U svrhu financijske pismenosti i potrebe uporabe novca u stvarnome životu, učenik bi u prvome razredu trebao upoznati osnovnu jediničnu vrijednost novca s kojim može i računati. Tako su u kurikulumu nastavnog predmeta Matematika predviđeni ishodi vezani uz ovu tematiku, i to unutar domene D – Mjerenje. Ishod MAT OŠ D.1.2. predviđa da najmlađi učenici usvoje služenje hrvatskim novcem u jediničnoj vrijednosti kune u skupu brojeva do 20.
Međutim, kako se početkom ove godine valuta u Republici Hrvatskoj promijenila, bilo je nužno prilagoditi ovaj ishod ali i izvore znanja koje u prvom razredu koristimo novonastaloj situaciji. Tako su se prvaši upoznali s kovanicama i novčanicama od 1 do 10 eura. Ovi su se sadržaji pokazali logičnim slijedom nakon usvojenog zbrajanja u skupu brojeva do 10 jer se mnogi zadaci, slikovni ili oni zadani riječima, referiraju na kupovanje tj. služenje novcem.
Učenici su se koristili kartončićima u obliku eurskih kovanica i novčanica, pa su i naučili ponešto o osnovama financijske pismenosti. Naime, izrađene kopije novca posebno se označavaju jer kopiranje novca zapravo nije dozvoljeno. Potaknuti učenicima koji su htjeli saznati više o ovoj temi, upoznali smo se sa stranicama HNB-a – jedine ustanove kojoj je „stvaranje“ novčanica i kovanica, te njihovo stavljanje u optjecaj, zapravo dozvoljeno. Tamo su učenici „iz prve ruke“ mogli vidjeti kako izgledaju sve novčanice i kovanice, te ponešto o tome kako se novac izrađuje.
Zatim su se upoznali s pisanjem kratice koja označava novac – euro. Uslijedila je igra Mjenjačnice: mijenjali su novčanice za kovanice i pokušavali na različite načine „složiti“ zadani iznos. Malo su i zbrajali iznose u eurima povezujući tako nedavno usvojenu vještinu zbrajanja u skupu brojeva do 10.
Sve je to bila priprema za projekt Kupujemo poklone u kojem su prvaši trebali pomoći svojoj vršnjakinji Maji – imaginarnom liku koji je trebao kupiti poklone za svoje prijatelje u trgovini igračkama. Učenici su dobili slikovne, usmene i pisane upute: iznos koji Maja ne smije premašiti je 10 eura za svakog prijatelja. Učenici su brzo shvatili kako je važno razumno i savjesno raspolagati novcem jer se, osim igračaka, u stvarnom životu novcem trebaju plaćati i druge životno važne stvari.
Učenici su, nakon izbora igračaka, trebali načiniti troškovnik: napisati koji Majin prijatelj će dobiti koje igračke, koliko će to Maju koštati, 
prikazati troškove crtajući kovanice i novčanice, te bojajući kvadratiće u jednostavnoj tablici. Tablični prikaz pomogao je učenicima uočiti koji će od Majinih prijatelja dobiti najskuplji tj. najjeftiniji poklon. Učenici su se ovom aktivnošću uvježbavali računati, prikazivati iznose na različite načine, uspoređivati troškove, još jednom razmišljati o svrsishodnom upravljanju novcem. Maji su čak pomogli svojim prijedlogom dizajna pakiranja: kakav bi ukrasni papir i mašne mogla prirediti za svoje prijatelje.
Nakon samovrednovanja čekiranjem uputa za rad slijedilo je vršnjačko vrednovanje: učenici su, slijedeći smjernice, pred razredom predstavili svoj rad: obrazložili su koje su igračke odabrali, kako su izračunali i prikazali troškove, kakve bi izmjene mogli napraviti u svom radu. Malo su i maštali – koje bi poklone voljeli i sami dobiti da su kojim slučajem oni Majini prijatelji.
Ovakav način rada sviđa se najmlađim učenicima. Projekti maksimalno okupiraju njihovu koncentraciju i pažnju, aktiviraju i povezuju različita znanja i vještine, te se na taj način pripremaju za slične aktivnosti u stvarnom životu.
