prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Briga o psu kao kućnom ljubimcu

Velik dio ljudi koji se odluče nabaviti psa, već unaprijed zna kakvog psa želi. Postoje dvije osnovne podjele pasa: čistokrvni psi i križani psi (ne „mješanci“!).

Pojam čistokrvne pasmine pasa označava sigurni i provjereni podatak da neki pas potječe od roditelja koji su pripadnici iste pasmine. Pripadnici iste pasmine nose određena karakteristična nasljedna obilježja kojima se razlikuju od drugih pasmina pasa. Danas u svijetu kinologije postoji velik broj čistokrvnih pasmina pasa nastalih kroz povijest –  što slučajno, a što namjerno. Ukoliko se odlučite nabaviti čistokrvnog psa, obvezno prije nabavke proučite literaturu i upoznajte se s fiziologijom, temperamentom i osnovnim karakteristikama odabrane pasmine.

Prije negoli kupite ili udomite čistokrvnog psa, obvezno posjetite uzgajivačnicu i uvjerite se da u njoj zaista postoji uzgoj pasa, da su kuja i štenci u dobroj formi i držani na pravilan način. Razlog je tomu što u posljednje vrijeme postoji mnogo prekupaca i ilegalnih trgovaca koji iz susjednih država uvoze štence lošeg zdravstvenog stanja i nepoznatog podrijetla.

pasTaj slučaj najviše je rasprostranjen među pasminama pasa koje su trenutno najpopularnije i najtraženije. Čistokrvni psi imaju svoju cijenu koja ovisi o mnogo faktora kao što su podrijetlo, vrsta pasmine, trenutna popularnost pasmine kao i kvaliteta same uzgajivačnice. S čistokrvnim štencem novi će vlasnik dobiti i rodovnik tj. knjižicu u kojoj su navedeni preci mladog psa i koja je dokaz njegovog podrijetla.

Križani psi su psi nastali parenjem roditelja različitih pasmina i imaju značajke tih pasmina. Štenci križanih pasa u pravilu su besplatni i mogu se nabaviti na različite načine. Ukoliko se odlučite za križanog psa, svakako posjetite neki od mnogobrojnih azila za pse. U azilima se nalaze napušteni i izgubljeni psi, različitih dobi i pasmina, i ukoliko vam nije bitno da vaš novi ljubimac bude čistokrvan, azili su idealno mjesto za odabir psa.

Jedan od mogućih problema s križanim psima je taj što kod štenaca nikada sa sigurnošću ne možete odrediti koliko će taj pas biti velik kad odraste. No za to postoji jedno pravilo – poznato kao „pravilo veličine pseće šape“. Ako štene ima velike šape u odnosu na veličinu tijela, vjerojatno će izrasti u velikog psa. Vjeruje se da su križani psi otporniji i manje podložni bolestima od kojih oboljevaju čistokrvne pasmine pasa.

Ukoliko ste u mogućnosti, nabavite mlađe štene – pogotovo ako dosad niste imali psa. Odrasli psi imaju već formiran karakter i ponašanje pa se teže dresiraju i prilagođavaju na novog vlasnika i dom. Naravno, i odrasli psi su dobrog karaktera i mogu puno toga naučiti no teže i sporije nego štenci. Oko temperamenta izabranog psa najbolje je popričati s vlasnikom ili zaposlenikom azila.

Štence je najbolje odabrati starosti oko pet tjedana jer tada već počinju pokazivati svoje karakterne značajke. Štenci se od majke odvajaju u starosti od osam tjedana, u vrijeme kad ih majka prestaje dojiti, nikako ne ranije. Ako ste u mogućnosti, najbolje bi bilo da neko vrijeme provedete u promatranju cijelog legla. Pri odabiru šteneta, treba izbjegavati one koji su suviše dominantni, kao i preplašene i mirne. Štene treba biti punašno, bistrih očiju i zdrave dlake, bez ikakvih vidljivih znakova bolesti ili poremećaja.

Jedna od zanimljivosti jest životni vijek pasa. U prosjeku pas živi 12.8 godina. Koliko će vaš pas živjeti ovisi o mnogo faktora kao što su pasmina psa, fizička aktivnost, prehrana i bolesti. Velike pasmine pasa u prosjeku žive kraće.

Prosječni životni vijek nekih od pasmina pasa:

  • Njemački ovčar – 11 godina;
  • Jack Russell terier – 13 godina;
  • Zlatni retriver – 12.5 godina;
  • Shih-tzu – 13 godina;
  • Njemački bokser – 10 godina;
  • Maltezer – 13 godina;
  • Pudl – 15 godina;
  • Francuski buldog – 7 godina;
  • Rottweiler – 8.5 godine;
  • Križane pasmine pasa – 13.5 godina.

Novi dom

Prije nabavke novog kućnog ljubimca, obvezno osigurajte mjesto na kojem će ležati i spavati. Osim ležaja, psu treba nabaviti ogrlicu (najbolje su ogrlice na koje se mogu upisati podaci o vlasniku u slučaju da se pas izgubi) povodac, poneku igračku, zdjelicu za hranu i vodu, te naravno hranu. Što se prehrane tiče, moj je savjet jednostavan: ni u kojem slučaju psa nemojte hraniti ljudskom hranom, pogotovo ne kostima! Danas postoje različite vrste premium hrana za pse svih dobi i veličina, koje u sebi sadrže sve potrebne hranjive sastojke za vašeg kućnog ljubimca.

psiPremium hrane jesu malo skuplje, no u konačnici su najjednostavnije i najisplativije. Hranjenje psa hranom za ljude ili nekvalitetnim kupovnim hranama za pse, vrlo često dovode do poremećaja u probavi, kao i do alergija koje se liječe veterinarskim tretmanima. Oko točne vrste hrane savjetujte se s veterinarom ili trgovcem u specijaliziranim trgovinama hrane za kućne ljubimce.

Odmah nakon dolaska psa u novi dom, susrest ćete se s prvim problemom: kako ga naučiti da nuždu ne obavlja u kući. U dobi od oko osam tjedana, štene će neposredno prije obavljene nužde početi kružiti na određenom mjestu u kući. To je znak pripreme za nuždu, i čim ga uočite – psa treba izvesti van. U početku je dobro štene više puta dnevno izvoditi u šetnju, pogotovo nakon obroka ili spavanja. Nakon uspješno obavljene nužde van kuće, psa treba pohvaliti. Guranje njuške u izmet u svrhu učenja gdje se nužda obavlja, nema učinka.

Noću nije loše oko ležaja postaviti novinski papir kako bi pas na njemu obavio nuždu. S učenjem obavljanja nužde van kuće treba biti jako strpljiv i psa se pritom ne smije kažnjavati niti tući. Važno je napomenuti da se štenci smiju izvoditi van isključivo ukoliko posjedujete vlastiti vrt, i to sve do dva tjedna nakon primljenih svih cjepiva. Necijepljeno štene izrazito je podložno zaraznim bolestima koje može dobiti u kontaktu s drugim psima i njihovim sekretima ili izlučevinama.

Briga o zdravlju psa

Nakon dolaska u novi dom, štenetu je potrebno dati lijekove (u obliku tableta, sirupa ili pasta) koje odstranjuju dvije vrste unutarnjih parazita: oble gliste i trakavice, vrlo česte u štenaca. Čišćenje od parazita provodi se četiri puta i to kad je štene staro 3, 6, 9 i 12 tjedana. Važno je napomenuti da je nakon provedene dehelmintizacije bitno izmet šteneta ukloniti iz njegove okoline kako se ne bi ponovno zarazio.

Kod cijepljenja je važno napomenuti da se njime sprječavaju zarazne bolesti koje u konačnici mogu uzrokovati i smrt. Redovitim cijepljenjem sprječavaju se sljedeće zarazne bolesti:

  • Štenečak, virusna bolest koja za štence može biti kobna;
  • Zarazni pseći hepatitis, virusna bolest uzrokovana adenovirusom;
  • Parvovoroza i Parvoinfluenca, virusne bolesti dišnog sustava;
  • Leptospiroza, bakterijska infekcija.

Nakon štenjenja, mali psići sisanjem majčinog mlijeka stječu prirodni imunitet na određene bolesti. Najbolje je započeti s cijepljenjem u dobi od 8 do 12 tjedana jer tada prirodni imunitet slabi. Cijepljenje je dobro ponoviti nakon tri tjedna, kako bi otpornost na zarazne bolesti bila što jača i dugotrajnija. Cijepljenje protiv ovih zaraznih bolesti preporučljivo je ponoviti jednom godišnje. pas

Nakon navršenih šest mjeseci starosti, štene se prema zakonu mora prvi puta cijepiti protiv bjesnoće. To će se cijepljenje ponavljati svake godine i to u razdoblju od početka godine do 31. ožujka.

Prilikom prvog cijepljenja, obavezno je i čipiranje psa. Čipiranje je nalik cijepljenju, pri čemu se čip implantira pod kožu vrata s lijeve strane i zauvijek ostaje pod kožom. Taj postupak psa ne smeta i ne uzrokuje češanje, neugodu ili nervozu. Čip je tanki štapić duljine otprilike nokta, koji sadrži broj od 15 znamenaka. U bazi podataka svakom broju upisanom u čipu pridruženi su podaci o psu i vlasniku pa se vrlo jednostavno i lako može pronaći vlasnik napuštenog ili izgubljenog psa.

Pored nabrojanog, svog ljubimca nikako ne smijete zaboraviti tretirati sredstvima protiv vanjskih parazita, poput buha i krpelja. Osim što uzrokuju svrbež, iritacije po koži te oštećenja dlake, vanjski se paraziti posljednjih godina smatraju ozbiljnim problemom i zbog mogućnosti prijenosa zaraznih bolesti i na ljude. Tretiranje je jednostavno: antiparazitski se preparati u obliku ampula nanose na pseću kožu između lopatica, a tretman treba ponoviti svakih nekoliko mjeseci.

Za dug i zdrav život vašeg kućnog ljubimca važno je pridržavati se osnovnih pravila prehrane, njege i zdravlja. No najvažnije je da mu pružite bezgraničnu ljubav, toplinu i dom. Vaš će vam ljubimac biti zahvalan za sav uložen trud, strpljenje i novac, kroz bezbroj lijepih i nezaboravnih trenutaka koje ćete dijeliti dugi niz godina. A i osjetit ćete zbog čega mnogi tvrde da je upravo pas najbolji čovjekov prijatelj.

Marko Tomašek, dr. vet. med.

Literatura:

Pas moj kućni ljubimac, 2009;

Dr. Bruce Fogle: Pas, priručnik za vlasnike, 2004;

Mario Bauer: Pas moj prijatelj, praktični priručnik za ljubitelje i uzgajivače pasa, 1989

Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.