Glavna tema ove mobilnosti bile su lažne vijesti i njihove posljedice, a u središtu pažnje bile su lažne vijesti koje se prenose putem interneta. Da ima vijesti koje i ubijaju na radionici o lažnim vijestima naglasio je novinar Luis Galrao, izdvojivši primjer Indijke koja je ubijena zbog lažne vijesti objavljene na Facebooku. Rezultat te radionice ostao je na zidu škole uz ogromnog Pinocchia načinjenog od kolaž papira. Naime, učenici su nakon teoretskog dijela radionice u grupama analizirali vjerodostojnost vijesti i na svaku napisali je li lažna ili istinita te su ih postavili uz Pinocchia. Na jednoj radionici analizirali su vijesti napisane iz dvije različite perspektive. Te su vijesti postavili i na zajednički Padlet..
O lažnim vijestima sudionici mobilnosti učili su i u atraktivnom Muzeju vijesti u gradu Sintri, jednom od portugalskih gradova s UNESCOVE liste mjesta svjetske baštine. U Muzeju vijesti u Ulicu propagande doznali su više o propagandi i njenim ciljevima, a putem interaktivnog alata mogli su se na nekoliko minuta preobraziti u televizijske reportere i javiti se uživo s lica mjesta nekog događaja čiji scenarij su mogli birati među mnoštvom ponuđenih. Pomoću 3D tehnologije u Muzeju su su mogli doživjeti i medije u budućnosti. U jednom dijelu tog 3D uzbuđenja osjećali su se kao da uz pomoć mahanja rukama lete među neboderima sagrađenima od vijesti. 
Orehovečke učenice imale su prilike boraviti i na nastavi s domaćinima te su uočile da se nastava prilično razlikuje od nastave u hrvatskim školama. Prema riječima učenice Petre Kušec, učenici većinom uče u projektima i istraživanjem i to u grupama. To joj se svidjelo kao i ležerna atmosfera na nastavi, ali nije joj se svidjelo što nema zvona i što nastava nekog predmeta traje i po dva sata odnosno po 120 minuta. Uočila je i da učenici od sedmog razreda, te u preostalim razredima srednjoškolskog obrazovanja, koriste samo digitalne udžbenike.
Učenicima se svidjelo i uređenje škole koju pohađa više od 1 500 učenika, a obuhvaća uzrast djece od vrtićke dobi pa do 19 godina. Osim što su zidovi škole ukrašeni brojnim likovnim radovima, ono što se posebno ističe u školi su tunel tobogani. Mnoga djeca ih koriste kako bi izbjegla stepenice i spustila se u prizemlje škole ili u školsko dvorište ili se zabavila pod odmorima. Da bi školu doživjeli i kao mjesto za zabavu i relaksaciju njen osnivač António Pereira i njegova obitelj, uz školu su dali sagraditi mnoštvo različitih igrališta. Škola ima i vlastiti bazen, ali i staklenik u kojem uzgajaju začinsko bilje i jagode, a imaju čak i stablo banane. Škola posjeduje i voćnjak s čak 1 000 stabala naranči. Uzgajaju ih bez korištenja pesticida, a da su vrlo ukusne uvjerili u se i sami jer njima opskrbljuju školsku kuhinju u kojoj su svakodnevno objedovali i članovi svih Erasmus+ timova. Ono za što su još zaslužni Pereira i njegova obitelj je i ustrojavanje međunarodnog IB programa u kojem učenici pohađaju nastavu na engleskom jeziku. Također su zaslužni i za vrlo prisnu atmosferu u školi, a takva prisna atmosfera vladala je i za ove mobilnosti. Prijateljski raspoloženi učitelji družili su se svakodnevno u vrijeme obroka s Erasmus+ timovima te za vrijeme izleta u Lisabon i Sintru, a učenici su se u obiteljima domaćina osjećali kao kod kuće. Način na koji je organizirana ova mobilnost opravdava i misiju ove škole. Njome ističu da je njihova škola mjesto gdje nastoje odgajati znatiželjne, kritički nastrojene, komunikativne, tolerantne, hrabre i uravnotežene ljude.
