Djeca vrlo rano pokazuju interes za čitanjem i pisanjem, čak i prije nego krenu u osnovnu školu. Nije rijetkost da se u prvim danima nastave upoznamo s prvašićima koji tečno čitaju kraće riječi pa i rečenice. Oni su etape početnog čitanja i pisanja usvojili već u vrtićkoj, predškolskoj dobi. Osnovne etape početnog čitanje riječi:
- Globalno čitanje rečenica
- Glasovna analiza i sinteza
Upravo je ova posljednja etapa, kada učenik uspostavlja vezu između glasova i slova, za učenike često najteža ali i najvažnija. Tek kada učenici budu u mogućnosti tečno „prevesti“ slova u glasove mogu razumjeti smisao pročitanog, te tada postaju pravi čitači.
Međutim, uvijek postoji određen broj djece koja ne pokazuju interes za ove vještine i kojima neke ili sve etape, a osobita ova posljednja, zadaju puno problema. Mnogi od njih često lako odustaju već na početku: dijelom zbog svojih urođenih osobina, dijelom zbog okruženja u kojem dijete raste i razvija se.
Sve je veći broj učenika koji dolaze u prve razrede iz okruženja u kojima se ne njeguje kultura čitanja knjiga i slikovnica, niti pisanja po papiru. To je osobito izraženo zadnjih godina, otkad su moderne tehnološke spravice s različitim veličinama ekrana došle u opću upotrebu i djeci postale dostupne od prvih dana njihovih života.
Upravo kod takve djece u nastavnoj praksi su se kao iznimno vrijedne i korisne pokazale metode kombiniranja klasičnih metoda poučavanja početnog čitanja i pisanja (pisanke, crtančice, slikovnice i početnice kao „papirnati“ materijali) i moderne tehnologije (obrazovnih digitalnih aplikacija na tabletnim uređajima.
Mnoge su učionice danas opremljene jednom tzv. „pametnom“ pločom i/ili jednim stolnim računalom za učiteljevom katedrom koji je povezan s projektorom. Tim se uređajima četo služi isključivo učitelj ili jedan učenik, dok su ostali i dalje „osuđeni“ na pasivno promatranje i prepisivanje s tih ekrana – novih „zelenih ploča“.
Najmlađe učenike, koji su već zbog različitih razloga slabo motivirani za učenje početnog pisanja i čitanja, ovako „digitalno opremljena“ zapravo osobito i ne motivira.
Zato mi u našoj OŠ Tučepi već 9. godinu pokazujemo i dokazujemo kako je digitalno opremanje učionice 1:1 tabletnim uređajima i mikroračunalima daleko bolje rješenje. Svaki učenik ima svoj tabletni uređaj i mikroračunalo pa svi učenici mogu istovremeno, maksimalno iskoristiti vrijeme za aktivan rad i učenje početnog čitanja i pisanja.
Najbolje rezultate pokazalo je kombiniranje kvalitetnih obrazovnih digitalnih sadržaja uz „papirnate“ pisanke i početnice. Evo popisa nekih, najuspjelijih aktivnosti:
Na slovo, na slovo
Učitelj na mikroračunalo prebaci program koji učenicima jednim klikom nasumično pokazuje slovo koje su do sada učili. Učenik aktivira uređaj, nasumično odabire slovo, smišlja riječi koje u sebi imaju slovo koje se pokazalo na ekranu računala te ih izgovara, analizira, zapisuje u pisanku, uspoređuje svoj uradak s prijateljima iz razreda…
- Slaganje prvih riječi i rečenica
Učitelj složi digitalnu slovaricu u jednom od besplatnih digitalnih alata za stvaranje digita
lnih sadržaja (na slici je pokazana slovarica stvorena u alatu Genially). Učenici otvaraju slovaricu na svojim tabletnim uređajima, slažu riječi i rečenice, čitaju, uspoređuju s drugim učenicima, prepisuju malim/velikim slovima u pisanku, svoje uratke snimaju i spremaju u svoje digitalne mape.
- Služenje malim digitalnim rječnikom
Postoje brojne, besplatne, vrlo kvalitetne digitalne aplikacije koje mogu poslužiti kao mali digitalni rječnici za najmlađe učenike. Jedna od njih je ICT-AAC Slovarica. Učenici u početnoj fazi čitanja i pisanja odabiru slovo koje su do sada učili, slušaju pravilan izgovor riječi koje imaju odabrano slovo, traže riječi koje se sastoje od slova koje su učili, prepisuju ih u pisanke, slažu od njih različite rečenice koje također prepisuju olovkom u pisanku. Ova aplikacija daje i mogućnost igre glasovnom analizom i sintezom slaganjem riječi od zadanih slova uz stalan poticaj i ohrabrivanje učenika. Sve igre učitelj može individualno prilagoditi svojim učenicima jer aplikacija nudi mogućnost prilagodbe fonta i veličine slova, duljine zadanih riječi, kreiranja vlastitih riječi u rječnik i još mnogo toga.
Eto, već treća generacija prvašića koja radi na ovaj način, kombinirajući digitalne i „papirnate“ sadržaje ima isto mišljenje kao i generacije prije njih: čitati i pisati je puno lakše i zanimljivije kada uz pisanku i početnicu imamo i tablet te mikroračunalo! Sve generacije negoduju kada prođe tih 10-15 minuta čitanja i pisanja uz „ekrane“. Oni bi da te aktivnosti traju mnogo dulje. Međutim, uređaje nakon tog vremena gasimo jer u školi učimo koliko je važno ekrane koristiti dozirano i umjereno. To je samo još jedan razlog zašto učenici jedva čekaju kada ćemo opet „digitalno“ čitati i pisati!
