Danas se vrtovi koriste i kao mjesta za opuštanje, šetnju, u rekreativne, umjetničke, duhovne i terapijske svrhe. U vrtove se ubrajaju i uređeni gradski parkovi i šetnice, arboretumi i botanički vrtovi.
Iako na prvi pogled možda ne izgleda tako, ali u vrtovima osim biljaka živi i veliki broj životinjskih vrsta. Mnoge od njih smatramo korisnima jer oprašuju biljne cvjetove, poboljšavaju kvalitetu tla, hrane se štetnim kukcima poput gusjenica, komaraca i mnogobrojnih vrsta biljnih ušiju koje nanose velike štete na biljnim kulturama.
Danas je ekološki pristup uzgajanju biljaka od ključne važnosti te se korištenje pesticida i drugih kemijskih sredstava kojima se uništavaju biljni nametnici smatra neprihvatljivim. Takav ekološki uzgoj svakako će privući veliki broj korisnih životinjica u svaki vrt.
Najpoželjniji stanovnici svakog vrta zasigurno su kukci. Oni pomažu u oprašivanju biljaka i njihovom razmnožavanju, a važni su predatori nepoželjnih vrsta kukaca koji uništavaju bilje hraneći se njihovim listovima i plodovima ili prenoseći nametnike i zarazne bolesti. Neke od najvažnijih vrsta kukaca u svakom vrtu su bubamara, pčela, bumbar, leptiri, brakonidna osica, smrdljivi martin, bogomoljka, trčak, poljska stjenica, mrežokrilci, kantaride i muha gusjeničarka. Osim kukaca još jedan beskralježak bitan je čimbenik svakog vrta, a to je gujavica.
Od kralježaka, u vrtu su uvijek dobrodošle životinje kao što su žaba, sljepić, jež i krtica (koja svojim iskopavanjem zemlje i stvaranjem humaka na travnatim površinama ostavlja negativan dojam kod mnogo ljudi, iako se hrani nepoželjnim kukcima i njihovim ličinkama, crvima i puževima golačima), te mnoge vrste ptica (vrabac, sjenica, kos, zeba, čvorak, crvenorepka i crvendać).
U ovom prvom tekstu pobliže ću opisati tri korisne vrtne životinje, a to su bubamara, muha gusjeničarka i gujavica.
BUBAMARA (Coccinellidae Latreille)
Poznata i pod nazivom božja ovčica, ova simpatična i izrazito popularna životinjica spada u porodicu malih kornjaša. Odrasla jedinka je veličine jedan do jedan i pol centimetar, karakteristično obojane crvene površine tijela prošarane crnim točkicama. Ima dva para krila od kojih prednji tvori pokrilje, a stražnja krila joj služe za letenje.
Na području Europe danas živi preko 100 vrsta bubamara. Pari se u proljeće i ljeto kada ženka polaže sitna jajašca na peteljke listova biljke koje su napadnute kolonijom biljnih ušiju. Nakon desetak dana iz jajašaca izlaze ličinke. Potpun razvojni ciklus bubamare od jajašca, četiri stadija ličinke do odrasle jedinke traje oko dva mjeseca. Prezimljuje u kolonijama, a životni vijek joj je oko godine dana.
Kada se nađe u opasnosti od prirodnih neprijatelja (ptice i mravi), ili ju čovjek uzme u ruku, bubamara se brani tzv. refleksnim krvarenjem. Iz nožnih zglobova ispušta žućkastu tekućinu neugodna mirisa (hemolimfu) koja sadrži alkaloid kokcinelin.
Zelene površine na kojima rastu stolisnik, komorač, kopar i carevo oko omiljena su staništa bubamara. Dobrodošla je u vrtove jer se hrani biljnim ušima koje mogu nanijeti velike štete na biljkama. Dnevno bubamara može pojesti i do 30 komada lisnih ušiju, gnjida i štitastih ušiju.
Na području naše zemlje u zadnjih par godina prisutna je najezda azijske bubamare (Harmonia axyridis). Uvezena iz Nizozemske i Belgije u svrhu što veće obrane biljaka od parazitarnih ušiju, ova se vrsta brzo proširila i ugrozila prirodna staništa europske bubamare. Prezimljuje u skupinama u zatvorenim prostorima (stanovima, kućama), a opasna i za ljude. Njena hemolimfa može u čovjeka dovesti do pojave alergijskih reakcija na koži, asmatičnih napada i konjuktivitisa.
MUHA GUSJENIČARKA (Tachinidae)
Ova vrsta muhe pripada porodici dvokrilaca i izrazito je korisni kukac u suzbijanju štetnika u vrtu. Vrlo je malena, dobro razvijenih očiju, širokih i dlačicama obrubljenih krila. Tijelo joj se sastoji od glave, trupa i zatka. Mužjak na zatku imaju kliješta za prihvaćanje na ženku prilikom parenja, a ženka leglicu za odlaganje jajašaca koja su vrlo sitna. 
Iz jajašaca se već za nekoliko sati mogu izleći ličinke.
Muha gusjeničarka spada u parazite, a domaćin joj je gusjenica (životinja koja nanosi velike ekonomske štete na vrtnim nasadima). Ženka muhe gusjeničarke polaže jajašca na biljku kojom se gusjenica hrani, ili na samu gusjenicu. Naime, muha na usnom aparatu ima razvijenu iglicu (tzv. pilu) kojom buši koži gusjenici i u nju polaže jajašca.
Iz jajašaca se u koži gusjenice izlegnu ličinke koje se hrane krvnom tekućinom svog domaćina te ga na taj način uništavaju. Danas se muha gusjeničarka često koristi u staklenicima.
GUJAVICA (Lumbricus terrestris)
Gujavica spada u potkoljeno kolutićavaca, red maločetinaša. Tijelo joj je duguljasto, sastavljeno od velikog broja kolutića i pokriveno je kožom. Na dodir je tijelo mekano jer nema razvijen skeletni sustav. Zanimljivo je da se u svakom kolutiću nalaze isti organi (krvne žile, cjevčice za izlučivanje i splet živaca). Koža je građena od žlijezdi koje izlučuju sluz što gujavici omogućuje lakše kretanje kroz zemlju.
U kretanju joj pomažu i dobro razvijeni mišićni sustav te četiri para četina (sitne nožice) koje se nalaze na svakom od kolutića. Diše preko kože, a ima razvijene i muške i ženske spolne organe (dvospolac je). Često ju se naziva kišnom glistom, što nije dobar termin (gliste su paraziti koji žive u crijevima).
Živi u tlu, no za vrijeme kišnih dana često izlazi na površinu zemlje. Hrani se biljkama, otpalim lišćem i životinjskim otpadom. Razgrađuje organsku tvar u jednostavnije spojeve koji na taj način postaju hranjiva tvar biljkama (stvaraju humus). Osim toga, one rahle zemlju i doprinose boljoj kvaliteti tla.
Izvori:
