Pubertetom se označavaju biološke i fiziološke promjene koje su rezultat razvojnih procesa u neuroendokrinom sustavu djeteta. Pubertet se najavljuje nizom burnih tjelesnih simptoma. Rast tijela odvija se brže, jača se kostur i muskulatura. Katkada dolazi do nakupljanja masnoće, debljanja, nakon čega često slijedi proces mršavljenja. Opravdano se priznaje da su sve ove promjene potaknute pojačanim lučenjem spolnih hormona, što obično započinje nekoliko godina prije puberteta.
Početak puberteta vezuje se približno uz 10/11 godinu, ali treba naglasiti da postoje vrlo velike individualne razlike i u vremenu početka ovog razdoblja i njegovu trajanju.
Adolescencijom se opisuje psihološki razvoj koji prati pubertalne promjene, a odnosi se na emocionalno i socijalno sazrijevanje mlade osobe.
Adolescencija se može podijeliti na tri faze:
- Preadolescencija (11/12 godina do 14 godina)
- Adolescencija u užem smislu (14 do 17/18 godina)
- Postadolescencija (18 godina do 24 godine i dalje)
U tom se razdoblju mlada osoba postupno privikava na promjene u vanjskom izgledu (slici) svoga tijela. Prepoznaje seksualne pobude zbog kojih osjeća strepnju i strah.
Adolescenti često reagiraju neprimjereno situaciji u kojoj se nalaze(npr. iznenadan smijeh u vrlo ozbiljnoj situaciji). Isto tako, katkad neprimjereno reagiraju u odnosu na osobe s kojima komuniciraju (npr. neiskazivanje poštovanja prema odraslima, neustupanje mjesta starijima u autobusu, nepozdravljanje nastavnika, upadanje u riječ…).
I na planu ponašanja događaju se promjene. Do tada mirno i staloženo dijete počinje reagirati impulzivno, katkad agresivno. Poslušno dijete pretvara se u neposlušno, a uredno u neuredno.
Ovo razdoblje prate mnoge dileme i sumnje. Vrlo je važno u tom času imati s kim podijeliti to breme. Ako se obiteljsko povjerenje nije gradilo, teško ga je odjednom steći . To je most koji se gradi ili razgrađuje od ranog djetinjstva.
Roditelji su nečesto iznenađeni procesom mijenjanja svojega djeteta u odraslu osobu. Teško prihvaćaju da su djetetu sve manje potrebni, da postaje sve zrelije, samostalnije i odgovornije. Umjesto da mladom čovjeku olakšaju prijelaz u zrelu osobu, često ga nesvjesno nastoje vezati uza se, da bi ga po njihovu mišljenju što bolje zaštitili. Time, nesvjesno zapravo usporavaju i otežavaju odrastanje svojega djeteta. Umjesto da ga 'nauče letjeti' često mu, na žalost, 'podrezuju krila i onemogućavaju ga u pokušajima uzlijetanja prema visinama odraslosti'. Poteškoćama u komunikaciji pridonose i mladi koji, za razliku od roditelja sebe vide zrelijima, samostalnijima, odgovornijima nego što to doista jesu.
Općenito govoreći, mladi od svojih roditelje očekuju:
- interes i pomoć kada je trebaju
- razumijevanje i slušanje
- pokazivanje ljubavi
- prihvaćanje
- vjerovanje i očekivanje najboljeg
- pokazivanje zadovoljstva i smisla za humor
Mnogi roditelji ne raspolažu informacijama što njihova djeca misle, rade, s kime se druže, kako provode slobodno vrijeme pa stoga i ne razumiju njihove aktivnosti, brige, uznemirenosti… Unutar vršnjačke skupine mladi ostvaruju pripadnost putem raznih aktivnosti, zajedničkih obilježja (isti stil odijevanja, sklonost nekom umjetničkom pravcu…), ostvarivanjem bliskih, romantičnih odnosa te odnosa putem Interneta koji mogu biti i zlorabljeni.
Slika o sebi pojam je koji označava kako pojedinac misli i doživljava sebe. Ona može biti uglavnom pozitivna ili uglavnom negativna. Za to su odgovorne osobe iz bliskog kontakta, osobito roditelji i vršnjaci. Poruke koje tokom odrastanja mlada osoba prima od svojih roditelja i vršnjaka, izravno ili neizravno utječu na to hoće li netko sebe doživljavati lijepom i privlačnom osobom ili ružnom i odbojnom te kakvo će mišljenje imati o svojim intelektualnim sposobnostima; hoće li se smatrati veselom i vedrom osobom, koja je rado prihvaćena u društvu ili pak tužnom i bezvoljnom, koju drugi najčešće izbjegavaju. Hoće li sebe doživjeti kao osobu koja zavrjeđuje poštovanje ili kao osobu koju malo tko cijeni: vidi li sebe kao osobu koja lako sklapa poznanstva, koja je komunikativna, koja zna slušati druge i sl.
To što netko misli o sebi neovisno o stvarnim manama i kvalitetama koje posjeduje, bitno utječe na njegov način ponašanja. Osoba koja je jednom stvorila lošu sliku o sebi ima i nisko samopoštovanje, vjeruje da nije sposobna ni za što i da je nitko ne cijeni.
Kako se jednom stvorena slika o sebi teško mijenja, roditelji i nastavnici bi trebali biti vrlo oprezni u načinu izricanja svojih prosudaba i kritika. Adolescentima je potrebna stalna podrška temeljena na stabilnim i pouzdanim sustavima vrijednosti. To znači da se roditelji i nastavnici trebaju ponašati u skladu s onim o čemu podučavaju mlade i s onim što od njih traže, kako bi postali poželjni pozitivni modeli identifikacije.
Iako nema jednostavnih savjeta za roditelje, neke strategije mogu pomoći u davanju podrške adolescentu:
- Naučite svoje dijete da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica i na njemu je da preuzme odgovornost za te posljedice. Učite ga da uz sve veća prava koja traži idu i sve veće odgovornosti, a vi ne preuzimajte odgovornost za njegovo ponašanje u kritičnim trenucima.
- Odolite davanju savjeta, osim kada adolescent to od vas traži. Kao što je jedan roditelj rekao: “Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom.” Razgovarajte što više s djetetom o životu općenito, o vlastitim stavovima, naglasite da život ima svoje tuge i radosti: da možemo uživati u sretnim trenucima i naučiti se nositi s teškim situacijama.
- Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji. Budite svjesni da adolescent želi samostalno odlučivati i iskusiti posljedice svojih odluka. Pokažite strpljenje kada vam se neke odluke ne čine primjerenim.
- Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto gdje može izraziti svoje frustracije, srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.
-
Samopoštovanje adolescenta može biti vrlo krhko. Stoga obratite pažnju kako mu se obraćate.
Kritike i uvrede mogu ozbiljno narušiti njegovu sliku o sebi te ga emocionalno udaljiti od vas. - Dajte svojem adolescentu priliku da bude sâm sa sobom kada mu je to potrebno.
- Dopustite i adolescentu da preuzme dio brige. Ako vi preuzimate brigu za
- sve oko njega, nikada neće postati odgovoran.
- Dopustite mu da više odlučuje o svom životu i sudjeluje u obiteljskim odlukama. Uključite ga u pomoć oko kućanskih poslova, ponudite da izabere zadatke koje bi želio obavljati.
- Budite što fleksibilniji prije nego automatski kažete NE. Pričekajte 10 sekunda! Neka vaše dijete navede svoje razloge za ono što traži od vas. S nekim pravilima budite fleksibilniji, s nekima pravedni, a s nekima, vama važnima – nepopustljivi.
- Neka vaši strahovi ne utječu na odluke. Podijelite ih sa svojim djetetom i obrazložite mu iz kojeg je razloga neka vaša odluka donesena.
- Budite svjesni sebe, svoga glasa, tona i neverbalne komunikacije dok razgovarate sa svojim adolescentom. Možda ga odbija vaš izraz lica? Zvučite li cinično ili ironično? Vičete li?
- Budite svjesni sebe i svojeg zadovoljstva u životu. Kako vam je na poslu, u braku, s roditeljima, prijateljima?
- Prihvatite vlastite osjećaje. Biti roditelj ne znači biti savršen. Možete se osjećati frustrirano, ljutito, obeshrabreno, tužno. Ako ste burno reagirali, ispričajte se svom djetetu. Na taj će način i mlada osoba učiti kako su odnosi kompleksni.
- Ako vam je previše svega i opterećeni ste promjenama koje uočavate kod svog djeteta, potražite pomoć za sebe. Za početak razgovarajte o tome s prijateljima koji prolaze kroz slične poteškoće.
Literatura:
Avanturizam roditeljstva, D. Lalić, V. Mardešić, M. Nazor, V. Šandrović-Mucalo, Split: Liga za borbu protiv narkomanije, 1999.
Internet izvor:
http://www.poliklinika-djeca.hr/index.php?option=com_content&task=category§ionid=8&id=30&Itemid=55
