Ovdje izlažemo četiri osnovne kategorije iz kojih je već na prvi pogled vidljivo kako “proizvođači” dezinformacije češće mijenjaju (prerađuju) već postojeći sadržaj stavljajući ga u lažni odnos, lažni kontekst ili drugom intervencijom u originalni sadržaj, nego što proizvode potpuno nove laži. Jeftinije je i brže izmijeniti već postojeći sadržaj nego stvoriti potpuno novi.
LAŽNA VEZA
- kada naslov, vizuali i druga oprema nisu u skladu sa samim sadržajem
- Najčešći primjer ove vrste sadržaja su clickbait naslovi. U borbi za pozornost publike, urednici sve češće pišu naslove kako bi privukli klikove, čak i ako ljudi kada pročitaju članak smatraju da su prevareni. Primjeri su mnogobrojni, posebice u rubrikama show, magazin, zabava, ali također i u rubrici vijesti. Npr. priča o frizerki i njenom poslu u doba koronakrize koja počinje bombastičnim naslovom “Nećete vjerovati…”, dok u tekstu ne nalazimo ništa u što bi bilo teško povjerovati. (Jutarnji.hr)
LAŽNI KONTEKST
- kada se izvorni sadržaj koristi i dijeli u drugom kontekstu
- npr. fotografije ulične parade u Zürichu (2019.) i prosvjeda “Black Lives Matter” u SAD-u (lipanj 2020.) dijeljene su kako bi dokazale masovnost prosvjeda protiv nošenja maski koji se održao u Berlinu u kolovozu 2020 (Faktograf.hr)
IZMIJENJEN SADRŽAJ
- kada je izvorna informacija ili slika izmijenjena da zavara (npr. fotomontaža, deepfakes)
- npr. fotomontaža predsjednika Zorana Milanovića koja ga prikazuje s tri prsta u zraku, što je simbol srpskog pozdrava (Faktograf.hr)
IZMIŠLJEN SADRŽAJ
- novi sadržaj koji je potpuno lažan, dizajniran da zavara i prouzroči štetu
- npr. u ožujku 2020. WhatsAppom se širila audioporuka u kojoj se tvrdilo da za 48 sati počinje potpuna karantena. Na snimci osoba koja tvrdi da je bila na sastanku s predstavnicima Crvenog križa opisuje kako će biti zabranjeno izlaženje iz stanova, dok će policija patrolirati po svim gradovima (Telegram.hr).
Posebna kategorija, koja je primarno oblik legitimnog umjetničkog i društveno-kritičkog izražavanja – satira ili parodija – može postati misinformacija kada je publika pogrešno protumači (nema namjeru uzrokovati štetu, ali može zavarati). Na primjer, satiričar Goran Jokić, poznatiji kao Ja Zmaj, fotošopirao je naslovnicu Večernjeg lista kako bi ismijao HDZ-ova kandidata za gradonačelnika Zagreba. Iako je kod dijeljenja naslovnice po društvenim mrežama bilo naznačeno da je izvor Ja Zmaj, većina ljudi to nije uočila i povjerovali su da je naslovnica, kao i izjava koju je HDZ-ov kandidat dao, autentična. Čak je i Večernji list morao reagirati i objasniti kako je riječ o fotomontaži. Oblike satiričnog izražavanja mogu koristiti i zlonamjerni akteri kako bi što uspješnije formirali svoje dezinformacijske kampanje.
Preuzmite edukativnu brošuru ‘Dezinformacije’
Tekst je u potpunosti prenesen s mrežnih stranica Medijska pismenost – abeceda za 21. stoljeće.
