Prvi dan je provela s učiteljicom Paolom u Veldhovenu (Protestantse BS De Rank) koja je učiteljicu upoznala s nizozemskim obrazovnim sustavom. Djeca u Nizozemskoj kreću u školu već u dobi od 4 godine i do 12. godine pohađaju osnovnu školu. U svim ih predmetima podučava jedna učiteljica – podučava ih matematiku, nizozemski i engleski jezik, glazbeni, promet, geografiju, prirodu i tehniku, povijest i dr. Naravno, nemaju sve ove predmete od prvog razreda. Posebni je učitelj/učiteljica samo iz tjelesne i zdravstvene kulture. Svakodnevne ocjene počinju dobivati tek u 5. razredu (naš 3. razred), no počevši od 3. razreda (dob 6 do 7 godina) dva puta godišnje pišu nacionalni ispit iz matematike i nizozemskog jezika. To je za djecu i roditelje jako važan i stresan ispit, budući se ukupni rezultat ostvaren na nacionalnim ispitima u svakom razredu uzima u obzir prilikom upisa u srednju školu.
Nastava počinje u 8.30 ujutro i traje do otprilike 15.00 sati s pauzom za ručak između 12.00 i 13.00 sati. Djeca uglavnom sa sobom donose hranu i piće (i za jutarnju marendu i za kasniji ručak), dok neki stariji učenici koji žive u blizini na ručak odlaze doma pa se vraćaju u školu. Učiteljsko radno vrijeme je od 8.00 do 16.30 svaki dan, bez obzira na broj nastavnih sati koje imaju taj dan. Vrijeme koje nisu na nastavi provode u dogovorima o zajedničkom radu i planiranju novih nastavnih jedinica. Većina učitelja ne radi puno radno vrijeme, jer to ne želi. Sami biraju žele li raditi dva, tri ili četiri dana u tjednu. Samim time u jednom razredu ne radi samo jedna učiteljica već se učiteljice izmjenjuju po danima, pa je nužnost dogovora još važnija.
Informacije za roditelje su dva puta godišnje, no ako postoji neki problem roditelje pozivaju i mimo tih termina. Ukoliko dijete ometa nastavu suspendiraju ga s nastave prvo na tri dana, zatim na tjedan dana (ukoliko se nepoželjno ponašanje ponavlja) te ga nakon treće opomene premještaju u drugu školu. Učiteljica misli da su u ovome učinkovitiji, pa bez obzira na velike razrede i visoku razinu multikulturalnosti u razredima vlada popriličan red.
Ono što je oduševilo učiteljicu jest činjenica da je njima glavni cilj sretno i zadovoljno dijete, a ne toliko školski uspjeh. Dva puta godišnje učenici ispunjavaju anketu o svojim učiteljima, a glavna su pitanja “Kako se osjećaš na satu?”,”‘Kakav odnos imaš s prijateljima, učiteljem?” i sl. Te ankete pregledavaju stručna služba i ravnatelj, a nakon toga razgovaraju o anketama sa svakim pojedinim učiteljem. Time se želi spriječiti vršnjački mobing, depresija i slični problemi. I roditelji ispunjavaju anketu jednom godišnje i to online. Rezultati anketa roditelja su javno dostupni što konkretno znači da roditelj koji upisuje svoje dijete u neku školu može prije toga proučiti kakvo mišljenje o toj školi imaju roditelji učenika koji već pohađaju tu školu.
U Nizozemskoj biti učitelj nije baš najidealnije i najtraženije zanimanje, pa je onih koji žele biti učitelji sve manje. Zbog manjka učitelja dogodi se da razredni odjeli imaju puno djece, a ove je godine zabilježen jedan razred u Amsterdamu u kojem su čak 52 učenika.
Sljedećeg dana posjetila je amsterdamsku osnovnu školu (CBS The Braambos) u kojoj je provela dva radna dana. Radna atmosfera u 3. razredu (naši prvašići) bila je sjajna. Kada se obraća učenicima učiteljica govori tihim glasom što automatski poziva na tišinu i pozornost. Radni dan započinje pitanjima poput: “Koji je danas dan, datum, mjesec?”, “Koji je dan bio jučer, a koji je sutra?”. Na taj način djeca svaki dan ponavljaju vremenska razdoblja koja im je inače teško usvojiti. U školu ne nose knjige jer se sve što im treba nalazi u školi. Svatko ima svoje radno mjesto (jednosjed) ispod kojeg je pričvršćena plastična ladica u kojoj drže olovku, gumicu, bojice, škare i sl. Roditelji plaćaju naknadu od 50 eura godišnje i škola nabavlja djeci sav potreban materijal.
Jedan običan drveni predmet oduševio je učiteljicu svojom primjenom – drvena kocka koja na jednoj strani ima crveni krug, na drugoj zeleni, a na trećoj upitnik. Prvi dan škole svaki učenik dobiva ovakvu kockicu koja ga prati do kraja osnovne škole. To je vrlo jednostavno pomagalo u samostalnom radu. Nakon uvodnog dijela i objašnjenja pojedinog gradiva uvijek slijedi samostalni rad u kojem učenici rješavaju zadatke vezane uz obrađeno gradivo. Kada počinju s rješavanjem zadataka stave kockicu na stol i to na oznaku crveno što znači “Koncentriran sam na rad i pusti me na miru”. Ako učenik sam uspije riješiti sve zadatke okreće kockicu na zeleno što znači “Sve mi je jasno, sve razumijem”. Ako učenik do njega ne zna nešto riješiti može ga upitati za savjet i pojašnjenje (jer vidi da ovaj ima ‘zeleno svjetlo’) čime se potiče vršnjačko pomaganje. Ako učenik ne zna neki zadatak, okreće kockicu na znak upitnika što je učiteljici signal da priđe učeniku i individualno mu pomogne. Cijelo vrijeme dok učenici tiho rade, učiteljica obilazi učenike i samim pogledom na kockicu zaključuje kako im ide. Radne listiće učiteljica uvijek na kraju pokupi i pregleda. Oni koji završe prije u tišini bojaju ili crtaju.
Kako ne bi prekidali tijek nastavnog procesa još jedan mali predmet pomaže im u tome – patkica za kupanje. Patkica stoji pored izlaza iz razreda. Kada neko dijete ima potrebu otići na WC, u tišini ustaje, uzima patkicu i stavlja je na svoje radno mjesto (to je znak učitelju da je učenik na toaletu), a nakon povratka vraća je na njeno mjesto. Na taj način ne prekida se rad učitelja, ne ometa se druge u samostalnom radu i nema gužve na toaletu (jedan po jedan mogu ići na WC).
Nakon jutarnjeg rada odlaze 30-45 min na školsko igralište koje je opremljeno raznim spravama i dječjim prometalima. Iako je padala kišica i bilo je poprilično hladno, djeci to uopće nije smetalo. Učiteljica je primijetila da nema pretile djece i da su djeca dosta spretna. Nakon toga slijedi marenda – djeca donose od kuće voće i vodu. Dok sjede i jedu učiteljica im čita priču. Učiteljica često mijenja aktivnosti i prekida rad raznim igrama, plesom ili pjesmom. U 12:00 sati imaju ručak. Kako nemaju školsku kuhinju hranu im dostavljaju iz nekog restorana (za one koji su platili) ili jedu sendviče koje su ponijeli od kuće.
Sedmi razred (naši ‘petaši’) bio je krcat djecom i klupama – njih 32. Kako se u Nizozemskoj bore s deficitom učitelja, tri su manja prošlogodišnja šesta razreda ove godine spojena u dva velika sedma razreda, jer učitelja jednostavno nema. Ujutro su đaci prvo imali matematiku – učili su razlomke. Učiteljica je na početku sata objasnila gradivo, a važne je činjenice ostavila na pametnoj ploči da učenicima budu podsjetnik. Svi su razredi jednako opremljeni – pametna ploča u sredini i dvije manje bočne ‘zelene’ ploče. Nakon uvoda uslijedio je period samostalnog rada – učenici su dobili radne listiće i svojom brzinom rješavali zadatke. Oni se također služe drvenim kockama te im učiteljica prilazi po potrebi. Učiteljica je primijetila da učenici sjede u jednosjedima različitih visina čime su im omogućeni idealni uvjeti za pisanje.
Uslijedio je sat prirode odnosno predmeta koji se zove Nature & Technic. Imaju ga samo jedan sat tjedno i obrađuju teme ‘Snaga Zemlje’, ‘Povezanost prirode’, ‘Ljudski organizam – kako ostati zdrav?’ i ‘Hrana’, dok se u osmom razredu (naši šestaši) bave Svemirom i energijom, razmnožavanjem i pubertetom, što se dosta poklapa s kurikulumom našeg šestog razreda.
Nakon boravka vani i pauze za ručak imaju vrijeme za slobodno čitanje. Svaki dan pola sata čitaju knjigu po svom izboru. Knjižnica i knjižničar ne postoje, već su u jednom dijelu školskog hodnika stalaže s knjigama. Učenik sam odabire knjigu te je ‘skenira’ na kompjuteru. Svatko čita svojim tempom – netko pročita 2 knjige u školskoj godini, netko 10. Važno je da djeca čitaju i to u školi. Nakon svake pročitane knjige napišu esej kojeg učiteljica ocjenjuje. Nizozemski jezik uče čak 10 sati tjedno.
Predmet ‘Promet’ uče svake godine s kulminacijom u 7. razredu kada polažu praktični test vožnje biciklom. S obzirom na činjenicu da Amsterdam ima više bicikala nego ljudi, nije čudno da se od djece očekuje da znaju voziti bicikl i poštivati prometna pravila.
Nedavno je u nizozemske škole uveden i jedan predmet ‘Socijalno-emocionalno poučavanje’? Održavaju ga jednom u dva tjedna i razgovaraju o osjećajima, empatiji, brizi za bližnje, nasilničkim ponašanjima… Kada uvode neke novitete u školski kurikulum, ne čine to bez plana. Svi su učitelji prvo prošli edukaciju o temama novog predmeta, a Ministarstvo im je pripremilo radni materijal – osmišljene radionice za svaku temu.
Učiteljica se nada da će ovaj članak dati dobar uvid u nizozemski obrazovni sustav i barem jednu ideju koja se može implementirati u nastavi.
