Zašto djeca pribjegavaju laganju?
Prvenstveno ih na to navodi strah od kazne. Ali laganje može biti i pokušaj prikrivanja krivice i odgovornosti te njihovog prebacivanja na drugoga po sistemu upiranja prsta u prvog tko je pri ruci – nisam ja, on je.
Djeca znaju lagati i kad im je dosadno ili nemaju dovoljno izazova – laž doživljavaju kao 'moždanu ili kreativnu gimnastiku', pa ih treba zaposliti ili zabaviti nečim istinski kreativnim.
Laž odabiru i kada se pred drugim, njima važnim osobama žele prikazati u što boljem svjetlu.
Kako bi iz realnog svijeta pobjegli u svoj zamišljeni, savršen svijet gdje je sve puno blistavije i ljepše, laž je za njih savršeno sredstvo.
Djeca lažu i da bi se poistovjetila sa svojim idolima, bilo da su to likovi iz bajke, glazbeni umjetnici, likovi iz omiljene dječje serije, netko koga mi odrasli ne poznajemo. Usamljena djeca jako puno lažu.
Laganje se jako često javlja kod fizički zlostavljane djece. Djeca da bi se izvukla od fizičkog kažnjavanja lažu i time iskrivljuju istinu koja bi ih mogla stajati batina.
Kako prepoznati da dijete laže:
- izbjegavaju pogledati odraslog ili ispitivača
- prekrivaju usta dok govore
- spuštaju pogled
- lice im se trzne
- vlaže usne jezikom
- često se iskašljavaju
- trljaju nos
- grebu se po glavi ili licu dok govore
Kako postupiti kad djeca lažu?
Čak i kad je izrečena laž simpatična, na nju treba reagirati jer smisao odgoja je u tome da dijete shvati što je to uopće laž, da ona nije u redu, kao i to da mu ukažete na druge mogućnosti rješavanja neugodnih situacija.
Nije dobro djetetu reći da lažu samo loši ljudi jer će ono sigurno pomisliti: Ja sam loša osoba. Bolje je dati mu do znanja da svi nekad učine lošu stvar, ali da laganje pogoršava situaciju, dakle, ne donosi dobre rezultate pa se niti ne isplati.
Uporno laganje može ukazivati i na konkretan problem koji dijete jako muči.
S vremenom, laganje može postati ozbiljnije i promišljenije, pa ga je kod starije djece teže razotkriti.
