Učenici šestih razreda Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog Zabok na satu interpretacije književnog djela čitali su prozni tekst Jasminke Tihi-Stepanić “Dječak koji je zaboravio svoj bicikl”. Glavni su ishodi bili:
- OŠ HJ A. 5. 1. Učenik govori i razgovara u skladu s interesima, potrebama i iskustvom.
- OŠ HJ A. 5. 2. Učenik sluša tekst, izdvaja ključne riječi i objašnjava značenje teksta.
- OŠ HJ B. 5. 1. Učenik obrazlaže doživljaj književnoga teksta, objašnjava uočene ideje povezujući tekst sa svijetom oko sebe.
- OŠ HJ B. 5. 2. Učenik razlikuje temeljna žanrovska obilježja književnoga teksta.
Odgojno-obrazovni ishodi na razini teme Godišnjeg izvedbenog kurikuluma bili su da učenici razgovaraju sa svrhom razmjene informacija, da izdvajaju ključne riječi i pišu kratke bilješke, da prepoznaju glavne ideje i problematiku književnog teksta i da ih povežu sa stvarnosti. Jedan od glavnih ishoda bio je da učenici primijene temeljna književno-teorijska znanja o redoslijedu događaja. Odgojno-obrazovni ishodi na razini aktivnosti nastavnog sata za učenike bili su da izdvajaju ključne riječi iz teksta, da promišljaju o problemima u književnom tekstu i da ih povezuju sa stvarnosti i vlastitim životom, a ujedno i da razvrstavaju događaje iz teksta prema redoslijedu događanja.
Prije samog čitanja teksta, učenici su uvedeni u sat doživljajno-spoznajnom motivacijom. Dva para učenika izvela su scenski prikaz upoznavanja. Učenici su dobili nastavni listić s objašnjenjem zadatka. Jedan je par učenika pokazao srdačno upoznavanje i sreću zbog sklapanja novog prijateljstva, a drugi je par pokazao prestrašenost i zatvorenost. Ugodno iznenađenje bilo je kada su učenici nakon izvedaba dali prednost onom paru koji je bio opušten tijekom upoznavanja novog prijatelja.
Nakon čitanja teksta, učenici su već u samoj objavi svojih dojmova shvatili samu ideju i poruku djela, a detaljnom interpretacijom su samo potvrdili svoje prvotne dojmove. Nakon što su prošli sadržajem teksta, učenicima su podijeljeni listići s nekoliko rečenica otisnutih i izrezanih na šarenim papirima, pa su u parovima pronalazili u tekstu odgovarajući poredak tih rečenica.
Nakon što su učenici riješili zadatak, nekoliko je učenika pročitalo redoslijed i na ploču je poredan pravilan poredak rečenica. Nakon uspješno izvedenog zadatka, učenicima je na ploči prikazana fabularna piramida na kojoj su u određenim razinama bili napisani dijelovi fabularne radnje (uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i kraj). Učenici su u određene dijelove fabule morali rasporediti rečenice koje su u prethodnom zadatku poredali onim redom kako su navedene u tekstu. Veliku su pomoć učenicima predstavljale boje; svaki je dio fabule imao svoju boju, a iste su boje bile i rečenice iz prethodnog zadatka. Učenicima je bilo zabavno redati rečenice u odgovarajuće dijelove fabule, a to im je olakšao prikaz i fabule poput piramide, gdje uvod i završetak imaju najmanju visinu, a vrhunac je na samom vrhu. Kasnije su učenici vrlo otvoreno pričali o svojim iskustvima kada su bili prevareni i uspješno su oblikovali poruku teksta da ne treba odmah slijepo vjerovati onome koga upoznajemo.
Na samom kraju sata, učenicima je bila spomenuta “grafitna ploča” koja ih je čekala s vanjske strane hodnika. Bili su pozvani da upišu sve što im se svidjelo na satu i sve što su naučili. Veliko iznenađenje bilo je vidjeti na odmoru red pred “grafitnom pločom” i učeničke rečenice, riječi ili crteže onog što su zapamtili sa sata.
