U otpornih osoba, ili djelomično imunih to mogu biti i ostali mnogo virulentniji respiratorni virusi koji zbog otpornosti organizma neće moći očitovati svoja virulentna svojstva. Kako rinovirusa ima preko 100 različitih tipova, a poslije infekcije ne ostaje solidni imunitet, infekcije su česte, neprestano se ponavljaju, no ne samo izazvane rinovirusima već i one izazvane drugim respiratornim virusima.
Način prijenosa
Prehlada se prenosi kapljično, aerosolom, dakle kapljicama u zraku. To znači da pri udisanju kapljica sline i sluzi koje nastaju prilikom govora, kihanja ili kašljanja zaražene osobe dolazi do infekcije, ali može nastati i posredno putem dodirivanja predmeta onečišćenih sekretom iz nosa ili ždrijela. Također je moguće zaraziti se i nakon rukovanja sa inficiranom osobom, a mala je vjerojatnost da ćemo baš u tom trenutku ići prati ruke i niti jednom ne dotaknuti lice, a virus unesen blizu nosa ili usta lako se udahne te nastaje infekcija. Zbog svega toga je jako važna osobna higijena. Bitno je naglasiti i to da je čovjek jedini izvor zaraze.
Klinička slika
Prehlada počinje 1-2 dana nakon inkubacije (vrijeme od samog čina zaraze do pojave simptoma). Od početke se ističu lokalni simptomi upaljene sluznice s osjećajem punoće u nosu, te začepljenosti nosa i ušiju. Ubrzo dolazi do sekrecije u početku bistrog, a kasnije mutnog iscjetka iz nosa, suzenje očiju te nadraženog kašlja. Gubi se osjet njuha, a često i sluha zbog upale koja se iz ždrijela proširi do srednjeg uha.
Opći simptomi nisu izraženi no u infekcijama sa zaraznijim uzročnicima bolesnici u početku osjećaju umor, nevoljkost, glavobolju i imaju neznatnu vrućicu. Glavobolje nastaju najviše kod sagibanja. Bolest traje 6-7 dana, a nakon toga dolazi do potpunog ozdravljenja. Iznimno se upala širi na srednje i donje dijelove dišnog sustava što produžuje trajanje bolesti. Kao i u ostalih akutnih virusnih infekcija respiratornog sustava može doći do sekundarne bakterijske infekcije, no obično samo u gornjem djelu dišnog puta.
Razlika između prehlade i gripe
Premda je terapija, kao i prevencija ista, važno je razlikovati ove dvije bolesti. Dakle, svi simptomi prehlade nalaze se i kod gripe, ali kod gripe se još javlja visoka temperatura (dulje vremena preko 38.5C) sa drhtavicom, bolovima u svim mišićima i zglobovima kako na dodir tako i u mirovanju. Zatim opći umor i slabost sa izuzetno smanjenim apetitom te glavobolje sa nerijetkim šumom u ušima i bolnim očima.
Prevencija i liječenje
Kao što je poznato, konkretnog lijeka za viruse prehlade nema. Postoje lijekovi (npr. Amantadin) kojima se prehlada može izliječiti, ali oni su toliko n
epotrebno toksični da bi se njihovim korištenjem samo još više zatrovao bubreg, jetra i želudac, a vlastita imunost ostavila uspavana kakva uglavnom i jest kada simptomi krenu. Antibiotici djeluju tek ako se tijekom trajanja prehlade “nakalemi” neka bakterija što je vrlo rijetko.
Prva stvar koju moramo učiniti kada se prehladimo jest obilno uzimati tekućinu, naročito pileću juhu, zatim ljekovite čajeve od metvice, kadulje, majčine dušice i kamilice, te tople napitke od limuna i naranče. Tekućina vlaži i grije sluznicu, potiče lučenje sluzi pa samim time smanjuje zadržavanje virusa u dišnom sustavu. Pored toga sprječava i dehidraciju.
Aromaterapija također može biti od velike pomoći. S jedne strane eterična ulja poput limuna, čajevca, eukaliptusa i tamjana možemo kapati u aroma lampicu i na taj način mirisno oplemeniti prostor te tako spriječiti širenje infekcija. S druge strane eterična se ulja mogu koristiti i za ispiranje usta (vodena otopina napravljena od ulja kadulje ili čajevca), za inhaliranje, kao kupelji, kao oblozi za skidanje temperature ili se pak mogu primijeniti na prsni koš u mješavini s baznim uljima u odgovarajućem omjeru za suzbijanje kašlja, te za poticanje izlučivanja sluzi i olakšano disanje.
Iako se danas za začepljen nos najviše koriste kapi za nos, tzv. dekongestivne kapi, radi smanjene reakcije kože treba nadraženu kožu vanjskog dijela nosa mazati kremama i balzamima. Tjelesna aktivnost treba biti smanjena na minimum. Boravak u toplim prostorijama je važan, treba se utopliti i koristiti tople kupke. Glavobolju, bolove u zglobovima i grlu treba liječiti analgeticima i lokalnim antisepticima (grlo).
U spriječavanju širenja zaraze bitno je smanjti rukovanje, češće prati ruke i održavati opću higijenu.
Postoje mnogi preparati, biljke i supstance koje nam mogu koristiti kako za prevenciju tako i u samoj terapiji prehlade da nam imunološki sustav ojača. Od prvih tu je med, koji sadrži propolis i matičnu mliječ (ne sadrži ju svaki med). Zatim preparati cinka koji se inače nalaze u ribama i školjkama, naročito u kamenicama. Cink se uzima u obliku pastila za cuclanje ili u obliku šumećih tableta. Tu je i selen koji se nalazi u ekstraktu korijena biljke Đavolji grm tzv. ginseng. Ekstrakti biljke ehinacea također povećavaju broj leukocita preko svojeg najkorisnijeg sastojka alkilamida.
Jedan od najboljih neprijatelja prehlade je češnjak, kojeg treba uzimati barem tri tjedna prije očekivane sezone prehlade. Češnjak sadrži alicin, tvar u čvrstoj ovojnici češnjaka, a snažno djeluje na jačanje imunog sustava. Češnjak se može uzimati u obliku kapsula, tinkture, paste, tablete ili praha. U prevenciji prehlade preporučljivo je konzumirati puno svježeg voća i povrća radi sadržaja biljnih vlakana, vitamina, minerala i antioksidansa.
Od vitamina najvažniji su A, C i E. Do nedavno je bilo uvriježeno mišljenje da je vitamin C univerzalni lijek za jačanje imunosti, no u najnovijim istraživanjima dokazano je da su veće količine korisne u prevenciji, ali samo kod osoba sa težim fizičkim naporima npr. kod sportaša. Većina ovih tvari mogu se naći u multivitaminsko-mineralnim preparatima.
Ipak najbolja prevencija od prehlade je izbjegavanje čestih i duljih boravaka u zatvorenim prostorima tijekom hladnih jesenskih, zimskih i proljetnih mjeseci, te općenito grupiranje ljudi. Također je za prevenciju važno redovno i umjereno bavljenje tjelesnom aktivnošću, izbjegavanje cigareta, alkohola (uslijed gubitka tekućine iz organizma) i kave, izbjegavanje stresnih situacija te kvalitetan san.
Dinko Kolarić, dr.med.
Literatura
Mihaljević, F., Fališevac, J.: Specijalna klinička infektologija, Medicinska knjiga,Zagreb,1994.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
