Grci su održavali predstave pod vedrim nebom. Kazališta su bile polukružne građevine, u početku drvene a od 4. stoljeća prije nove ere i kamene. Gledalište je bilo obično izgrađeno od kamena i uzdizalo se stepenasto. U sredini se nalazila pozornica koju su zvali skene (otuda riječ scena).
Grci su održavali predstave samo danju ali su trajale po nekoliko dana. Gledatelji su stoga donosili hranu i piće. Glumili su samo muškarci, nosili su maske izrađene od gline ili drveta. Gledatelji su mogli po maski prepoznati koga glumac predstavlja (kralja, ženu ,boga, roba, itd.).
Da bi gledatelji bolje čuli glumac je u ustima maske imao cijev za pojačavanje glasa. Glumci koji su glumili bogove i vladare nosili su na nogama koturne (obuća sa debelim potplatom), tako da su se isticali od ostalih glumaca.
Na pozornici u pozadini su bila obično troja vrata – na srednja su ulazili glavni glumci , a sporednim glumcima služila su lijeva i desna sporedna vrata. Ispred pozornice bio je proktor koji se zvao orhestra (otuda je nastala riječ orkestar) a tu je stajao zbor koji je pjevanjem ili recitiranjem objašnjavao radnju na pozornici. Slično je bilo uređeno kazalište i kod Rimljana.
Najpoznatiji grčki pisci tragedija su Eshil, Sofoklo i Euripid dok su se u komedijama istakli Grk Aristofan i Rimljani Plaut i Terencije.
Mnoga suvremena kazališta projektirana su s proscenijskim lukom koji odvaja stvarni svijet gledališta od prividnog svijeta glumaca (riječ proscenij potječe iz starogrčkog pro skene, što znači ispred pozornice). Suvremeno zapadnjačko kazalište vuče podrijetlo iz stare Grčke. Riječ teatar dolazi od Grčke riječi theatron što znači mjesto za gledanje.
Otkako su stari Grci podigli prva kazališta u 5. stoljeću prije Krista, stilovi u kojima su se gradile kazališne zgrade neprekidno su se mijenjali, kako bi se udovoljilo zahtjevima što su ih nametale predstave koje su se u njima izvodile.
U mnogim suvremenim kazalištima oblik i veličina pozornice mogu se prilagoditi za svaku predstavu. Zanimljivo je da sve dok 1960. godine nije pronađena kazališna šminka, glumci su se služili šminkom sa olovom a mnogi su umirali od otrovanja olovom.
