Parkovi prirode: Velebit, Biokovo i Medvednica

Svaki narod ima svoju svetu planinu: Grci – Olimp, srednjoeuropski narodi Alpe, Japanci – Fuji. Hrvatska kultna planina je Velebit, a među njegovim je vrhovima po legendi boravište dobrog duha u Hrvata – Vile Velebita. Velebit, najduža planina Dinarskog sustava (145 km) i dolina rijeke Zrmanje čine Park prirode Velebit. Park je osnovan 1981. godine, a obuhvaća površinu od 200.000 ha.

Zahvaljujući bogatstvu endemičnim svojtama i životnim zajednicama te visokom stupnju očuvanosti ovaj prostor predstavlja izuzetnu vrijednost ne samo u europskim nego i u svjetskim razmjerima. Prostor Velebita najznačajnije je endemsko čvorište flore i kopnene faune u Hrvatskoj. Najpoznatije endemske i rijetke vrste flore Parka prirode Velebit su Velebitska degenija, hrvatsko zvonce, hrvatska sibireja i hrvatska gušarka. Dugonogi šišmiš, tetrijeb gluhan, vuk, ris i mrki medvjed samo su neke od rijetkih i ugroženih životinjskih vrsta koje obitavaju u ovom području.

Jedan od glavnih razloga zaštite Velebita su i mnogobrojni krški reljefni oblici, a o životu i djelatnosti čovjeka na ovom prostoru svjedoči bogata kulturna baština Parka prirode Velebit (Jozefinska, Terezijanska i Karolinska cesta, zdenac na Baškim štarijama, pastirski stanovi, mirila i dr.).

Moguće aktivnosti: planinarenje, fotografiranje, snimanje, vožnja biciklom, obilazak speleoloških objekata, rekreativni ribolov, rafting i vožnja u kanuima.

Park prirode Biokovo osnovan je 1981. godine, a obuhvaća područje od 19.550 ha. Nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji od prijevoja Dubci (kod Brela) do prijevoja Saranač (kod Gornjih Igrana).

Najvrjednije značajke parka su brojni krški reljefni oblici (vrtače, škrape, kamenice, špilje i jame) te iznimna biološka raznolikost biljnog i životinjskog svijeta.

U iznimnoj raznolikosti biljnog svijeta se osobito ističe znatan broj endema kao što su biokovsko zvonce, uskolisna zečina i dr., te čak 25 endemskih vrsta špiljske faune.

U sastavu Parka nalazi se Biokovski botanički vrt Kotišina, u površini 16,5 ha iznad sela Kotišina. Po zamisli njegova utemeljitelja, fra Jure Radića, očuvana izvorna biokovska vegetacija omogućuje posjetiteljima upoznavanje jedinstvenog samoniklog biljnog svijeta.

I mnoge rijetke i zaštićene životinjske vrste obitavaju u parku, poput surog orla, orla zmijara, vuka. Na području parka žive vodozemci (pjegavi daždevnjak, krastača, gatalinka)  i gmazovi (primorska gušterica, zelembać, blavor, mrki gušter), a utvrđena je i 221 vrsta leptira iz 19 porodica.

Park prirode Medvednica osnovan je 1981. godine, a obuhvaća područje od 22.826 ha. Glavno obilježje parka su dobro očuvane bukove šume, zajednice bukva i jela, a u vršnoj zoni šume gorskog javora i jasena te hrasta kitnjaka. Unutar parka nalazi se 8 šumskih rezervata. Na Medvednici nalazimo i tri stabla koja su Zakonom o zaštiti prirode zaštićena kao Spomenik prirode, a to su Gupčeva lipa u Donjoj Stubici, stara tisa na Šupljaku i stara tisa kod Horvatovih stuba.

Šume, livade, šikare, potoci i izvori staništa su 1300 biljnih vrsta, velikog broja vrsta ptica, glodavaca i zvijeri te čak 14 vrsta šišmiša koji obitavaju u špilji Veternici koja je ujedno i geomorfološki spomenik prirode. Javna ustanova Park prirode Medvednica je čak razvila novi program za ljubitelje šišmiša u okviru kojega je moguće posvojiti jednog od njih i tako svojim primjerom smanjiti predrasude o tim životinjama.

Srednjovjekovni gradovi Medvedgrad i Susedgrad, rudnik Zrinski iz 16. i 17. stoljeća, dvorci Gornja Bistra, Golubovec i Junković samo su dio kulturno-povijesne baštine ovog parka prirode.

Moguće aktivnosti: planinarenje, pješaćenje, vožnja biciklima, slobodno penjanje, obilazak speleoloških objekata i skijanje.

Sljedeći tjedan na repertoaru su još tri planinska parka prirode: Papuk, Učka te Žumberak-Samoborsko gorje, kojima ćemo završiti ciklus upoznavanja s hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode.