Svrha obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja je podizanje svijesti o problemima vezanim za mentalno zdravlje i pružanje odgovarajuće zaštite mentalnog zdravlja kod učenika. Mentalno zdravlje podržava se bavljenjem onim aktivnostima koje uključuju naša osjetila, emocije i intelekt, a pomažu nam da rastemo i razvijamo se. Neproduktivnim i za mentalno zdravlje štetnim smatraju se one aktivnosti koje nama ili drugima nanose štetu i povrjeđuju odnosno ne omogućavaju osobni rast i razvoj.
Na radionici naučili su što je to tolerancija, kako si u razredu pomagati, poštovati te slušati i uvažavati tuđe i drugačije mišljenje. U samom uvodu u temu radionice, učenici govore kako u njihovom razredu već postoji pravilo „Slušamo jedni druge.“, no da ga se oni baš ne pridržavaju. U Igri slušanja, kao motivacijskoj igri, nasumično odabranim učenicima se dao sljedeći zadatak: „Šapnut ću ti jednu riječ. Ti moraš pažljivo slušati, a zatim riječ ponoviti pred razredom šaptom.“ Ostali učenici iz razreda imali su za zadatak pažljivo i u tišini slušati što učenik govori/šapće, te ono što su čuli ponoviti na glas. Učenik određenu riječ može reproducirati samo jednom, tj. ne ponavljati ju više puta bez obzira je li ju razred čuo ili ne.
Navedena aktivnost protekla je vrlo dobro. Učenici su se trudili pozorno slušati i čuti svaku riječ, a dobrovoljci šapnuti dovoljno glasno kako bi ih ostatak razreda što uspješnije čuo i razumio. Nekoliko učenika je bilo vrlo tiho prilikom šaptanja te su ponavljali svoju riječ nekoliko puta kako bi ih razred čuo, no zadatak su ipak uspješno izvršili. Glavna aktivnost nosila je naziv Pričam ti priču! Prilikom prepričavanja priče u glavnoj aktivnosti, ponekim učenicima bila je potrebna manja podrška u vidu došaptavanja ključnih elemenata. Učenici su na kraju ipak prenijeli priču s dovoljno detalja, iako malo izmijenjenu. Opisana aktivnost u konačnici je bila povezana s važnošću aktivnog slušanja u vršnjačkoj interakciji.
Knjižničarka je učenicima istaknule kako je važno slušati drugu osobu dok nešto govori, usmjeriti na nju pažnju, postavljati pitanja ukoliko nešto nismo razumjeli, ne prekidati osobu i sl. To sve dovodi do uspješne komunikacije s vršnjacima, što opet utječe i na same odnose, sliku o sebi, uspjeh u školi itd., te je iz toga razloga važno koristiti navedenu socijalnu vještinu.
Sljedeća aktivnosti (“Osvoji zvjezdicu, budi pozitivan!„) učenici su otišli na kraj učionice. Cilj im je bio doći do drugog kraja učionice tako što moraju reći nešto pozitivno o sebi, dobru osobinu ili vrlinu. Učenici su odlično prihvatili i odradili tu aktivnost. U trenutcima kada se netko nije mogao sjetiti ničeg pozitivnog o sebi, razredni odjel je imao zadatak reći dvije dobre stvari. Štoviše, govorili su puno više od dvije dobre stvari. Nije im bio problem istaknuti pozitivne i dobre strane svojih vršnjaka što znači da su dosta povezani u razrednom odjelu te da znaju mnogo toga jedni o drugima.
Bilo mi je vrlo zanimljivo vidjeti kako je dosta učenika u navođenju svojih pozitivnih osobina i vrlina tražilo pomoć razreda. S jedne strane, moguće je da im nije najugodnije govoriti o tome jer nisu navikli na to, ili ih nisu svjesni, ili im je neugodno pred vršnjacima. No, moguće je i da su samo htjeli čuti od svojih vršnjaka nešto lijepo i pozitivno o sebi, što potvrđuje važnost pozitivnih vršnjačkih odnosa za razvoj pozitivne slike o sebi.
U jednom trenutku bili su jako uzbuđeni jer su svi htjeli preći na drugi kraj učionice stoga su postali glasni, no uz malo upozorenja učenici su se smirili. Njihova uzbuđenost ujedno je bila i pokazatelj zainteresiranosti za sudjelovanje u radionici što mi je dalo dodatnu motivaciju za daljnje aktivnosti. Također, pomoću ove aktivnosti otkrila sam kako u razredu ima mnogo talentirane djece te da se učenici bave različitim hobijima.
Završna aktivnost bila je – Pantomima u koloni. Navedena aktivnost nije direktno vezana za temu radionice, već je odabrana kao nagrada učenicima.
