Iako su nam u potpunosti prirođeni, zbog svojeg negativnog predznaka, osjećaji tuge u nama izazivaju gotovo instinktivnu sklonost da ih pokušavamo izbjeći ili ignorirati, te time nenamjerno dalje širimo poruku kako je tuga „loša“ i kako je nužno da je izbjegnemo pod svaku cijenu. Naš (negativni) doživljaj emocije tuge dodatno se potvrđuje percepcijom suvremenog društva, koje je tugu sklono promatrati kao izraz „slabosti“ ili „depresivnosti“. Funkcija tuge je dvojaka: ona nas usmjerava na nešto što nam je važno odtugovati te nas potiče da u tome potražimo podršku od strane bliskih osoba. Dopuštajući samima sebi da budemo tužni, dajemo si mogućnost da emocionalno proradimo nešto što nam je jako važno i iz čega ćemo neminovno izići snažniji.
Tuga se često, i pogrešno, poistovjećuje s pojmom depresije (u kontekstu ozbiljnog psihološkog poremećaja). Za razliku od depresije, tuga je prirodan dio ljudskog života i najčešće je povezana s iskustvom emocionalne boli ili gubitka. Depresija se, pak, može pojaviti bez nekog jasnog objašnjenja ili može proizaći iz neke naše neadekvatne emocionalne reakcije na neki bolan događaj, prilikom kojeg smo nastojali izbjeći našu prirodnu reakciju na njega ili nas je pak u potpunosti preplavio. Kako onda možemo razlikovati „normalnu“ tugu od depresivnosti?
Razlikovanje ta dva stanja posebno je važno tijekom perioda adolescencije, jer sam proces odrastanja (u svim svojim aspektima) je za mladu osobu itekako zahtjevan i turbulentan, te je u potpunosti očekivano da ćemo se tijekom njega povremeno osjećati tužno ili razdražljivo. Ako pak ti osjećaji ne prolaze ili postaju toliko intenzivni da se većinu vremena osjećamo bespomoćno i beznadno, moguće je da smo depresivni.
Kako prepoznati da smo moguće depresivni? Teško je riječima definirati kako se točno depresija „osjeća“, jer svi je doživljavamo i reagiramo na drugačije načine; neki će je opisivati kao stalan osjećaj „praznine“ ili beznađa, neki će se pak većinu vremena osjećati bijesno ili razdražljivo …
Na koji god način „osjećamo“ depresiju, postoje neki česti znakovi koji nam na nju mogu ukazati:
- Gotovo stalno se osjećamo razdražljivo, tužno ili ljutito
- Ništa nam više nije zabavno, čak niti aktivnosti koje smo nekad voljeli … i jednostavno više ne nalazimo razloga da se na njih potičemo
- Doživljavamo se na negativan način; bezvrijedno, krivo ili „pogrešno“
- Spavamo previše ili premalo
- Ponekad smo skloni konzumirati alkohol ili droge kako bi promijenili na bolje ono kako se osjećamo
- Često doživljavamo glavobolje ili neke druge fizičke bolove ili probleme
- Bilo što nas može rasplakati
- Postajemo jako osjetljivi na kritiku
- Gubimo ili dobivamo na težini, bez da to svjesno pokušavamo
- Teško se koncentriramo, jasno razmišljamo ili pamtimo stvari (što može negativno utjecati na naš školski uspjeh i funkcioniranje)
- Osjećamo se bespomoćno i beznadno
- Ponekad razmišljamo o smrti ili samoubojstvu (ako da, nužno je da odmah s nekim razgovaramo i potražimo stručnu pomoć!).
Adolescentna depresija je neusporedivo više nego povremeno se osjećati tužnima ili „u bedu“; depresija je ozbiljan i preplavljujući psihološki poremećaj raspoloženja koji značajno utječe na načine na koje razmišljamo, osjećamo i funkcioniramo u našem svakodnevnom životu, stvarajući nam velike poteškoće u našem domu, školi ili u društvenom životu.
Kad smo depresivni, možemo se osjećati beznadno i u potpunosti izolirano od drugih, i može nam se činiti kao da nas nitko ne razumije. Iako nam se, kad smo depresivni, čini kako se njen crni oblak nikad neće dignuti, ipak postoji mnogo načina na koje si možemo pokušati pomoći.
Evo i nekoliko savjeta na tom tragu:
- Razgovaraj o svojoj depresiji, potraži pomoć.
Važno je znati kako depresija nije tvoja krivica, ali ipak imaš određenu kontrolu oko toga da se počneš osjećati bolje, a prvi (i najhrabriji!) korak u tome je potražiti pomoć. Bez obzira na to koliko ti je teško, razgovaraj s nekim, pogotovo ako doživljavaš misli o tome da naudiš sebi ili nekome drugome. - Važno je prihvaćati i dijeliti svoje osjećaje.
Od velike je pomoći podijeliti svoje brige s nekim tko će nas saslušati i obratiti pažnju na ono što pričamo; pritom uopće nije važno da nas ta osoba „popravi“ na neki način, važno je da bude dobar slušač. Može se činiti teškim da s nekim razgovaramo o tome kako se stvarno osjećamo, pogotovo ako nas opterećuju osjećaji krivnje, srama ili bezvrijednosti. Ipak, važno je zapamtiti kako se, u nekim periodima svog života, mnogi ljudi također nose sa sličnim osjećajima, i to ne znači da smo zbog toga slabi ili „loši“. Prihvaćajući svoje osjećaje takve kakvima jesu i dijeleći ih s nekom osobom od povjerenja si pomažemo da se osjećamo manje usamljeno. - Povlačenje od ljudi pogoršava depresiju.
Depresija dovodi do toga da osjećamo potrebu povući se od drugih ljudi i zatvoriti se u svoju „školjku“, a nisu rijetki niti dani kad nam je, u depresivnom stanju, iznimno teško uopće ujutro ustati iz kreveta. Čak i ako je to zadnja stvar koju želimo ili možemo, iznimno je važno pokušati biti u nekom obliku društvenog kontakta, jer zatvaranje u same sebe dokazano pojačava začarani krug depresije. Provedi vrijeme u društvu prijatelja ili drugih bliskih osoba uz koje se osjećaš ugodno i prihvaćeno; pokušaj se aktivirati u stvarima koje te vesele (ili su te nekad prije veselile); skrati vrijeme koje provodiš na društvenim mrežama i umjesto toga odaberi druženje uživo. - Uloži trud u uspostavljanje zdravih životnih navika.
Redoviti i uravnoteženi obroci, adekvatan odmor i san, redovita fizička aktivnost, izbjegavanje alkohola, cigareta i droga … sve to u pozitivnom smislu može utjecati na naše raspoloženje. - Pokušaj razviti adekvatne načine nošenja sa stresom i tjeskobom.
Za mnoge adolescente, stres i anksioznost (tjeskoba) idu „ruku pod ruku“ s depresijom. Brojne stresne situacije, sumnje ili strahovi mogu iscrpiti našu emocionalnu energiju, utjecati na naše fizičko zdravlje, značajno pojačati našu anksioznost, te potaknuti ili intenzivirati našu depresiju. Pojačana anksioznost može se manifestirati na razne načine; kroz napadaje panike „iz čistog mira“, nametajuće misli koje su u potpunosti izvan naše kontrole, ili kroz gotovo neprestano stanje pojačane zabrinutosti. S obzirom da anksioznost pojačava depresiju (i obrnuto), važno je potražiti pomoć za oba ta stanja.
Korisne poveznice
- Savjetovalište za promicanje mentalnog zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
- Centar za zdravlje mladih
- Psihološka pomoć (sa svim dostupnim telefonskim brojevima za psihološku pomoć)
- Psihološki centar TESA
