Ljudi koji rone rekreativno čine to kako bi uživali u promatranju podvodnog svijeta. S druge strane postoje i komercijalni ronioci koji su visoko izvježbani za obavljanje ronilačkih poslova na naftnim platformama, podvodnim cjevovodima, gradnji mostova i sl. Granica rekreativnog ronjenja je 40 metara, a sve preko te dubine izlazi iz takozvanog režima sigurnosti.
Ne zna se kada je točno započelo istraživanje podmorja ali se zna da se najstariji zapis vezan uz ronjenje nalazi u rukopisu grčkog filozofa Aristotela u kojem se spominje ronilačko zvono koje je koristila vojska Aleksandra Velikog 332. godine pr. Kr. 
U opisu je navedeno da je to bila tvorevina u obliku zvona, odnosno velika drvena bačva koju je čovjek stavljao preko glave i gornjeg dijela tijela i tako opremljen hodao po morskom dnu. Tako stvoren zračni džep omogućavao je disanje i gledanje pod vodom.
Ronilačka oprema kakva se danas koristi počela se razvijati u 19. stoljeću. Njemački izumitelj August Siebe je 1819. godine konstruirao prvo ronilačko odijelo – bakreni šljem pričvršćen na odijelo od platna i kože. Ronilac se snabdijevao zrakom uz pomoć pumpa s površine preko cijevi pričvršćene na cijev. Samo odijelo je bilo otežano utezima, kako zrak u šljemu ne bi podizao ronioca prema površini.
Čovjek je evolucijom razvio čula i sposobnosti prilagođene boravku na kopnu. Zbog toga za nas silazak pod vodenu površinu predstavlja ulazak u neprirodnu okolinu. Tako vid pod vodom postaje vrlo slab, disanje nemoguće, kretanje otežano i usporeno, toplina tijela se ne može održavati i sluh postaje uglavnom neučinkovit. Iz tog je razloga čovjek bio primoran pronaći rješenje kojim će boravak pod vodom učiniti dugotrajnim, sigurnim i ugodnim.
U osnovnu ronilačku opremu ulazi: maska i disalica, ronilačko odijelo, peraje i autonomni ronilački aparat. U morskoj vodi gubitak tjelesne topline je 25 puta brži nego na zraku. Kako bi se to spriječilo neophodno je koristiti ronilačko odijelo. Ono štiti i od površinskih ozljeda a obično je izrađeno od materijala sličnog spužvastoj gumi koja u sebi sadrži velik broj sitnih mjehurića zraka. 
Što se peraja tiče, njih je prvi konstruirao slavni Leonardo da Vinci i to tako što je kopirao rješenje koje je priroda dodijelila ribama. Autonomni ronilački aparat se sastoji od ronilačke boce, sustava crijeva i ventila za dovod zraka iz boce u usta i kompenzatora plovnosti (sustav nalik prsluku).
Od ostale ronilačke opreme valja spomenuti pojas s olovima, manometar i dubinomjer. Pojas s olovima sprječava da ronioca oprema ne izbaci prema površini. Taj je pojas načinjen od čvrstog tkanja i pričvršćuje se s prednje strane. Na njega se nižu olovne pločice (utezi) različitih težina.
Manometar služi za mjerenje tlaka i on pomaže roniocu na način da mu pokazuje količinu zraka u spremniku. Dubinomjer je instrument koji služi za mjerenje dubine i on mjeri dva vrlo važna podatka – trenutnu i najveću postignutu dubinu.
Većina opasnosti kojima su izloženi ronioci proizlazi iz činjenice da se ispod površine vode nalaze u uvjetima povišenog tlaka. S povećanjem dubine povećava se i vrijednost tlaka okoline. Ukoliko prilikom urona ne dođe do postepenih izjednačavanja tlakova u šupljinama, s povećanjem tlaka okoline dolazi do njihova prskanja.
Stanoviti rizik po ronioca krije se i u činjenici da se pri ronjenju udiše zrak pod povišenim tlakom, a opasnost su i dekompresijske bolesti. Do njih dolazi uslijed otapanja dušika u krvi. Naime, povećavanjem vrijednosti tlaka povećava se i količina otopljenog dušika. Prilikom izrona u tkivima mogu zaostati mjehurići dušika koji se prebrzim smanjenjem tlaka naglo šire i time razdiru tkivo.
U današnje vrijeme veliku opasnost za svakog ronioca predstavljaju motorni čamci na površini jer prolazeći mogu smrtno ozlijediti osobu koja roni. Opasni mogu biti i neodgovorni ribolovcikoji se koriste raznim eksplozivnim napravama u krivolovu. Zato je zbog vlastite sigurnosti dužnost svakog ronioca da mjesto ronjenja propisno označi ronilačkom plutačom na površini ili odgovarajućom zastavom na brodu odnosno svjetlom ako se radi o noćnom ronjenju.
