Kada dijete stigne na ovaj svijet mi smo u velikoj prednosti spram njega. Veći smo od njega i generalno gledajući igramo ulogu šefa. Ulaskom u pubertet tinejdžer ozbiljno narušava važnost naše uloge. Tinejdžer je odjednom iste visine, ako ne i veći od nas, a mi kao roditelji navikli da smo glavni i odgovorni odjednom upravljamo brodom koji tone s neposlušnom posadom koja se urotila protiv nas. U takvim je prilikama teško osjećati ono toplo, unutarnje zajedništvo sa svojom djecom.
Pokazalo se da se velika većina tinejdžera ne žele konstantno svađati, već da samo žele priliku da objasne što zapravo žele i da pri tom znaju da ih druga strana stvarno sluša i razumije. Isto može primijeniti i na roditelje, jer i mi samo želimo da nas (ne samo naša djeca već i drugi ljudi oko nas) saslušaju i razumiju. Dakle, rješenje je u obostranoj pažnji i poštovanju.
Ponekad između roditelja i tinejdžera dođe do sukoba jer jedna od strana ne osjeća poštovanje i prihvaćanje. Na primjer u situaciji kada od tinejdžera tražimo da obavi svoj dio kućanskih poslova kao recimo usisavanje i dobijemo odgovor „Ja mrzim čistiti. Neću usisavati!“. Na „prvu loptu“ ćemo se naljutiti i možda pokušati iskazati svoj autoritet rečenicom koja će započeti s „Moraš…“. Ali važno je u tom trenutku priznati iskazane osjećaje rečenicom „Razumijem da je to dosadno i da si umoran/a. Dogovorili smo se da je usisavanje tvoja obaveza koju ne moraš izvršiti baš sada, samo je važno da to napraviš do prije ručka“.
Kaže se da roditelji kod svoje djece trebaju otvoriti račun povjerenja da bi njihov odnos rastao i obogaćivao se. Račun povjerenja se bazira na uzajamnom poštovanju, a platežno sredstvo na tom računu je vrijeme. I to ne bilo kakvo vrijeme, već ugodno vrijeme. Na račun se ulaže u vidu međusobnog druženja. To ne mora biti nešto značajno, ali je vrlo važno da se u tom vremenu u potpunosti posvetimo samo njima, saslušamo ih i pokažemo interes za razgovor bez da nudimo rješenja, upozorenja ili stavove, bez da se namećemo ili pokušamo kontrolirati situacijom. Svaka opomena, postavljanje granica ili ružna riječ može značiti da ste potrošili nešto s računa povjerenja.
Korisno je u obitelji dogovoriti jedan dan u tjednu kada će se svi članovi obitelji okupiti na jednom mjestu i raspravljati o problemima koje treba riješiti ili prepričavati pozitivna iskustva doživljena u proteklom razdoblju. Kod iznošenja problema važno je da svi članovi sudjeluju u rješavanju istog predlažući rješenja.
Osiguramo li djetetu i svojoj obitelji kvalitetno vrijeme u kojem pokazujemo iskreno zanimanje za njegove potrebe i probleme i omogućimo mu vrijeme za iskazivanje nježnosti dijete neće biti prisiljeno privlačiti pažnju na neprimjerene načine poput nasilja, ovisnosti o drogama, depresije i slično.
Svi smo mi od krvi i mesa i teško je postići potpunu kontrolu nad samim sobom da baš nikada pred djetetom ne dobijemo izljev bijesa, ali kada se to ipak dogodi treba obratiti pažnju na neke stvari. Najbolji način da zadržimo kontrolu nad situacijom je da duboko udahnemo i brojimo do 10 ili da se udaljimo od djeteta na par minuta dok situaciju ne sagledamo iz drugog (mirnijeg) ugla. Nakon toga je važno umjesto da kritiziramo svog tinejdžera rečenicama koje počinju poput:
- Ti si tako neuredan…
- Ti stalno radiš…
paziti da koristimo rečenice koje počinju s JA, kao na primjer:
- Ja osjećam…
- Ja želim…
Svatko od nas je povremeno tužan, a u osjetljivom razdoblju života kao što je adolescencija takva je pojava česta, a u nekim slučajevima prelazi i u depresiju. Bez obzira je li tinejdžer tužan ili depresivan postoje načini na koje mu možete pomoći. Ponekad je najbolje u takvim situacijama saslušati, ali ne davati odgovore ili savjete, već doslovno samo slušati. Ali bez obzira na sve ne treba ih previše štiti jer prema onoj staroj „na greškama se uči“ će najviše naučiti.
Naravno, da ovo nisu jedini načini za idealan odnos s tinejdžerom, to je samo jedna mala pomoć u moru načina kako uspješno komunicirati s tinejdžerom.
