Među ostalim raspravljali su o ulozi norme i normiranja hrvatskoga standardnog jezika, o tome postoje li institucije koje bi se trebale baviti normiranjem i njegovanjem norme hrvatskoga standardnog jezika, a izmijenjena su i stajališta o pitanjima postoje li elementi hrvatskog jezika koji nisu normirani i na koji bi ih način trebalo normirati, te kako uskladiti potrebu za normiranjem standardnoga jezika i neizbježne jezične promjene.
Dotaknuto je i pitanje postoji li „ideologija standardnog jezika“ i jesu li njezine posljedice društveno štetne, kao i pitanje je li potreban zakon o hrvatskom standardnom jeziku i njegovoj javnoj uporabi i što bi taj zakon trebao sadržavati.
Konferenciju je otvorio predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt koji je kazao da je jedna je od najvažnijih zadaća Akademije, kao najvažnije kulturne i znanstvene ustanove svakog naroda, skrb o položaju, statusu i razvitku nacionalnoga standardnoga jezika koji ne postoji bez svoje norme koja određuje što je u jeziku standardno, a što nije. Zbog toga je i Hrvatska akademija 2020. osnovala svoj Odbor za normu hrvatskog standardnog jezika koji je zamijenio nekadašnje Vijeće za normu hrvatskog jezika ukinuto 2012. odlukom tadašnjeg ministra znanosti i obrazovanja. Akademik Neidhardt je podsjetio na zasluge nekadašnjih članova Akademije za standardizaciju hrvatskog jezika, poput Tome Maretića, Bogoslava Šuleka, Dalibora Brozovića, Stjepana Babića, Radoslava Katičića i Milana Moguša, a spomenuo je i monumentalni višesveščani Akademijin rječnik čije je izdavanje trajalo stotinjak godina.
Detaljnije informacije o konferenciji možete pronaći na mrežnim stranicama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
