Jednim od važnijih smatraju projekt “Dan jabuka” u sklopu kojega nastaju prekrasni uradci učenika na istu temu. “Dan jabuka” koji se obilježava na 20. listopada, škola obilježava već dugi niz godina, točnije od 1999. godine. Taj dan postao je neizostavan u Godišnjem planu i programu.
Sve do školske godine 2020./2021. Dan jabuka obilježavali su u obliku humanitarne akcije na način da su donirali kunu za slastice od jabuka i jabuke koje su donijeli učenici. Donirani novac namijenjen je potrebitim učenicima škole. Školska godina 2020./2021. bila je drugačija zbog epidemiološke situacije koju je u svijetu izazvala bolest COVID-19. Ali humanitarna akcija nije izostala! I u ovim izazovnim vremenima pokazali su da su dobrota, humanost, volja i želja za pomaganjem jači i od najjače bolesti.
Nisu pripremili niti jedan kolač, niti jednu pitu ili tortu od jabuka. Razgovarali su o jabukama, njihovoj vrijednosti i tradiciji. Pisali su pjesme i sastavke o jabukama…i rodila se ideja: osmislit će malu kuharicu u kojoj će objediniti sve literarne i likovne uratke. Posebno ih se dojmio sastavak koji je na zadanu temu napisala učenica Dea Mikuličin i tako potaknula na sakupljanje tradicionalnih recepata baka.
U starim danima naših predaka jabuke su vrlo cijenili. Ljudi su ih donosili u goste kao dar i znak pažnje. Taj dar najčešće su bile jabuke i orasi. Nama jabuka danas ne znači nešto posebno i zaboravili smo njezinu važnost. Baka učiteljice nije imala voćnjak pa su jabuke kupovali. Drugi seljaci išli su od kuće do kuće s drvenim kolima punim jabuka koja su vukli konji. Jabuke su se razmjenjivale za pšenicu ili neke druge žitne proizvode. Jabuka je dobila svoj čarobni dan koji se slavi 20. listopada. Svi peku nešto od jabuka i uživaju u njima. To je tradicijski događaj škole kada prodaju bakine i mamine slastice za humanitarnu akciju. Naravno, još uvijek, osim proslave, vole čuti neki dobar bakin recept. Recepti naših baka su gotovo isti, ali svaka baka ima svoju malu tajnu. Možda je doza bakine ljubavi zaslužna za bogatstvo različitih okusa. Zato sad predstavlju recept za savijaču. U glatko brašno se stavi malo soli i ulja, a zatim doda tople vode i zamijesi tijesto. Dok napravljeno tijesto miruje, oguli se i nariba jabuke i doda u njih šećera i cimeta. Od tijesta se prvo napravi male loptice i razvalja ih se u što tanju koru po kojoj se rasporede jabuke. Kad se štrudla napokon ispeče, kućom se raširi čaroban miris. Stare bakine kuharice skrivaju još brojne recepte s jabukama: pite, kolače, sokove, kompote… Danas su nama poznate sorte jabuka jonagold, idared, granny smith, a dok baka učiteljice govori o drugim starim sortama kao što su repnjača, petrovka, ilinjača, muškinja. U današnjim reklamama slušamo o sasušenim jabukama, poznatima kao zdravi čips. Još davno prije jeli su ga i naši predci. Sušili su jabuke i iskoristili od njih sve što su mogli.
Koliko je jabuka zdrava, korisna i koliko je ljudi vole uče nas i stare poslovice. “Jedna jabuka na dan tjera doktora iz kuće van”, “Rumen kao jabuka” i “Crv ne čini jabuku”. To su samo neke od njih. Dea Mikuličin, učenica 3. a razreda je rekla: “Ja najviše volim jabuku zbog zdravih vitamina koje dobijem iz nje, volim je zbog njezinih okusa – slatkih, ponekad i kiselkastih, osvježavajućih… Volim je jer volim pitu od jabuka, ali najviše je volim zbog tradicije koju smo uspjeli održati.” Na taj način je nastala “Slatka kuharica Grabrica”, prepuna različitih recepata za pripremu slastica od jabuka kako su to radile naše bake. Recepte su rukom prepisali i uredili učenici razredne nastave uz pomoć svojih ukućana.
Najprije su uz pomoć učiteljica koje su željele sudjelovati u projektu po razredima sakupili sve recepte za slastice. Uz pomoć učiteljice Informatike Zdravke Mrežar radovi su skenirani i posloženi u dokument u pdf formatu. Krajnji rezultat je slatka mala kuharica s originalnim receptima unuka i baka.
