Ceres je najveći asteroid i ima promjer od 940 km. Iako Ceres ima oblik kugle, većina asteroida ima nepravilan krumpirasti oblik kao asteroidi Gaspra i Ida.
Ta dva asteroida, koja su uočena svemirskom letjelicom «Galileo» 1991. i 1993. godine, goleme su stijene čija je površina prekrivena kraterima.
Iako se većina asteroida nalazi u Glavnome asteroidnome pojasu između Marsa i Jupitera, pojedini asteroidi ulijeću u Zemljinu orbitu, dok drugi imaju putanje čak i iza Neptunove orbite. Asteroidi Glavnoga pojasa sastoje se od stijena i metala, a veoma udaljeni asteroidi uglavnom su od leda.
Asteroidi koji sijeku Zemljinu orbitu ili ulijeću u nju zovu se Objekti bliski Zemlji – NEO (Nearest Earth Object). S vremena na vrijeme neki od njih sudari se sa Zemljom. Prema procjenama, svakih 50 do 100 milijuna godina Zemlja se sudari s asteroidom promjera oko 10 km, svakih 200 000 godina s asteroidom promjera 1 km, a svakih 100 godina s asteroidom promjera od 10 do 100 m.
Procjenjuje se da bi prilikom sudara sa Zemljom asteroid promjera od 1 do 10 km napravio veliki krater i podignuo velike oblake prašine u atmosferu. Moguće je da su prije 65 milijuna godina dinosauri zbrisani s lica zemlje upravo zbog udara takvoga asteroida.
Nekada se smatralo da su asteroidi dijelovi planeta koji su se raspali, dok danas većina astronoma vjeruje da su oni grude materijala koji je preostao prilikom stvaranja planeta.
Pogled u prošlost
Prvi je asteroid otkrio 1801. godine talijanski astronom Giuseppe Piazzi. Piazzi je asteroidu dao ime Ceres, prema rimskoj boginji plodnosti. Paralelno s Piazzijevim istraživanjima, skupina astronoma koja sebe naziva «Nebeska policija« također je pretraživala nebo u predjelu između Marsa i Jupitera, tražeći novi planet, tj. planet koji nedostaje. Tijekom dugogodišnjega pretraživanja nebeski su policajci pronašli još tri asteroida – Pallas (1802.), Juno (1804.), i Vesta (1807.). Do danas su astronomi pronašli na tisuće asteroida i za više od 4000 njih izračunali orbite.
Tekst je prenesen s portala e-kako.
