Može li se sreća i uspjeh mjeriti brojem virtualnih prijatelja ili “lajkova”? Jesu li osobni profili na društvenim mrežama zaista slika nas samih ili samo slika onoga što želimo biti u očima drugih?
Većina odraslih vjerojatno bi samouvjereno odgovorila na ova pitanja, no kakve bi nam odgovore pružila djeca i mladi?
Jedna od prvih destinacija u danu koju djeca i mladi posjete jesu društvene mreže. Svijet tagga, likea, sharea svakodnevno donosi nepreglednu listu notifikacija otkrivajući tko je što „lajkao“, što se komentiralo, što su drugi „lajkali“. Broj lajkova određuje razinu zadovoljstva i sreće ili donosi pad dobrog osjećaja i entuzijazma. Kvantificirano mišljenje drugih ljudi u vidu „lajkova“ u trenu može podići nečije raspoloženje ili posve srozati samopouzdanje. Upravo prema izvješću Common Sense Media [1] objavljenom 2022. godine, najnoviji statistički podaci ukazuju na porast korištenja društvenih mreža od strane adolescenata pri čemu učestalost korištenja društvenih medija ima jasnu korelaciju s njihovim osjećajima. Kao neizostavan dio njihova života, društvene mreže u velikoj mjeri utječu na njihovo ponašanje, navike i sliku o sebi.
Među mladima najpopularnije društvene mreže su Instagram, Snapchat i TikTok. Omogućavaju slobodu izražavanja i stvaranja sadržaja, osobnu promociju i napredne značajke privatnosti, no s druge strane mogu stvoriti probleme sa samopouzdanjem i ovisnost. Neosporno je da društvene mreže mogu biti vrlo korisne u kontekstu društvene povezanosti, ali jednako tako, ove platforme mogu našteti odnosima i rezultirati manje značajnim ljudskim interakcijama iskrivljujući stvarnost, pružajući djeci i mladima nerealan pogled na vlastiti i tuđi život.
Opcija like na društvenoj mreži predstavlja određeni statusni simbol i vrednovanje vlastitog statusa u društvu. Stoga nije rijetkost da djeca i mladi brišu objave koje nisu dobro „prošle“ baš kao što sa liste prijatelja uklanjaju one koji ništa ne „lajkaju“ ili one koji „lajkanje“ napadno obustave. Nakon što bi nešto objavili, teško mogu izdržati više od 5 minuta, a da ponovno ne pogledaju koliko su „lajkova“ dobili. U skladu s tim, objavljuju ono što će među “publikom” biti popularno, a to često nije ono što se njima istinski sviđa i ono što vole i misle. Kratke poruke upotpunjuju emotikonima, emojijima, GIFovima, ili meme-ovima s ciljem oživljavanja razgovora.
Zaokupljenost odgovornošću održavanja vlastitog profila na društvenim mrežama i slika koju su o sebi stvorili na internetu izaziva stalnu potrebu za odobravanjem. Često se osjećaju umorni od objavljivanja uređene verzije vlastitog života i priželjkuju prelazak iz aktivnog u pasivnog korisnika koji će samo „skrolati“ tuđi sadržaj i gledati objavljene fotografije, no napuštanje društvenih mreža poistovjećuju sa izolacijom. Zabrinutost im izaziva i tehnologija snap map koja omogućava geografsko praćenje osoba u realnom vremenu. Pretjerano provodeći vrijeme na društvenim mrežama često žrtvuju stvarne, prijateljske odnose važne za njihovo samopoštovanje i mentalno zdravlje, za plitke, virtualne odnose u okruženju koje potiče stalne društvene usporedbe.
Stječe se dojam da se bore između dva različita svijeta: online svijet koji s jedne strane pokazuju drugima i vode brigu o svakom sadržaju koji će objaviti i stvarni svijet s druge strane u kojemu ostaju kada nisu povezani virtualno.
Iako je nemoguće u potpunosti kontrolirati način na koji djeca i mladi komuniciraju putem društvenih medija, potrebno im je pomoći u stvaranju pozitivnog doživljaja sebe koji ne zahtijeva provjeru u online svijetu.
Iako „lajkovi“ i pozitivni komentari na društvenim mrežama imponiraju i stvaraju dojam kako upravo u njima leži ključ za sreću i samopoštovanje, važno je osvijestiti i njihovu potencijalnu opasnost. Stvaranje vlastite slike i slike vlastitog života u kojemu drugi potvrđuju naše vrijednosti, nije i ne može biti temelj za sretan i ispunjen život. Stoga djecu i mlade treba poučiti kako smanjiti emocionalnu vezanost za društvene mreže i naučiti ih kako živjeti s „lajkovima“ koji mogu biti sastavni dio života ali ne i njegov smisao.
Za početak, pomozimo im da osvijeste, prepoznaju i potom prekinu obrasce ponašanja koji ih „uvlače” u besciljno „scrollanje“ i „lajkanje“ a dobivenu slobodu usmjere u offline druženje s vršnjacima. Stisak ruke, osmjeh, zagrljaj i poljubac u stvarnom svijetu vrijede znatno više od bilo kojeg emotikona i „lajka“ u virtualnom svijetu.
[1] The Common Sense Census: Media Use by Tweens and Teens, 2021 https://www.commonsensemedia.org/sites/default/files/research/report/8-18-census-integrated-report-final-web_0.pdf ; 15.5.2022.
