Rukomet je u Hrvatskoj prvi put spomenuo Franjo Bučar kad je opisivao njemačku igru „schleuderball“ u časopisu Sokol 1904. godine.
Rukomet se u Hrvatskoj igra od 1930. godine, ali se radilo o varijanti koja se zvala „veliki rukomet“ a igralo se na nogometnom igralištu sa jedanaest igrača sa svake strane. Prva utakmica „velikog rukometa“ odigrana je 29. svibnja 1930. godine nakon jednogodišnjeg vježbanja, a odigrali su ju učenici Državne realne gimnazije u Varaždinu pod vodstvom nastavnika tjelesnog odgoja Zvonimira Suligoja. U Zagrebu je prva rukometna utakmica odigrana povodom otvaranja Srednjoškolskog igrališta u Zagrebu, 1. lipnja 1935. godine, a utakmicu su odigrale srednjoškolske reprezentacije Zagreba i Ljubljane. Te iste godine počelo je i prvo rukometno prvenstvo zagrebačkih srednjih škola, u školskoj godini 1935./1936.
Nakon toga se 1950. godine pojavio „mali rukomet“ – današnja varijanta rukometa. Kad se 1958. godine „veliki rukomet“ prestao igrati, preostali „mali rukomet“ je dobio današnji naziv – rukomet.
Rukometna utakmica je podijeljena na dva poluvremena od 30 minuta, što znači da utakmica traje 60 minuta koje ne uključuju prekide – zaustavljanje vremena koje prolongira trajanje utakmice (zbog različitih prekršaja ili nepravilnosti u igri). Pobjednik utakmice je onaj tko postigne najviše pogodaka za vrijeme trajanja utakmice.
Dimenzije rukometnog terena su 40 x 20 m, a na terenu se nalaze linije koje određuju pojedine dijelove terena. Na sredini se nalazi linija koja ga dijeli na dvije polovice a na kraju svake polovice se nalazi gol visine 2 a širine 3 metra. Šest metara od gola nalazi se puna linija koja označava kraj polukružnog prostora oko gola, koji je obojan je drugom bojom, različitom od boje ostatka terena. Pravo ulaska u taj prostor nema nitko osim golmana. Devet metara od gola nalazi se isprekidana polukružna linija tzv. deveterac, a sedam metara udaljenosti od gola nalazi se kratka ravna crta koja označava mjesto izvođenja kaznenog udarca, tzv. sedmerca.
Elementi i faze igre
Osnovni elementi igre su napadački položaj te hvatanje i bacanje lopte.
Cilj napada je da napadač s loptom mora biti u svakom trenutku opasan za protivnička vrata i da se ne može predvidjeti koju će napadačku akciju izvršiti (da li će nekom loptu dodati ili će izvršiti udarac na vrata), pa je radi toga bitno postavljanje u napadački položaj.
Bacanje lopte ima dvostruki značaj – dobacivanje suigraču sa svrhom da se lopta što prije i što kraćim putem prenese pred protivnička vrata te bacanje lopte prema protivničkim vratima tako da se postigne zgoditak kao zaključni potez određenog napada.
Hvatanje lopte podrazumijeva hvatanje lopte dodane s kraće ili dalje udaljenosti. Kod dodane lopte s kraćeg rastojanja loptu treba hvatati pokretom u ručnom zglobu. Kod jače dodanih lopti hvata se tako da se lopta odmah privlači u napadački položaj.
Dvije osnovne faze igre su faza napada i faza obrane. U fazi napada se najčešće koristi formacija s dva bočna igrača (lijevo i desno krilo), tri vanjska igrača (lijevi vanjski, srednji vanjski i desni vanjski) te pivot ili centar. U obrani se prakticira nekoliko različitih varijanti, koje označavaju način postavljanja tj. formacije obrambenih igrača ispred svog prostora od 6 m. Obrane mogu biti različite, a najčešće su to 6-0 (šest igrača u ravnini ispred crte od 6 m), 5-1 (pet igrača u liniji te jedan ispred njih koji pokušava ometati organizatora igre protivničke momčadi), 4-2 te formacija 3-2-1 koja se rijeđe koristi.
Pravila igre
Svi igrači mogu rukama dodirivati loptu i dodavati se međusobno te šutirati prema golu, a držeći loptu u ruci mogu napraviti do tri koraka; dok za svaki slijedeći korak trebaju loptu voditi odbijajući je od poda ili ju dodati suigraču.
Mogu se slobodno kretati po cijelom terenu osim, kao što je već spomenuto, u prostoru 6 m ispred oba gola. Tu može stajati samo po jedan član obrambene momčadi koji se naziva vratar (golman). Ostali igrači mogu iznad prostora od 6 m loptu pokušati uhvatiti ili dodati samo u skoku, dakle za vrijeme leta.
Obrambeni igrači smiju do određene mjere ometati napadače u pokušaju dodavanja lopte ili šuta na gol, bez udaranja ili grubog potezanja jer im se u tom slučaju može dosuditi prekršaj a za izrazito grube prekršaje mogu dobiti žuti ili crveni karton, isključenje na dvije minute ili trajno isključenje iz igre. Za vrijeme trajanja kazne od dvije minute momčad nema pravo zamjene isključenog igrača. Prekršaj se izvodi s mjesta gdje je počinjen osim u dva slučaja:
- ukoliko je prekršaj napravljen u zoni deveterca a pri tom nije bilo izrazite prilike za postizanje gola, dosuđuje se tzv. deveterac, koji se izvodi s isprekidane crte deveterca na mjestu najbliže prekršaju
- ukoliko je prekršaj bio u zoni oko 6 m u trenutku izrazite prilike za postizanje pogotka (već upućen šut ili igrač koji je slobodan u izglednoj poziciji za šut na gol) dosuđuje se kazneni udarac sedmerac kod čijeg izvođenja svi obrambeni igrači moraju stajati iza prostora deveterca, a jedan napadač upućuje izravni udarac na gol s pozicije sedam metara.
Rukomet na pijesku
Alternativni sport, rukomet na pijesku varijanta je rukometa koja je nastala sa željom da se popuni praznina između dvije natjecateljske sezone. Od nastanka ovog sporta, pravila igre su se mijenjala ali temeljna orijentacija je ostala ista – stvoriti zabavnu i atraktivnu igru u kojoj mogu aktivno sudjelovati svi uzrasti s elementarnim poznavanjem rukometnih pravila igre. Filozofija se pokazala uspješnom jer je zanimanje za rukomet na pijesku u porastu, čak i u zemljama bez rukometne tradicije (Engleska, Belgija, Cipar, Pakistan, Togo, Gana, Japan…). U nastavku donosimo više o pravilima igre te ujedno i o razlikama od klasičnog rukometa.
Od klasičnog rukometa razlikuju ga dimenzije igrališta koje iznose 27 x 12 m, broj igrača – ekipa u obrani ima golmana i 3 igrača dok ekipa u napadu ima 4 igrača a svaka ekipa ima ukupno 4 igrača u polju i četiri rezerve.
Kada ekipa dođe u posjed lopte golman izlazi iz igre a u igru ulazi četvrti igrač u polju, tzv. marker. Utakmica se igra na 2 seta po 10 minuta. Rezlultat 2:0 znači pobjedu utakmice ali ako je rezultat 1:1 tada se igra šut-aut. U šut-autu po 5 igrača svake ekipe naizmjenično izvode udarce. Ako je i nakon toga rezultat neriješen šut-aut se nastavlja s po jednim udarcem dok netko ne pogriješi. Šut-aut se izvodi tako što igrač stojeći na liniji svog šesterca doda loptu svom golmanu i trčeći prema suparničkom golu hvata loptu i upućuje udarac.
Pravilo koje vrijedi za igru i šut-aut je da se pogodak boduje 2 boda kada ga postigne golman ili marker te kada igrač postigne pogodak iz piruete (okret u zraku za 360 stupnjeva) ili zepelina (u zraku uhvaćena i upućena lopta na gol). Svi ostali pogodci vrijede 1 bod.
