara, ravnomjerno rasprostranjena na dnu kaveza.
Kupljeni kavez obavezno mora sadržavati jasle za sijeno, postavljene s vanjske strane. Ukoliko kavez ne sadrži jasle, sjeno će se lako zaprljati mokraćom i izmetom, a i kunić će ga raznositi po svim dijelovima kaveza. Kavez još sadrži pojilicu za vodu, posudice za hranu, eventualno kućicu u kojoj kunići vole boraviti (najbolje da je kućica drvena) te modificirani zahod za obavljanje nužde. Zahod se napuni kuglicama od prirodnih vlakana koja imaju veliku moć upijanja, a kunić se vrlo lako nauči da isključivo u njega mokri. Kao stelja se nikako ne smije koristiti mačji pijesak koji se lako može stvrdnuti u probavnom traktu i zbog čega kunić može uginuti.
Što se prehrane tiče, osnovna hrana svakog kunića je sijeno. Ono im mora biti ponuđeno tijekom cijelog dana te čini 70% dnevne količine hrane. Sijeno mora biti kvalitetno, sadržavati različite vrste osušenih travki, cvijeća i začinskog bilja. Kvalitetno sijeno je zelenkaste boje i ugodnog aromatičnog mirisa. Ono regulira probavu, uravnotežuje razgradnju hrane, ne deblja, potiče trošenje zuba te sprječava stvaranje opasnih kuglica dlake u probavnom traktu. Uz sijeno, kuniću je potrebno davati mješavinu suhe kvalitetne zrnate hrane. Prilikom kupnje hrane, svakako se informirajte o sastavu hrane jer se na tržištu prodaju hrane različitih kvaliteta i kemijskog sastava. Suha hrana bitna je za trošenje sjekutića koji kuniću rastu tijekom cijelog života, oko 10 cm godišnje. Uz kupljenu hranu, kuniću svakako treba ponuditi svježu zelenu hranu, ali u ograničenim količinama da ne dođe do želučano-crijevnih poremećaja (kunić može jesti svu zelenu hranu osim mahunarki, lukovica, sirovog krumpira i zelja, lista i ploda rajčice, te grančica kestena i hrasta koje su otrovne).
Dolazak u novi dom
Svaka promjena okoline na kunića djeluje stresno. Stoga, nakon što kunića dovedete u novi dom, stavite ga u pripremljeni kavez i ostavite da se privikne na novonastale uvjete. Ukoliko imate malu djecu koja ga silno žele maziti i igrati se s njim, objasnite im da moraju biti strpljivi, nježni i da ga ne smiju uznemiravati. Nakon par sati kunić se počinje čistiti i uzimati hranu, što je znak da je faza stresa prošla.
Kod uspostavljanja kontakta i pripitomljavanja, postoji nekoliko trikova. Uzmite u ruku komadić hrane i laganim glasom zovite kunića da vam se približi. Proces nije kompliciran, ali iziskuje dosta strpljenja. Nagle pokrete, preveliku buku i nasilno hvatanje kunića svakako izbjegavajte. Najvažnije je svakodnevno, postupno izgrađivanje povjerenja. Nakon nekog vremena kuniću svakako morate omogućiti izlazak iz kaveza, pri čemu je bitno držati ga na oku, jer kunić voli grickati sve oko sebe, uključuju kablove, žice, dijelove namještaja i drugo. Ukoliko u stanu imate otrovno ukrasno bilje, svakako ga uklonite da ne dođe do trovanja. Nakon nekog vremena, kunić će vam rado prilaziti, maziti se s vama i igrati se. Omiljeni načini igre su mu uvlačenje u razne kutije i tunele te preskakivanje prepreka (limenke, drvene prepreke). Kunići su najrazigraniji ujutro i navečer, dok preko dana najčešće odmaraju.
Ukoliko imate vrt ili veći balkon, kuniću možete napraviti žicom ograđen prostor u kojem može boraviti veliki dio vremena (ne na direktnom suncu, propuhu i na prehladnom vremenu). Ograđeni prostor biti će vam garancija da kunić nikamo ne može odlutati.
Njega
Kavez u kojem kunić boravi potrebno je čistiti što češće, obavezno svakih par dana.
Za očuvanje zdravlja, svakako obratite pažnju na sljedeće:
- kuniću zubi rastu cijeli život, oko 10 cm godišnje. Da ne bi došlo do komplikacija uslijed nedovoljnog trošenja zuba, važno je da kunić u kavezu uvijek ima svježe grančice i komade neobrađenog drveta koje grize i na taj način prirodno troši zube
- njegovo krzno u prirodi se mijenja dva puta godišnje (tzv. linjanje). U stanu kunić tijekom cijele godine mijenja krzno pa ga je potrebno češljati i održavati urednim. Ovisno o dužini dlake vašeg kućnog ljubimca, kunića je potrebno nekoliko puta mjesečno iščešljati (što će svakako smanjiti količinu odbačenih dlaka).
- nokti ili kandže rastu cijeli život i potrebno ih je rezati svakih par mjeseci, ovisno o brzini njihova rasta i trošenju. Nedovoljno trošenje kandži uzrokuje bolno kretanje kunića. Kandže je dovoljno odrezati svega 5 mm, odnosno samo vrh neprokrvljenog dijela nokta.
Zdravlje
Ukoliko primijetite da je vaš kunić neobično miran i tih, da nema apetit ili da slabo jede, da ima kašasti izmet, da mu je trbuh nadut ili da se neobično ponaša – svakako ga čim prije odvedite veterinaru.
Cijepljenje kunića nije obvezno, no preporučuje se cijepiti ga protiv dvije zarazne bolesti a to su miksomatoza ili kuga kunića te RHD ili hemoragično oboljenje kunića.
Kastracija i sterilizacija se preporučuju, pogotovo ukoliko imate dva ili više kunića. Na taj način neće dolaziti do neželjenih parenja i agresije, a kod ženki će se spriječiti nastanak lažne trudnoće te pojava raka jajnika i maternice.
U pravilno držanim uvjetima, uz puno ljubavi i strpljenja, patuljasti kunić će vas uveseljavati cijelo desetljeće (koliko mu iznosi životni vijek). Uživajte!
Marko Tomašek, dr. vet. med
Literatura:
Monika Wegler: Patuljasti kunići, 2007.
Denni Kelsey-Wood:Dwarf Rabbit The Guide To Owning, 2009.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
